David Mijić, Hrvat u mađarskoj reprezentaciji

Ljevoruki David Mijić, jedan je od dva hrvatska igrača (drugi je Domagoj Jajčinović) koji ove sezone nastupaju u prvoj vaterpolo ligi Mađarske. Davidu je ovo treća seniorska sezona, a druga sezona u kojoj nastupa za ekipu iz Kaposvára. On je jedan od sedmorice Osječana koji su u različitim vremenskim razmacima, sa više ili manje uspjeha boravili u Pečuhu i svakako jedan od trojice koji su ondje ostvarili zapaženije rezultate.

Rođen je u 27. rujna 1999. godine upravo u Pečuhu, a kako se kao kasnije preselio u Osijek, svoj vaterpolski put započeo je u vaterpolo klubu Kruna-Osijek. U sezoni 2015./16. odlazi u Mađarsku, gdje nastavlja školovanje i igra za mlađe kategorije Pečuha. Činjenica da posjeduje dvojno državljanstvo, kao i odlične igre koje je pružao u svojim nastupima za mlađe kategorije, doprinjele su tome da postane mladi mađarski reprezentativac. Koliko je meni poznato, ovo je jedini slučaj da je jedan Hrvat izborio mogućnost nastupiti za neku mađarsku nacionalnu vaterpolo vrstu.

Za U-19 reprezentaciju Mađarske nastupio je 2018. godine na juniorskom prvenstvu Europe u Minsku, gdje je reprezentacija Mađarske zauzela 7. mjesto (pobjede nad Italijom, Gruzijom i Francuskom u grupi te porazi od Crne Gore, Srbije i na kraju pobjeda protiv Rusije u borbi za 7. mjesto).

Igrajući za mlađe kategorije, u 3 sezone (2016-2018.) nastupio je i u Komjadi kupu (igrači do 21 godine starosti iz prvoligaških ekipa ili 23 godine iz nižeg ranga natjecanja) gdje je sa ekipom Pečuha osvojio dvije zlatne medalje (2016./17. i 2017./18). Za prvi tim Pečuha prvi puta nastupa u sezoni 2016./2017., da bi iduće sezone postao njegov standardni član.

Ukupno je, igrajući za Pečuh odigrao 186 utakmica (prvenstva i kupovi za mlađe kategorije, Komjadi kup, nastui u 1.B  i 1. ligi), nakon čega odlazi u Kaposvár, gdje prošle, a pogotovo ove sezone u utakmicama Kupa (na 43. mjestu u Kupu po bodovima skupljenim u odigranim utkmicama), dobija puno više prilika i pruža više nego dobre igre. Podijelio je sa nama svoje misli o trenutnoj situaciji uvjetovanoj koronavirusom, klubovima za koje je igrao, novoj sezoni koja je upravo počela, odluci o tome da napusti Hrvatsku i dom, kao i o planovima i željama.

***

Danče: Szia David 🙂 ! Na početku pozdrav i čestitke na dobrim igrama u ovosezonskom prekinutom Kupu. Reci mi prije svega, kakvo je stanje među igračima, obzirom na prekinut Kup u samoj završnici i krnjem početku Prvenstva, koji je i Tvoju ekipu onemogućio odigrati prvo kolo?

David: Dobar dan, hvala na čestitkama. Mi kao ekipa se dobro držimo te se prilagođavamo trenutnoj situaciji koja je uzrokovana novim virusom. Radi mjera predostrožnosti Mađarski vaterpolo savez je donio odluku da se svaka ekipa mora testirati i ukoliko nema zareženih, ekipa dobija zeleno svijetlo za odigravanje nadolazećih utakmica. Što se tiče Mađarskog kupa sve je bilo u redu, odigrali smo 10 kola i ostala nam je još jedna utakmica za 13. mjesto sa ekipom KSI SE (op.a intervju vođen prije tri tjedna). Nažalost, dan prije te posljednje utakmice Kupa dobili smo informaciju da u ekipi Ferencvaroša ima 4 pozitivna igrača te da se zbog toga odgađa Kup. Slično smo prošli sa prvim kolom prvenstva trebali smo gostovati u Szolnoku i pred put nam je javljeno da u ekipi Szolnoka nažalost ima jedan pozitivan te da se zbog toga odgađa utakmica.

Danče: Vratimo se na početak. Kako si počeo igrati vaterpolo, odnosno, otkud interes za ovaj sport obzirom kako Osijek nema baš veliku tradiciju (kao ni dobar zatvoreni bazen)?

David: Vaterpolo sam započeo trenirati 2008. godinena preporuku moje majke. Na prvom treningu sam odmah shvatio da je vaterpolo pravi sport za mene. Moram priznat da je veliku ulogu imalo odlično društvo kao i treneri koji su pridonjeli mom ostanku u tom sportu, bili smo odlična klapa. Što se tiče zatvorenog bazena nadam se da će se u bliskoj budućnosti početi graditi, lijepo bi bilo da grad kao što je Osijek ima jedan pravi zatvoreni olimpijski bazen 🙂 .

Danče: Kako je došlo do toga da napustiš Osijek i dođeš igrati vaterpolo i nastaviti školovanje u Mađarskoj? Kako su prošli Ti prvi mjeseci prilagodbe? Sigurno nije lako tako mlad napustiti poznatu sredinu i otisnuti se u drugu državu? Govorio si već mađarski, ili?

David: Osječki vaterpol klub je 2014. i 2015.godine sudjelovao na Uskršnjim turnirima u Pečuhu ina tim turnirima mi je prišao glavni trener mlađih kategorija Pečuha i pitao me da li bi volio doći u ekipu Pečuha. Naravno pomogli su mi i u školovanju te sam se tada prebacio u 2.razred srednje škole u pečušku gimnaziju Miroslav Krleža. Što se tiče prilagodbe nije mi bilo toliko teško jer sam u Pečuhu imao brata i oca, tako da su mi oni pomagali u svemu što je trebalo, a mađarski jezik sam već govorio.

Danče: Ti si, zahvaljujući svojim dobrim igrama u mlađim kategorijama, zaslužio poziv u U-19 reprezentaciju Mađarske sa kojom si i nastupio na Europskom prvenstvu u Minsku 2018. godine. Reci nam malo o tome, jer koliko je meni poznato Ti si jedini Hrvat kome je to pošlo za rukom. Nije baš mala stvar biti reprezentativac države koja se diči sa 9 zlatnih olimpijskih medalja i u kojoj je vaterpolo zaista na visokoj razini.

David: Da tako je, imao sam jako dobru juniorsku sezonu i time dobio poziv na okupljanje gdje sam se uspio izboriti za mjesto u ekipi i odlazak na Europsko prvenstvo u Minsku. Jako mi je žao što smo imali lošu utakmicu protiv reprezentacije Crne Gore nakon koje smo psihički pali i na kraju završili 7.jer mislim da smo imali ekipu za medalju, ali svakako događaj koji će mi zauvijek ostati u sjećanju.

Danče: Nakon promjene u vodstvu reprezentacije, došlo je i do Tvoje promjene kluba. Koliko je to bilo povezano, obzirom kako je pomoćni trener reprezentacije postao tada prvi trener Pečuha Gergely Lukacs?

David: Dobio sam ponudu od vaterpolo kluba Kaposvár i procijenio da mi je to jedna dobra prilika za moje daljnje napredovanje. Prošle godine je bilo Svjetsko prvenstvo u Kuvajtu zadnje za moju generaciju (99. godište). Nažalost, nisam bio pozvan na pripreme, a da li je to povezano sa mojom promjenom kluba nije moje da diskutiram.

Danče: Prilikom odlaska iz Pečuha, je li bilo ponuda od još nekih klubova, ne samo iz Mađarske? Znam kako je bilo upita da nasupiš za mlađe uzraste Hrvatske, kad se za to stvore uvjeti obzirom na Tvoje nastupe za Mađarsku?

David: Bilo je pregovora sa Vaterpolo klubom Solaris te su mi oni i objasnili pravila kako nije baš jednostavno promijeniti reprezentaciju ako si već nastupao za neku drugu reprezentaciju. Postoje pravila kao što su npr. pauziranje nastupa za reprezentaciju u trajanju od jedne godine i narednu sezonu započeti u ligi države buduće reprezentacije. Pošto sam ja tada trebao započeti 2.godinu fakulteta sportskog menadžerstva u Mađarskoj, odlučio sam ipak ostati i potpisati za Vaterpolo klub Kaposvár.

Danče: Pratili smo vijesti, snimke i sve vezane objave kada je prije par mjeseci nažalost preminuo legendarni Tibor Benedek. I u toj žalosnoj prilici se mogla vidjeti kolika je popularnost najboljih vaterpolista u Mađarskoj. Kako to izgleda iz Tvoje pespektive, još si mlad, tamo si već relativno dugo, igrao si i za reprezentaciju, a možeš to sagledat i iz drugačije hrvatske perspektive?

David: Nažalost da, prije otprilike 2 mjeseca napustila nas je legenda usudio bih se reći svjetskog vaterpola Tibor Benedek, njegov odlazak je jako potresao svijet vaterpola kao i mađarski narod. Kao još jednu činjenicu njegove veličine pridodao bih to da je klub u kojem je Tibor Benedek bio trener (Ujpest) u svoj logo dodao inicijale Tibora Benedeka.

