Riba smrdi od glave, a vaterpolo ekipa od golmana

Donosimo veliki intervju s Tomom Bujasom, golmanom koji je prije 7-8 dana nogom obranio protivničku kontru 2 na 1. To je bio samo povod, a rezultat je odličan intervju u kojem je Tomo secirao najvažnije probleme vaterpola danas. Prozborio pokoju o vaterpolu na društvenim mrežama koje mogu dati dodatnu dimenziju, o nedostatku vaterpolskog soundtracka, o njemačkoj realnosti u vaterpolu i povratku kredibiliteta. Spandau i Hannover nositelji su njemačkog vaterpola sada kada je reprezentacija propustila dvije Olimpijade uzastopce, a i te Olimpijske igre nisu što su nekad bile.

Vaterpolo danas nije više sport, nego produkt koji netko mora plasirati na tržiste stoga je neminovno da se osnuje Vaterpolo d.o.o. Brojne i česte promjene pravila više teško i prati i tu je zahvalan što je golman pa to i nije toliko nužno. A zašto su golmani danas neintuitivni, zašto ne pokušavaju predvidjeti igru, kako ribe smrde od glave, a vaterpolo ekipe od golmana jer golman daje ekipi karakter, boju, osobnost i neki identitet… sve ovo i puno više čitajte u nastavku.

 

Danče.hr: Krenut ćemo od kraja, ovu subotu odigrali ste veliki duisburški derbi, prvi nakon 20 godina.

Kako je prošlo rezultatski, navijački i medijski?

 

Bujas: Kao vaterpolo događaj izvrsno. Odlično. Prepune tribine, naši bubnjevi, njihovi bubnjevi i ostale zvučne naprave, nabijena atmosfera, zanimljiva pozadinska priča malog DSV 98-a protiv velikog ASCD-a. Držali smo se dobro dvi ipo četvrtine. Slomili su nas sredinom treće i završili u zadnjoj. Znam da nije fer to govoriti, ali 17:6 stvarno nije prava slika koliko smo blizu bili da uđemo u zadnju dionicu utakmice sa izjednačenim rezultatom, a onda bi mi imali velike šanse njih slomiti. U zadnjih 10 minuti smo primili 10 golova, većinom iz kontre ili polukontre. Nisu nam igrala dva igrača iz prvih sedam zbog ozljede i kazne iz prošle utakmice. Nemogu vam objasniti koji bi to bio šok na njemačkoj vaterpolskoj sceni da je mali DSV 98 pobijedio ASCD. To ti je k’o da Cavtat pobjedi Juga. Rado priznajem da je ovaj derbi dobio dosta više medijske pažnje, nego što to obično biva u njemačkom vaterpolu. Na njemačkim vaterpolskim portalima i ostalim stranicama ikakvi linkovi ili članci o našoj utakmici su bili najposjećeniji i „najclickaniji“. Njemački klupski vaterpolo odavno nije imao ovakvu promidžbu.

 

Danče.hr: Jeste li možda malo izgorili od velike želje obzirom da vam je ovo osim gostovanja u Hannoveru najteži poraz u sezoni?

 

Bujas: Znali smo da su oni bolji od nas. I da ako oni odigraju najbolje šta mogu, da će nas pobijediti. Mi smo očekivali da će oni igrati pod velikim pritiskom. Očekivali smo to jer su oni jedan od najboljih njemačkih klubova u zadnjih 30 godina, a mi smo ove godine prvi put nakon 20 godina ušli u prvu ligu. Ja sam to još malo potpalio po Facebooku i Instagramu sa svojim objavama. Oni nisu na takvo šta navikli i dosta je to na njih utjecalo. Vidia sam ih danas prije treninga i još mi se pare pod utjecajem hahaha. Išli smo na sve ili ništa i držali smo se i više nego dobro. Početkom treće četvrtine gubili smo 5:3. Oni su bili motiviraniji nego ikad prije. I jos je njihov golman Christoph Hans sve skida. Kasnije je jos proglašen  igračem utakmice. Njima je ovo bilo bitnije nego biti prvak Njemačke. Znaš kako je to u malim mistima. Nepravdamo se. Pošteno su nas pobjedili, ali mi još imamo dosta prostora za napredak i uz malo sriće u sljedećem susretu ćemo slaviti. Mi smo se jako dobro prodali na ovoj utakmici. Naučili nešto novo. Da se netribamo ikoga bojati. Mi se zasad jos uvik fokusiramo na to da stvorimo vlastitu igru, i da kontinuirano učimo iz vlastitih pogrešaka i prilagođavamo našu igru individualnim kvalitetama naših igrača. Cilj nam je ostati u prvoj ligi, i jos je sve i više nego otvoreno.

Zanimljivo je za dodati da u redovima ASCD-a ima jedan mali koji je brania za mlade u Mornara paralelno dok sam i ja brania za Mornara. Zove se Ivo Topolovac i iste smo godine došli u Njemačku, i oboje baš u Duisburg. Njegova se cijela obitelj preselila i kako je doša u Njemacku nije zna di se upisat i nije uopće zna oće li nastavit sa vaterpolom. Nakon par mjeseci šta smo oboje već bili tu njegov trener iz Mornara Marin Kliškinjić mi je reka za njega. Čua san se sa malin i posto je u tom trenutku ASCD ipak imao puno bolju školu mladih spojia sam ga sa njihovim trenerom i evo sad mali lagano grize na vrata prve ekipe, a 16 mu je tek.

 

Danče.hr: Spomenuli ste stvarno odličnu najavu na Facebooku u kojoj je između ostalog istaknuto Stadtderby >Germanderby, kako je ovaj manje bitni derbi prošao?

 

Bujas: Mislin da je Waspo pobijedia Spandau 6:5 haha. Pokuša sam pronaći negdi informaciju koliko je bilo gledatelja, ali nigdi nisan uspia. Pretpostavljan između 50 i 100, ali nisan uspia nać taj podatak. Sa 400+ gledatelja na duisburgškom derbiju uvjeren sam da je nas došlo gledati više gledatelja. Prošle godine je Play off serija (5 utakmica) za ulazak u prvu ligu izmedu nas i ekipe Plauena bila u prosjeku posjećenija i gledanija priko live stream-a nego Finale A lige izmedu spomenutih ekipa koje se odigravalo paralelno. Sapientis Sat. A moja najava na Facebooku, haha, je više bila u smislu dizanja nervoze kod igrača ASCD-a. Pošto treniramo na istom bazenu, viđamo se. I oni su mene nešto počeli otvoreno ignorirati, ka pasivno agresivno nešto, nakon šta se video sa jednom mojom obranom proširio internetom. I ja dolazim na bazen, a oni me nešto ignoriraju, i ka neznaju šta se događa. Ljudi oko cilog svita su vidili tu obranu, a njih 15 protiv kojih igram za 5 dana eto nekako nisu to ni vidili, ni čuli. Pa sam ih odlučio jos dodatno iznervirat i izvriđat na svojoj Facebook stranici, čisto da vidim ‘oće li me i dalje ignorirat. Nitko neće da udre Follow ili Like, a sve znaju i stalkaju haha, ali osnovna poanta svog toga po društvenim mrežama je dati još jednu dimenziju našen sportu. Novinarstvo općenito je u velikoj krizi. I nekako mi se čini da je vaterpolo u svemu tome izgubia nešto. Nema nikakvih priča, nema velikih sportskih rivalstava, gledaoci se nemogu poistovijetiti sa igračima koje dolaze gledat. Sport nam nema nikakvu pozadinu. Nema nikakav soundtrack. A ja san uvjeren da je svaki gledaoc na mojoj utakmici prve dvi ipo četvrtine bia na rubu sjedala čisto zbog pozadine i svega izrečenoga, a kad je otiša sa utakmice osjećao se kao da je nešto vidio i iskusio. Da je bio dio jedne priče. Nije mu žao šta je platio 5 eura. Zadovoljan kupac.

Stadtderby je jedno posebno iskustvo i stvarno mi je drago da sam igrao bitnu ulogu u jednoj utakmici takve vaznosti. 24.2.2019 igramo opet sa ASCD-om. Zaokruzite to u svojin vaterpolo kalendarima. Ovaj put se neće izvući. Ko zna šta ću im tada pisati po internetu, hahaha.

