U najspektakularnijoj završnici Cirkusanti do novog naslova

Nikad ne podcjenjuj srce šampiona. Tako je  prije dva i pol desetljeća govorio Rudy Tomjanovich kada su njegovi Houston Rocketsi pomeli Orlando te osvojili drugi, i do danas posljednji, naslov NBA prvaka.

Kakve to veze ima s vaterpolom i Dančeovim Fantasyjem pitate se? Pa vrlo slične jer, kao ni tada Rocketse (postali prvi prvaci u povijesti kao šesti nositelji Zapada), nitko nije vidio Cirkusante kao pobjednike četvrtog izdanja Fantasyja u, bez dvojbe, najspektakularnijoj završnici u povijesti ove igre koja obogaćuje praćenje velikih natjecanja. Ali koja je, s obzirom na brojne pogreške službene statistike, bila na rubu regularnosti tijekom dva južnokorejska tjedna.

Ne znamo je li tko od najtecatelja podcjenjivao Davora i Cirkusante uoči kola odluke, ali iz prve ruke znamo da on jest sam sebe. Osim što je zaostajao nemalih pet bodova za vodećom Zagorom, ni u jednom trenutku tijekom dvotjednog turnira nije bio na prvom mjestu, štoviše, tavorio je uglavnom na četvrtom i trećem. I onda je izrežirao preokret kakve su znali samo Talijani u nogometu i u sudačkoj nadoknadi zabio za pobjedu. Njegovu drugu uz dvije titule viceprvaka otkako je inaugurirana ova igra.

Možda mu se sada vratilo za Budimpeštu prije dvije godine kada je iz ekipe u posljednjem kolu izbacio Espanola koji bi mu tada donio naslov da ga je ostavio. Sada, pak, nije mogao birati, bio je prisiljen tražiti dvojicu novih igrača na tržištu, a znajući da je jedan od njih Šetka, da je drugi Australac A. Ford, da su u njegovoj ekipi bili na ovom turniru neučinkoviti Viktor Rašović, Michael Bodegas, pa i Georgios Dervisis, ono što je izvela njegova momčad, spada pod podvige jer s tim je igračima od spomenutih pet bodova zaostatka došao do konačnih šest bodova prednosti. Nečuveno.

Nijedan Davorov igrač u polju nije bio ni blizu vrhu na svojim pozicijama, pa čak ni kapetan Inaba (25. u ukupnom poretku) nije odigrao turnir kakav je očekivao, Bowen je veći dio izgledao kao da nije ni došao u Koreju, Dervisis također, Campbella i Ćuka brzo se riješio, ali imao je strašnog Marca del Lunga koji se prometnuo do drugog najučinkovitijeg igrača turnira (26,71) iza Ivovića.

Davor je Del Lunga birao, a birao je, podsjetimo, posljednji, deseti, na draftu, u drugom krugu porušivši sve teze o tome da vratare ne treba uzimati u prvim rundama. Uz taj, ispalo je ključan, potez Davor je vukao kvalitetne sa zamjenama često gledajući i kolo unaprijed. Do ovog zadnjeg (20,01) samo je u jednom imao najbolji učinak.

Najveći gubitnik cijele sezone ispala je Zagora. Uz jednokratan bljesak ekipe Naprid Bili provela je cijelo vrijeme na prvom mjestu, imala i lijepu situaciju uoči finalne utakmice, ali ništa nije ispalo dovoljno. U finale Italije i Španjolske Nikola je ušao s dva boda manje od Cirkusanata, ali s tri preostala igrača, Perroneom, Lopezom, Figarijem i Figlioliem. Davor je imao samo Del Lunga i Bodegasa kojeg skoro pa nije ni računao. Rekli biste zicer za Zagoru, ali Lopez i Figlioli podbacili su, a briljantni Del Lungo skupio 6,87 bodova i odlučio pobjednika. Moramo spomenuti i Dervisisa i Gounasa, a nepošteno je zaobići i Andrewa Forda, posljednjeg preostalog igrača desne strane za kojeg ni Špilja nije mogla vjerovati da je zabio dva gola i tako pridonio senzacionalnom preokretu Cirkusanata.

Lanjski pobjednik Špilja na koncu se morala zadovoljiti s trećim mjestom. Možda i najbolje zbog mira u kući jer ne želimo zamišljati kakav bi utjecaj na budućnost ove igre imali oni nepostojeći bodovi za vratara Zerdevasa. Pećinari su potpuno podbacili posljednjeg dana osvojivši svega 8,50, prije svih Granados i Vamos. Andrija se ipak dobro držao poznavajući njegove poteškoće s vratarima i činjenicu da je od drugog kola bio bez prvog picka Varge. Možemo reći da je ovo njegova bronca zlatnog sjaja.