Danče: Pitaju li možda drugi naši igrači za savjet, preporuku, da bi eventualno došli igrati u Mađarsku? Iako, obzirom na veći broj odlazaka uoči ove sezone, trenutno nije povoljno po pitanju stranaca u Mađarskom prvenstvu.

David: Opće je poznato da kroz povijest vaterpola jako mali broj hrvatskih igračaje igralo u mađarskom prvenstvu. Samim time dolazimo do zaključka da mađarski klubovi sve više i više ulažu u svoje mlade igrače kojima daju priliku da se okušaju u najvišem rangu mađarskog prvenstva. Ove godine su npr. donijeli odluku da ukoliko igrač nije minimalno 2 godine igrao za mlađe kategorije u Mađarskoj bez obzira na posjedovanje njihovog državljanstva, ukoliko nije ispunjen prethodno navedeni kriterij, smatra se kao strani igrač. Upravo zbog toga je puno stranaca ove sezone napustilo mađarsko prvenstvo.

Danče: Vratimo se malo u sad u sadašnjost. Kako procjenjuješ stanje i snagu svoje ekipe u ovoj sezoni? Postoji li neki cilj? Situacija sa koronavirusom sigurno će odrediti i ovo Prvenstvo…

David: Ove sezone ekipa se pomladila, došlo nam je 6 novih mladih igrača te su se priključila i 3 igrača iz juniora. S obziroma da smo mlada ekipa pomalo nam fali iskustva, ali zato su tu stariji i iskusniji igrački koji imaju više od 10 sezona odigranih u prvoj ligi Mađarske kao sto su (Vindisch Ferenc, Kovács Olivér, Berta József, Juhász-Szelei Norbert) koji nam pomažu u svakodnevnom napretku. Cilj ekipe je zauzeti što bolje mjesto u „donjem domu” (9.-16.mjesto), ali kao što kažete sve ovisi o daljem razvoju situacije sa koronavirusuom.

Danče: Može li se igrajući za Kaposvár (ili neki sličan klub u Mađarskoj) dovoljno zarađivati za pristojan život, i gdje bi se kroz koju godinu rada kvalitetom probio u sve jače i time i bogatije klubove? Jasno, može li se prema Tvom mišljenju postići taj viši nivo s recimo 22-24 godine?

David: Htio  bih Vas podsjetiti da je mađarska liga jedna od najjačih, ako ne i najjača liga kako u Europi tako i u svijetu te 95% igrača ove lige ima potpisan profesionalni ugovor. Samim tim se da naslutiti kako većina ima primanja prosječna mađarskim ako ne i veća. Poznato je da klubovi u mađarskome vrhu imaju jedan od najvećih proračuna u Europi. Po mome mišljenju,  najviši nivo se može postići u bilu kojem trenutku, godine nisu mjerilo za to, o tome odlučuje puno drugih čimbenika kao sto su: talent, sposobnost, fizičke predispozicije…

Danče: Jesi li imao neke uzore u trenutcima kada si počeo ozbiljnije trenirati i ima li netko od igrača protiv kojeg si igrao ili sa kim si igrao da Te se posebno dojmio?

David: Moj uzor kao djetetu je bio Sandro Sukno i ostao do dan danas, proglašen za najboljeg igrača svijeta 2017. godine zbog toga mi je bilo jako žao kada je morao napustiti svijet vaterpola u igračkom smislu sa samo 29 godina zbog svog zdravstvenog stanja, ali drago mi je sto je ostao u trenerskom poslu i što svoje znanje prenosi na igrače. Posebno mi se dojmila igra Varge Dénesa, Hosznyánszkyog Norberta, Andrije Prlainovića protiv kojih sam imao prilike i igrati.

Danče: Kad bi trebao izabrat najboljeg mađarskog ljevaka, bi li se i zašto odlučio za Kissa, Benedeka, Madarasa, možda Vamosa ili Zalankija ili nekog šestog?

David: Sva ovdje navedena imena su igrači sa pregršt medalja pogotovo Kiss, Benedek i  Madaras koji su osvojili sve sto se moze osvojiti u vaterpolu, ali sam isto tako siguran da su Zalanki i Vamos na istom tom putu da osvoje sve. Teško je izabrati najboljeg kada je svako od njih najbolji na drugačiji način.

Danče: Koji su Tvoji osobni ciljevi u karijeri?

David: Svakako jedan od mojih glavnih ciljeva je odlazak na olimpijske igre, te biti što uspješniji kako u životu tako i u sportu 🙂 .

Danče: Najljepša Ti hvala na odgovorima Davide. Želimo Ti sve najbolje u sportu i životu, da nastaviš sa odličnim igrama i da Ti se želje ostvare.