 

 

Danče.hr: Kakva je situacija u njemačkom vaterpolu općenito? Znamo da se Hannover jako digao, Spandau je isto zadnjih godinu dvije jači nego prije 5 godina? Kakva je situacija u ostalim klubovima?

 

Bujas: Trenutno je vaterpolo u Njemačkoj u jakom usponu. Ljudi oko samih klubova su dosta angažiraniji. Puno se više brinu za mlađe uzraste. I jako puno ulazu u ženski vaterpolo također. Ove godine se oformilo par ženskih ekipa po ciloj Njemaćkoj. Lip primjer je koliko ulazu i paze na školovanje sudaca. Snimaju utakmice, šalju suce na europske utakmice da gledaju i uče, rade seminare. Poslije utakmica uvik im se može prići i pitat za neku odluku. Delegati pričaju sa trenerima o nekim odlukama i sve je vođeno nekom idejom da svi idemo prema naprijed i pokušamo naći riješenja koja odgovoraju i igračima i sucima. Ne govorin da me nekad ne iznerviraju, ali nekako uvik znan da je ovaj sudac napravia ovu grešku ovaj put, i vjerovatno nikad više. Nekad je teško, pošto se pravila u našem sportu mijenjaju skoro na godišnjoj bazi. Njemci ispravljaju dosta grešaka koje sistem našeg sporta, zbog kontinuiranog lošeg vodstva od strane ljudi na vrhu u sebi sadrži. Po mom mišljenju ako itko može vratiti relevantnost ili makar kredibilitet ovome sportu onda su to ili Njemci, ili Amerikanci. Njemci se lagano pronalaze, rade još neke greške, ali rade puno na tome da ih isprave. I to je ono čemu se svi vaterpolo zaljubljenici tribaju veseliti. Naš sport općenito je u problemima, ali je u Njemačkoj bar na realnim granama. A to fali današnjem vaterpolu. Doza realnosti.

 

Uz odsustvo Njemačke sa zadnje dvi Olimpijade Waspo Hannover je igrao veliku ulogu i učinio je puno toga da Njemačka ostane koliko toliko relevantna u europskom vaterpolu. Trenutno su uvjerljivo najbolja ekipa u Njemačkoj i jedna od najboljih u svijetu, i očekujem da ce dogodine biti još bolji. Možda čak i najbolji.

 

A valjda je normalno sa svakim velikim klubovima da imaju nekakve cikluse, tako je i sa Spandauom. Mislim da i Jug sa vrimena na vrime prođe kroz takav jedan period. Prije 5 godina im je bila smjena generacija, i mnogo im se bitnih igrača oprostilo od vaterpola. Jednu godinu nisu ništa osvojili, i već su dogodine opet bili prvaci. Teško će Spandau ikad opet biti prvak Europe, ali će uvik igrati neku ulogu u Europskom vaterpolu po mom mišljenju. Osim Waspa, Spandau i ASCD-a svi ostali klubovi su na amaterskoj bazi. I tu svi igrači uz vaterpolo još i studiraju, ili rade, ili su paralelno i treneri mlađih uzrasta.

 

Danče.hr: U Hannover je Seehafer uložio novce, on je i predsjednik i sponzor i trener, koliko sam čuo proračun za plaće za prvu momčad im je oko milijun eura. Vjerojatno je slično i u Spandauu?

Bujas: A Spandau i Hannover su trenutno dva veoma slična kluba. Mislim da imaju drugačije oblike financiranja, ali po važnosti ono šta je u Hannoveru Karsten Seehafer, to je u Spandau Hagen Stamm. Oboje bivši vaterpolisti, oboje sposobni biznismeni koji su vaterpolo zaljubljenici i entuzijasti. Bave se vaterpolom isključivo jer to žele i vole. Ne ovise o ikome. Njima dvojici idu velike zasluge za održavanje njemačkog vaterpola živim unutar mogućnosti ovog umirućeg sporta. Seehafer već kontinuirano ulaže i svake godine dodaje jednog ili dva igrača koji ga odma učine boljim. Jedno je imati dobru ekipu i igrače, ali Hannover iz godinu u godinu pokazuje kontinuirani napredak u igri i svake godine je sve konkurentniji u europskim utakmicama.

Šteta šta se ta dva kluba ne svađaju malo priko Instagrama ili Facebooka. Ili da se Seehafer i Stamm priko Interneta poriječkaju. Ako mi ovdi pričamo o mom statusu na Facebooku šta bi tek bilo da oni dva počnu. Napunili bi stadione, a kamoli bazene, hahaha.

 

Danče.hr: Prate li ta ulaganja možda i razvoj mladih igrača koji će Njemačku reprezentaciju vratiti u vrh svjetskog vaterpola?

Bujas: Znaš šta. Pročitao sam intervju sa prof. Kuterovcem u sportskima u kojen govori o sistemu koji neizbacuje kvalitetne sportaše sam od sebe, te da sam nezna kako vrednovati medalje iz Rija. Ja bih se usudio ići još dalje. Ja mislim da je Olimpijada kao događaj izgubila svaki smisao. Olimpijada više nema smisla!! Ako dosegneš vrhunac trebao bi si moći nešto omogućiti. Neka bi te nagrada trebala čekati. Nekako zdrava logika nalaže. Zašto osvojiti Olimpijadu i potrošiti toliko vrimena i energije na nešto šta ti neće priuštiti neku recipročnu vrijednost, a paralelno velike korporacije zarađuju ogromne količine novaca tokom samog održavanja Olimpijade? Znači doslovno ovi sportaši napune stadione, na milijune prodanih karata, reklame posvuda po svitu. Okrenu se miljarde i miljarde eura i dolara, a 99% sportaša se posli vrati realnosti koja sliči onoj koju je prof. Kuterovac opisao. To je postalo nakaradno i sramotno i za same sportaše, i za organizatore Olimpijada, i za sve umiješane. Olimpijske igre su postale najveća sramota sporta danas.

 

Uloga sporta u društvu se promijenila. Sport je danas nešto drugo i viđen je isključivo kao jedan od mnogih oblika zabave, dok je za vrijeme hladnog rata sport imao određenu političku konotaciju, što mu je davalo na dodatnoj važnosti. Države su prije izdvajale više novca za sport upravo zbog tog razloga. Glavna promjena u današnjem vaterpolu je to šta vaterpolo nije više sport, nego produkt koji netko mora plasirati na tržiste. I to je sve. Najbolji primjer toga u svijetu danas su borilački sportovi sa čelnom organizacijom UFC. Onako kako oni vode taj sport, tako bi ga i mi morali voditi i na njihovom primjeru učiti. Htjeli to ljudi ili ne, ali mi živimo u Entertainment eri. Danas se svi sportovi otvoreno bore jedni protiv drugih za pozornost gledaoca. Pozornost je glavni kapitalistički pokretač modernog sporta. I ljudi moraju to više svatiti. Nerviraju me ovi igrači koji zarađuju 3-4 iljade eura i misle da su popili svu pamet svita. Misle da su oni na istom rangu sportaša koji zarađuju milijune. Najdraži su mi oni koji se prema gledateljima ponašaju kao „znaš ti ko san ja“ i slično. Mi sportaši smo tu zbog gledaoca, ne gledaoci zbog nas. Mi se moramo boriti za njihovu pažnju, a ne oni za našu. Ovaj naš sport nije napredova od hladnoga rata. Treba doći dan kada ćemo imati nešto u obliku Vaterpolo d.o.o. Kao firmu koju ćemo moći plasirati na burzu i gdje ćemo lakše moći pronalaziti investitore, ulagače i dodatne izvore prihoda. Ne znam jesu li to Njemci već ukapirali ili ne, ali ako nisu, brzo će. I ponavljam. Ne govorim o nekoj ligi, nego o kompletnom sportu do zadnje pločice u bazenu, triba biti pod Vaterpolo d.o.o. Karikiram sa imenom.

 

Njemci znaju da bez Olimpijade ne mogu adekvatno plasirati i prodati vaterpolo njemačkoj široj javnosti. Rade sve unutar pravila da omoguće mladim igračima šta više igračkog iskustva i što boljih treninga. U Hannoveru imaš dva kluba. Waspo i White Sharks. White Sharks je klub koji je organiziran tako da igrači iz mlađih kategorija pohađaju školu i paralelno što više treniraju. Kao neki sportski internat. I znam da nekad mladi igrači iz White Sharksa treniraju sa igračima Waspo-a. Što im sigurno ne može biti loše. Slično rade jos Spandau i Potsdam. Tu su još i županijske reprezentacije koje se isto okupljaju na tjednoj bazi tako da bi im najbolji igrači iz svake regije trenirali jedni sa drugima i što više napredovali. Ne znam kako je u ostatku Njemačke, ali u Nord Rhein Westfalia-i gdje sam ja to vode dva Srbina Miloš Sekulić i Vuk Vuksanović. Dakle, ne neki trener eto tek tako, kao da izgleda da se radi. Ova dva rade ozbiljno. U Njemačkoj skoro svako ijedno manje selo ima bazen i ekipu. U kakvim sam sve mistima igra ne bi virova haha.

Ljudi zaboravljaju da su Njemci osvojili broncu na Olimpijskim igrama u Los Angelesu i da je ta ista generacija poslije bila prvakom Europe.

U Njemačkoj se ulaze u mlade jer se u mlade ulagati mora. Njemcima je to dio sportske kulture. A hoće li Njemci ponovno biti na vrhu možda nije pravo pitanje koje se tribamo pitati sada. Ovaj sport je toliko zastario da doslovno možeš reć da nisu krivi Njemci šta nisu top ekipa, nego je kriv sam sport! Kako integrirati ovaj sport sa svojim pravilima u neku novu sredinu? Uvik istih 8 reprezentacija igra završnice. Svaki vikend neka nova pravila izmišljaju. Imam osjećaj da bi na utakmice triba dolaziti sa odvjetnikom. Iskreno srića Bog šta sam golman, jer ja sam stao pratiti promjene u pravilima ima par godina.

 

 

Danče.hr: Zna li se već što se može očekivati od final8-a u Hannoveru? Odnosno da malo preformuliramo pitanje, može li se očekivati da će s tom organizacijom završnog turnira vaterpolo u Njemačkoj dobiti medijski ili bilo koji drugi iskorak?

Bujas: Iskreno ne znam ti. Ja bi stvarno tia da tako bude. Ovaj sport ima veliku internet bazu koja nije još ujedinjena i bilo bi fino da se dogodi jedan događaj koji će sve vaterpolo zaljubljenike i fanove oko svita povezati.

A u Njemačkoj ti je uvik isto sa medijima i promidžbom. Kad je Boris Becker osvaja Wimbeldone i slično, svi su živi igrali tenis. Njemačka se pod hitno mora kvalificirati na sljedeće Olimpijske igre. Hannover te može održati na životu, ali bez Olimpijade ne možeš dotaknuti onu „main stream“ masu koja nije tu došla gledati vaterpolo koliko podržati svoju reprezentaciju. Da Njemci sutra osvoje Olimpijadu preksutra bi imali 20 000 nove upisane dice.

 

https://www.facebook.com/tomo.bujas/videos/10214885379462251/

Obrana nogom koja je poharala Facebook

 

Danče.hr: Vratimo se na događaj koji nas je potaknuo da dogovorimo intervju; naime u prošlom kolu, prije 7-8 dana krajem treće četvrtine NOGOM ste obranili ste kontru 2 na 1?! Za vaterpolske prilike video je na Facebooku iznimno gledan, podijeljen je preko 200 puta. Riječ dvije o samoj obrani, a možda i o toj medijskoj promociji.

 

Bujas: A jebiga, ja san ti dite sa Zente. Poteka sam u Poska i za lito bi ka dite stalno visia po litnjem bazenu. Koliko san tu puta bacia „na govance“ hahaha. Ja mislin da svaki klub ima svoje ime za tu igru. Jel u vas u Dubrovniku to „na bare“ ili tako nešto? