Izbornik Kobešćak analizira poraz od Srbije i govori o strukturi budućeg rada

Hrvatska je izgubila od Srbije u četvrtfinalu U20 SP-a u Pragu pa smo se u današnjoj analizi s izbornikom Vjekoslavom Kobešćakom dotakli ne samo ove utakmice već i strukture rada u mlađeuzrasnim kategorijama u HVS-u.

Izbornik je istaknuo pozitivan dojam unatoč porazu, ali istaknuo da se uvijek igra za pobjede i za medalje, pogotovo u hrvatskom vaterpolu. Nakon što smo podrobno izanalizirali loše strane u ovoj utakmici, istaknuli smo i dobre. Govorili smo o jednom novom sistemu igre, i u obrani i u napadu koji je postavio u suradnji sa svojim suradnicima. Sada je na čitavom hrvatskom vaterpolu da analizira i iskomunicira na kojim osnovama i po kojem načinu rada nastaviti dalje s razvojem ne samo ove, nego svih generacija.

Nakon 4 pobjede došao je prvi poraz na turniru. Danas je Srbija bila za nijansu bolja, a možda malo i sretnija u pojedinim trenutcima. Neki opći komentar utakmice.

Mislim da je jučerašnja utakmica pokazala upravo ono što smo i govorili prije utakmice, da je Srbija nešto bolja momčad nego što smo mi. I to su oni pokazali kroz utakmicu. Mi smo definitivno imali svojih trenutaka, ali govoreći o kompletnoj kvaliteti oni su je danas dokazali. Imali smo neke šanse koje nismo iskoristili, ali eto, pobjedio je kvalitetniji protivnik.

Rekao sam sretnija, možda je to i pad koncentracije naših igrača, primali smo golove 7 sek prije kraja prve četvrtine, 14 sekundi prije kraja druge, na početku četvrte kad su prenijeli igrača više iz prethodne četvrtine i kad je već bilo vremena da se isključeni postavi u obrambenu formaciju.

Ne bih rekao sretnija, jer dobijati golove upravo krajem četvrtina i u tim nekim situacijama pokazuje tu spomenutu razliku u kvaliteti. Što se tiče nas, mislim da smo odigrali blizu svog maksimuma i s te strane mi smo zadovoljni da smo na ovom turniru odigrali 3 vrlo važne utakmice na vrlo visokoj razini. Mi možemo možda mrvicu bolje od ovog, ali definitivno možemo i puno gore, tako s te strane smo zadovoljni. Ti golovi krajem četvrtina i u još nekim situacijama, to je manjak koncentracije, malo veća kvaliteta protivnika i to je to.

Osim toga, primili smo 4 gola s desnog krila, od čega čak 3 od dešnjaka. Neke skoro iz mrtvog kuta, recimo taj na početku zadnje četvrtine od Milojevića.

Što se tiče tih golova s desnog krila, mi smo to i gurali u taktičkoj pripremi utakmice. Znači, imali smo nekoliko igrača na koje je trebalo više obratiti pažnju. To su bili Radulović, Branković, Radović i Martinović koji nam je i zabio više golova. Ali smo, pogotovo krajem utakmice, kako su oni ostali bez dva najbolja igrača desne strane, mi gurali šuteve na tu stranu, ali, međutim, oni su pokazali kvalitetu, probili nas. Mislim da smo mogli tu reagirati malo bolje, ali 4 gola s desnog krila u bliži kut, to je jedan od razloga pobjede Srbije.

Bilo je individualnih greška u obrani i od strane igrača, recimo kada je Stahor krivo plivao u povratnoj tranziciji kod trećeg gola Srbije, ali dojam je da smo ostali bez doprinosa golmana. Dosta golova smo primili u Pavićev dio gola.

Od samog starta priprema imamo veliki problem u zatvaranju svoje obrane. To se popravilo, ali nismo uspjeli do kraja to ispraviti. U toj tranziciji smo imali problema i mi smo to naglašavali i radili na tome, ali eto, na ovom nivou su se događale greške i one su skupe, iz njih se primaju golovi. To su vrlo olako primljeni golovi koji se moraju ostaviti na ovom nivou vaterpola. Znači, s takvim greškama se ne može ići u jedan ozbiljan seniorski vaterpolo.

Utakmica je bila borbena, ali i maksimalno korektna. Možda malo previše tih nekih pogreška da rečemo i super kvalitetna. Ali je bila neizvjesna, Srbija je počela bolje, mi smo okrenuli s 4 gola u nizu u drugoj i poveli 5:3, kasnije i 6:5. Pa je opet Srbija nakon 8:8 nanizala 4 gola. Krenuli smo u maksimalno riskantni presing na kraju, ali smo zabili jos samo 2 gola.

Ovo vam je bio dvoboj uz jednu podrobnu analizu s jedne i druge strane. Razmijenili smo, Uroš Stevanović i ja nakon utakmice naša razmišljanja, dosta otvoreno pričamo o svemu tome što smo pokušavali i jedan i drugi. Mi smo sa svoje strane pokušali zatvoriti Radulovića što je više moguće i dobrim dijelom smo uspjeli u tome. Pokušali smo dobiti koji osobnu na njemu što smo na samom startu dobili uvodeći ga na dva metra. Probali smo igrati na Brankovića i Radovića što je više moguće u našem napadu i uspjeli smo, obojicu smo eliminirati tokom utakmice. Probali smo kroz obranu iz presinga povratkom u zonu doći do nekih kontranapada. I tu smo uspjeli, imali smo puno tranzicije i mi pokazujemo jedn malo drugačiju igru nego što Hrvatska u principu igra sa svim svojim momčadima. Kako u reprezentaciji, a tako i po klubovima.

S druge strane, oni su napadali nas na tu zonu gdje smo mi kroz cijelo ljeto primali dosta golova na zonsku obranu. Znaju da su njihova velika prevaga bekovi, prema našim centrima i tu su oni pokušali stvarati razliku. Ono što je njima krenulo, i mi smo njih doveli u dva navrata sa nizovima naših kontranapada i dobrim obranama, izletavanjima Tomasovića, Žuvele dolazili smo u nizove pogodaka i dovodili njih u situacije, što se vidjelo tijekom utakmice, da su se dezintegrirali. I onda su se izvukli, u početku preko Martinovića koji je preuzeo odgovornost na sebe i zabio nekoliko krasnih golova, od kojih smo po meni dva morali spriječiti. A kasnije su se dogodili oni šutevi s desnog krila i neki šutevi, što si i sam rekao, krajem četvrtina.

Imali su izuzetno raspoloženog golmana, ali to je dobar golman, on je branio cijelo prvenstvo dobro pa nas to nije iznenadilo. 10 golova je sasvim ok, što se tiče napada, mislim da smo trebali i mogli spriječiti nekoliko golova i doći do još neizvjesnije završnice, ili do peteraca. Ali, ponovit ću, njihova kvaliteta je malo veća nego naša. Mi smo blizu nekakvog svog maksimuma.

Što se tiče napada bilo je lošijih pokušaja šuta primjerice Vukojevića, loših dodavanja na stativu s igračem više kad je bilo prostora, s desnog krila, čini mi se Duje Akrapa, a Brubnjak je dosta individualno forsirao, nismo na njega izradili nijednu situaciju.

Bilo je dosta loših šuteva. U startu, prvih 4-5 šuteva, od čega su 2-3 bila od strane Vukojevića, su bili neadekvatni za ovo, to su više šutevi kao da smo na juniorskom prvenstvu Hrvatske. To nije bilo dobro i inače su nam kretnje na postavljenu zonu bile malo slabije nego do sad. Dijelom radi važnosti utakmice, a dijelom što Srbija igra izuzetno tijelesno i onda zatvori te kretnje, tj. izbije snagu za te kretnje. Vidjelo se kod nekoliko igrača od samog starta da su bili malo u šoku od utakmice. Znači, tu smo mogli tražiti neke naše šanse, s boljom kretnjom, s boljom pripremom za šut. Tu je bilo situacija gdje nismo reagirali i to su jedni automatizmi mladih, ali i starijih hrvatskih igrača koje mi moramo mijenjati kroz ove ljetne akcije sa svim selekcijama. Kretnje igrača bez lopte.

Što se tiče Brubnjaka, tu se mogu vratiti i na prošlo pitanje o analizi, mislim da je Srbija jako dobro analizirala da je Brubnjak bio naš najaktivniji igrač i tokom ljeta i na ovom prvenstvu. I u principu oni su igrali na to da on ide na takve šuteve i jako dobro su ga zatvorili. Za njega je ovo jako dobra škola, ako je shvatio jučerašnju utakmicu, odnsono što je Srbija pokušala igrati na njemu. To mu može biti jako dobra škola za budućnost jer je to igrač koji je plemenit i koji može donositi prevagu svojoj momčadi.

Mi imamo tehnički dosta pogrešaka, mislim da ih imamo više nego nekakve druge momčadi poput Grčke, Mađarske, Italije… i to je nešto što se kroz ova ljeta i kroz rad u klubovima treba poboljšavati ako želimo korak s najboljim vaterpolskim nacijama.

Apostrofirali smo manje vise sve lošije segmente igre, pričali smo ranije o tome da je ovo prvenstveno zamišljeno kao pojedinačni napredak igrača, pa je svrsishodnije pričati o tom dijelu. Jasno da je bilo i dobrih i odličnih situacija, igrajući protiv ovakvog protivnika moralo ih je biti ako smo željeli bit ravnopravan takmac.

Što se tiče cjelokupnog dojma, apsolutno da je bilo dobrih strana. Kao prvo, još su dvije utakmice do kraja prvenstva i moramo pričekati kako ćemo završiti te dvije utakmice. Ako mi odigramo na vrlo visokom nivou kao što smo igrali do sada, kao što smo se dizali kroz ljeto, ako želja igrača, a mislim da želja nije sporna, bude na vrlo visokom nivou, onda mi možemo ovaj turnir ocjeniti pozitivnim. Nemojmo se lagati, naravno svi igramo za plasman, svi igramo za medalje. Pogotovo hrvatski vaterpolo, pogotovo ova trenerska struktura, pogotovo ja. Znači svaki poraz boli. Da ne bi isplao da ćemo mi zamaskirati naš rezultat samo sa nekakvim dobrim dojmom. Nismo ušli u polufinale. Mislim da bi polufinale u ovom trenutku bio nekakav realni, tj. maksimalni doseg ove momčadi u ovom trenutku. Ali možda momčad ima potencijal za rast. A mi smo pokušali raščeprkati njihov talent i mogućnosti kroz ovo ljeto. U mjesec, malo više od mjesec dana priprema, mislim da smo mi stvorili jedan potpuno novi sistem igre, ako će netko ići analizirati, koji je puno pokretljiviji obzirom da nismo imali dominantne centre što Hrvatska često ima. Mislim da smo kompletno promijenili percepciju igrača i sitem naše igre, kako u obrani s vrlo agresivnom obranom, tako i u napadu sa puno tranzicije i puno plivanje čemu mi u Hrvatskoj i u hrvatskim klubovima nismo pretjerano vični. Možda je to i nekakav pokazatelj, za mene apsolutno. Ovo je vrijeme da izuzetno pohvalim svu trojicu kolega koji su radili sam mnom (op.a. Koljanin, Marelja, Obradović) plus naravno i Kačića koji je bio uz nas dobar dio ljeta. Oni su donijeli nekakvu novu viziju, neka nova razmišljanja vezano i za vaterpolo i za taktiku i mislim da smo se stavili na jednu dobru poziciju kako bi krenuli razvijati kako ovu generaciju, tako i one mlađe ispod njih, a bogami i seniore. Ja ću sigurno jako puno stvari koje smo ovo ljeto radili pokušati raditi i kroz klub i to kroz seniorski pogon pogotovo. Čekamo da se slegnu dojmovi, ali… Izgubili smo četvrtfinale Svjetskog prvenstva, imali smo šansu da uđemo u polufinale, ali moji dojmovi nisu negativni. Ja sam izuzetno težak kad se gube utakmice, i sam sebi i svima oko sebe. Ali meni dojam nije loš.