Drvena medalja pripala je Stručnjaku za vino koji je u svojim redovima imao MVP-ja turnira Aleksandra Ivovića (28,29). Mate je je iscijedio sve što je mogao iz Ivovića, a bez njega i još dvojice igrača u prvih sedam ipak je uspio zadržati četvrto mjesto zahvaljujući Milošu Ćuku.

S petim mjestom zadovoljan bi trebao biti Vortex makar ga nije baš oraspoložila briljantna Jokovićeva partija protiv Mađarske (7,64). Igor je za kraj ostavio i svoje najbolju rundu u ovoj sezoni, s 15,86 imao je drugi najbolji učinak sedmog kola.

Makar je Galanidis dao sve od sebe, Marijev Val Jezera nije mogao dalje od šeste pozicije. Mario je i prošle sezone bio šesti, dakle konstantu održava, dok je konstanta nepoznat pojam, barem u ovoj sezonio, bio za Naprid Bile. Da je sudac svirao kraj nakon drugog kola, danas bi Riva spremila doček Duji i njegovoj ekipi. Međutim, od nokaut-faze forma im je pala kao prosječnom kladioničaru zadnji par na listiću, pa tako i Duje sve do sedmog mjesta. Miješao je i miješao svoju momčad, ali dobitnu formulu da digne formu nije našao.

Pobjednik druge sezone Komarda imala je još jednu lošu sezonu. Lani je ostala na začelju, sada tek malo bolja unatoč papirnato sjajnoj ekipi. U vanjskoj liniji Ivan je imao prošlogodišnjeg MVP-ja Fountoulisa, zatim Fatovića, Echeniquea i Genioduniasa, no prva dvojica odigrala su slab turnir, što je bilo nenadoknadivo.

Gradac je nakon četvrtog mjesta u Barceloni pao na deveto, a podosta neočekivano imala je šestog najučinkovitijeg igrača u Strahinji Rašoviću koji je izabran tek u petoj rundi drafta. Zanimljivo, Robrto je među deset najboljih igrača imao i Mallaracha, ali nije mu pomoglo za bolji plasman.

Slično je i s KomačnerOSima koji su u debitantskoj sezoni završili na dnu. Zalanki je bio četvrti, a Mandić osmi, ali svi su drugi uz povremeni bljesak bili za zaborav. Već smo rekli i opet ćemo ponoviti da KomančerOSe u njihovoj drugoj domovini u siječnju očekujemo u puno boljem izdanju.

Za kraj nekoliko zgodnih podataka. Da se kojim slučajem ovaj Fantasy održavao po pravilima koja su vrijedila za onaj prvi odnosno bez zamjena, Cirkusanti bi opet ispali pobjednici što dokazuje jako dobro odrađen njihov draft makar to baš i nije tako izgledalo u početku. Špilja bi sa svojom prvoizabranom sedmorkom bila druga, a Komarda čak treća. Zagora, srebrna, bila bi tek osma, ali, s druge strane, to je potvrda da je imala jako dobar njuh za zamjene.

Već smo istaknuli pojedinačne učinke igrača, a gledajući po pozijama, u prvih 20 čak devet su igrači lijeve strane, a samo pet s desne, od njih dvojica na trećem (Joković) i četvrtom (Zalanki) mjestu.

U Top 20 nalaze se i četiri vratara (Del Lungo 2., Lopez-Pinedo 11., Schenkel 12., Rističević 15., a Bijač 21.), samo jedan centar (Kayes 13.) te samo jedan branič (Ivović 1.).

Gledajući ekipno, najviše su bodova generirali Španjolci (170,64, najviše Granados (23,32)), zatim Grci unatoč slabom nastupu (153,02) i čiji je najbolji igrač bio Gounas na tek 18. mjestu (18,45) te iznenađujuće Nijemci (150,91, najviše Schenkel (19,45)). Brončana Hrvatska bila je tek peta u tom poretku, a zlatna Italija tek na 10.! Oni su, kao i četvrti Mađari, imali utakmicu manje. Najslabiji očekivano su bili JAR i Južna Koreja.

Konačan poredak:

Učinak 7. kola:

Top 20 igrača po učinku:

Učinak po reprezentacijama: