Golmani bez granica; Prva epizoda: Egon Jurišić

Dobro nam došli u novi serijal intervjua pod nazivom “Golmani bez granica”, u kojem ćemo intervjuirati isključivo golmane. Golmani su ljepilo svake momčadi i njihovi pogledi na vaterpolo se uglavnom razlikuju od većine vaterpolista. Možda će nekima od vas (centri i bekovi) ovo biti malo prezahtjevna materija i način raspravljanja, razumljivo skroz, ali većini vas bi trebalo biti sve razumljivo. Bili vi golmani ili ne. Naš prvi gost u ovome serijalu će biti golman iz Rijeke, koji je nakon par godina vaterpolskog lutanja uspio ponovno oživjeti svoju vaterpolo karijeru. Zadnjih par sezona je sa svojim igrama bio jedan od nosioca svoga kluba, te sigurno jedna od najbitnijih karika u svim njihovim uspjesima na europskim natjecanjima i u talijanskom prvenstvu. Dame i gospodo, dragi golmani i golmanice, naš prvi gost u serijalu “Golmani bez granica”, te ujedno njegovo drugo gostovanje na danče.hr-u, gospodin Egon Jurišić.

Tomo: Dobro nam došao opet Egone. Lijepo te opet ugostiti i baš mi je drago što radimo još jedan intervju. Prije nego krenemo sa golmanskim pitanjima, moram pitati tvoje mišljenje o netom završenom Svjetskom prvenstvu u Dohi. Ne znam uopće kako sve trenutne vaterpolo okolnost sumirati u jedno kratko normalno vaterpolo pitanje. Kakva je tvoja interpretacija ovoga svjetskoga u Dohi. Mjesec dana nakon europskoga, bez elitnog klupskog vaterpola već par mjeseci, implementacija VAR tehnologije itd itd? Sa neke igračke strane kako ti gledaš na sve to.

Egon: Pozdrav. Uvijek je gušt popričati sa tobom o vaterpolu. Što se tiče rezultata očito je da su na kraju u dva mjeseca izdominirale tri reprezentacije (Hrvatska, Italija, Španjolska). Veliki broj odličnih utakmica, sigurno da nije bilo lako u mjesec dana odigrati takva dva turnira, i možda se u nekim utakmica pri kraju već i vidio umor i vaterpolo je malo patio, ali kapa do poda svima, a pogotovo ovim ekipa koje su došle do samoga kraja oba puta. Sto se tiče VAR-, pobornik sam nove tehnologije, ali mislim da onda to mora biti dovedeno na višu razinu, u vaterpolu kasnimo sa svime pa tako i sa ovime. Također, teško je igračima ako će se VAR tehnologija primjenjivati samo na internacionalnim natjecanjima, a vidim dosta teško moguće da u nekoj bližoj budućnosti imamo i po ligama VAR s obzirom da većina klubova jedva može ispratiti i ove troškove koje imaju sada. To je tema već sama za sebe, o kojoj bi ti knjigu mogao napisati, ali eto jednom prilikom popričamo o tome “na kavi”.

Tomo: Tko je pročitao tvoj zadnji intervju sa nama, mogao je vidjeti da si igrao i u višim i u nižim ligama. Kao netko tko je isto bio po nižim vaterpolo ligama, i meni se čini da mnoge tehnologije i novine u vaterpolu su napravljene sa manjkom shvaćanja kako će se određene stvari “trickle down-at” prema nižim ligama. Kad smo zadnji put pričali igrao si u Brazilu. Kroz priču sam bio dojma kao da si se pomirio već sa svojom vaterpolo karijerom i nekim njenim skorim završetkom. Od tada je prošlo evo već pet godina, a karijera moglo bi se reći, nikad na zavidnijem nivou. Igraš u Serie A, klub ti je u top 4, već par godina igraš i Europska natjecanja. Kako je došlo do toga zaokreta?

Egon: Ma ja se nekako “borim” kroz taj vaterpolo. To ti je ona neka grupa igrača koja je dobra, ali nije možda dovoljno dobra za reprezentaciju. Pisao si članak o tim “kamikazama” :). Naš je sport jos uvijek poluprofesionalan. Rijetki su klubovi koji zadovoljavaju “profesionalne uvjete”. Ja sam bio otišao u Brazil čisto jer sam to vidio kao priliku da se osobno razvijem, a ne sa nekog vaterpola aspekta. Bio sam tad nekako malo i razočaran nekim stvarima koje su mi se dogodile i htio sam neku promjenu. Medjutim eto nekome vaterpolo donese medalje, a meni je doveo Malu (nadimak moje Mile) koju sam upoznao u Brazilu kao trenericu plivanja u klubu u kojem sam igrao. I tako zajedno smo odlučili otići u Italiju. Nisam se ja tu nešto previše nabrijavao igrati neki vrhunski vaterpolo, ali eto spletom nekih okolnosti došao sam u Telimar i evo već drugu godinu igramo super vaterpolo ovdje i mogu ti reći da se odlično osjećam.

Tomo: Kako je ovo sve utjecalo na tvoje prvenstvo u Italiji?

Egon: Ma nama se na kraju kalendar ove godine dosta promjenio s obzirom na takva dva natjecanja usred sezone. U prvom djelu smo imali jako puno utakmica, mislim da je bio prosjek svaka tri dana, tako da ako ništa drugo vrijeme je brzo prošlo. Imali smo i malo dužu pauzu za blagdane i eto sad ćemo imati malo manje utakmica i sve je nekako razvučeno, ali ne žalimo se. Sve u svemu najteže je vjerojatno igračima koji su i u klubu i reprezentaciji i to još u godini kad su Olimijske igre.

Tomo: Kako si ti iskoristio ovu stanku zbog ovoga overloada nacionalnog vaterpola?

Egon: Ma iskreno došla mi je u pravom trenutku. Otvarali smo Ebody Croatia studio u Rijeci tako da sam mogao vise biti tamo i pomoći. Želja nam je probuditi važnost treniranja i ulaganja u svoje tijelo. Ebody Croatia (EMS) je specifični način treniranja u kojem pomoću elektrostimulacije tvoji mišići rade i intenzivniji i ucikonvitiji trening u samo 20min. Spremam se polako vec za mirovinu :), pa eto pokušavam nešto i van vaterpola. To je taj lijepi dio sporta, koji mi je kroz karijeru dao priliku vidjeti skoro cijeli svijet i upoznati jako puno zanimljivih ljudi. Kroz te kontakte uvijek se na kraju nešto izrodi, u najmanju ruku prijatestvo a nekad možda neki projekt. Tako eto i Mislav Vrlić je jedan od partnera u tom mom novom pothvatu.

(više informacija o Ebody Croatia (EMS) možete pronaći na… )

web adresa: https://ebodycroatia.hr/

Prolaz Marije Krucifikse Kozulic 3 , Rijeka, Croatia

https://www.facebook.com/profile.php?id=61551663536677

https://www.instagram.com/ebodycroatia

Video: https://www.facebook.com/reel/275605715512337

Tomo: Sad je i to završilo. I nastavljaju se najjače svjetske lige. Pa tako i tvoja talijanska. Kakvi su planovi do kraja sezone, a kakvi su planovi nakon sezone?

Egon: Ovdje smo već sad napravili super rezultat, ali ja se nadam da se možemo pokušati opet igrati finalfour prvenstva kao prošle godine.
Mi realno imamo puno manji budget od nekih klubova koji su iza nas, pa samim time i rezultat daje vise na značaju. Marco Baldinetti kojeg moram spomenuti je onaj pravi stari lisac, zna vaterpolo i sa njim sam jako puno naučio. On je prvi počeo igrati ovu zonu M sa dvojicom u liniji ne jedan ispred drugog sto vidim sad svi počinju kopirati.
Ovo mi je zadnja godina ovdje. Pokušavam pronaći neku novu sredinu gdje bih si mogao postaviti neke nove ciljeve. Poslije sezone natrag u Rijeku i pomoći oko Ebody-a i pokušavam organizirati kamp Summer Sea Polo u Rijeci i Volosku kako bih počeo dovoditi djecu iz drugih zemalja prije svega upoznali Hrvatsku, a onda i naučili i doživjeli vaterpolo ovdje kod nas. Volio bih krenuti i tim putem. Mislim da hrvatski vaterpolo može razviti sportski turizam i dovoditi ekipe iz cijeloga svijeta u sportske kampove, tereni u moru, napraviti brend od toga. Mislim da bi se tako klubovi mogli bar donekle sufinancirati, a i raditi veliku promidju za vaterpolo.

Tomo: Znači nastavljaš karijeru negdje drugdje? Jel znaš već gdje? Ili jel barem znaš gdje bih htio?

Egon: Pa za sad su još sve opcije otvorene. Volio bih živjeti i okušati se u Španjolskoj kad bih mogao birati. Vidjeti ćemo kako će se i neke privatne stvari posložiti pa ću donijeti odluku je li to povratak negdje bliže kući ili nešto drugo.

Tomo: Nakon toliko godina, šta te danas motivira da daješ ono šta trebaš dati da bi mogao biti golman na levelu na kojem ti braniš?

Egon: Ma uvijek si moraš postaviti neki individualni cilj koji bi trebao biti sličan i cilju i realnostima kluba u kojem igraš. Ja sam evo stvarno imao sreću da smo svake godine gdje god sam igrao ostvarili cilj pa sam mogao ispunjen i lagan na zaslužen odmor.
Počinješ sa godinama i vise shvaćati vaterpolo i svoje tijelo pa samim time postaje interesantnije.

Tomo: Šta misliš koliko još sezona ima u tebi? I je li misliš da zbog manjka višemjesečnih reprezentativnih obaveza preko ljeta, ili u sred sezone, imaš možda manje povreda i više želje za vaterpolom nego da si zadnjih 15 godina “trošio” svoje tijelo tokom ljetnih priprema, raznih turnira putovanja i hotelske hrane?

Egon: Pa eto ja se sad sa 35 fizički odlično osjećam što bi išlo u prilog tvojem pitanju. Čak i sa iskustvom i godinama zbilja stekneš to neko samopouzdanje i mir, lakše ti se kontrolirati. Ja sam golman pa je to još specifičnija pozicija, ali sigurno da se igrači vise troše ako igraju i za reprezentaciju, ali isto tako poboljšavaju još više svoj nivo što im omogućuje bolje klubove, bolje uvjete rada i veći profesionalizam. Tako da sve ima svoje.

Tomo: I za kraj jedno filozofsko pitanje 🙂 . Kad bi mogao (ponovno) birati što bi izabrao. 15 godina ljetnih priprema i sve moguće medalje koje postoje. I sva su od zlata. I ti si najbolji golman svih vremena. Šefik ti se divi. Golmačina si, ali u tom periodu ne smiješ nigdje otputovati i ništa pojesti, a da nije vezano za tvoj sportski uspjeh. Ne smiješ jesti nezdravu hranu, nema alkohola, nema bureka u 4 ujutro, nema partijanja, nema ničega, imat ćeš par operacija i sličnih situacija i nećeš zaraditi neke nogometne cifre nego recimo da bi kroz svo to vrijeme imao neki standardni max ugovor za vaterpolo golmana. Ili karijeru koju si dosad imao?

Egon: Pitanje od milijon dolara! 🙂
Ja mogu biti zadovoljan mojom karijerom, ne u smislu medalja (hahaha) nego jer jednostavno živim i radim ono što volim i gdje god sam igrao mislim da sam napravio dobar posao. Taj isti vaterpolo mi je otvorio svijet tako da pokušavam iz njega izvući maksimum.
Što se tiče svih tih zlata uvijek se pitaš “što bi bilo kad bi bilo”, pogotovo kad gledaš to neko finale pa ti ipak malo zadrhti u trbuhu. U tom trenutku bih dao sve! 🙂