Ja ću pohvaliti sve te momke, ovo su momci koji su odradili jedan lavovski posao kroz ovo ljeto. Svi oni koji su se pojavili na pripremama, oni nisu imali okupljanja u proteklih sezona i nisu imali mogućnost graditi se ni individualno ni zajednički, nego samo kroz klubove. Svi koji su ovdje su se odlučili za vaterpolo, s njime će se baviti. Imaju određenu perspektivu, klupsku seniorsku svaki od njih, a mislim da ćemo doći do toga da će 5-6 momaka u budućnosti biti kandidati i za seniorsku reprezentaciju. To je nekakav plus ovog ljeta i ove utakmice.

Ova generacija sad završava s natjecanjima, bar igrači koji su 2001 godište, u mlađim uzrastima. Sada su isključivo seniori. Teško je zadržati motiv za naporan rad i napredovanje u vaterpolu obzirom na financijsku situaciju u klubovima. Možda bi se i Savez trebao uključiti sa stipendiranjem ovih igrača. Recimo da imamo 30ak igrača od 18-21 godine, koje bi savez stipendirao s 5.000 kuna mjesečno, to nije veliki trošak za savez.

Mislim da sam ti u posljednjem pitanju već dao odgovor na ovo. Ovo su momci koji su se odlučli za vaterpolo i oni svi već igraju seniorski vaterpolo i svaki od njih je već na stipendiji u svojim klubovima od kojih su neke vrlo korektne. Pitanje ne može ići samo u smjeru saveza, mora ići u u smjeru klubova. Puno stvari vezanih za ovo ljeto bi se trebali iskomunicirati, što kroz moj izvještaj, što kroz komunikaciju s nadležnima u savezu, vezano općenito za organizaciju rada i biranje nekakvog sistema po kojem bi se trebali razvijati i po kojem raditi mladi igrači u Hrvatskoj. Ovi momci koji su tu, oni su se odlučili za vaterpolo. Ne sumnjam da će svaki od njih se nastaviti i dalje baviti vaterpolom i da će u jednom dijelu svog života čak i živjeti od vaterpola. Neki od njih imaju perspektivu veću od ove i kroz sustav kako klupski, kako reprezentativni, oni se trebaju izgraditi. Sistem bi trebao ići i put razvoja trenera, ne samo put razvoja igrača. Moje mišljenje je da u Hrvatskoj treba postojati A selekcija koja postoji, a zatim iza nje B selekcija gdje postoji čitav niz igrača koji bi se mogli graditi kroz to. Zatim ide ova selekcija U20 ili U19 gje smo mi sada, pa ispod nje idu U18, U17 ili U16 što je nekakva četvrta selkcija po nizu i onda U15 kao peta. I  niže idu kampovi kao nekakva baza i širina za budućnost. Svaka od tih selekcija bi trebala imati 2-3 mjeseca rada godišnje, da bi imali siguran napredak tih igrača. Da bi se to ostvarilo tu se trebaju angažirati naravno treneri. Ovo je vrijeme, evo ovo ljeto još nemamo nikakvu medalju u hrvatskom vaterpolu i to nije dobro, ali ovo je vrijeme da se ulaže, a ne da se smanjuju troškovi i da se pokušamo organizirati na taj nekakav način i da postavimo strukturu razvoja. Što se tiče igrača, oni se odlučuju za ovaj napredak. Svi ovi momci koji su došli, ja sam vam rekao, mi smo probali 42-43 igrača tokom ljeta. To su bila visoko motivirana, dobra, neću reći djeteta, to su već mladići i ljudi s velikom željom da uspiju. Tako da ćemo mi njih naći, a da li bi ih mi još trebali i nagraditi financijski, barem njih nekoliko 10-15, koji već dođu pred kraj tog staža u mlađim selekcijama, možda da. Ali prvo bi trebalo posložiti tu strukturu svih tih selekcija i tog okupljanja kroz godinu jer su to idelani uvjeti za razvoj mladih igrača.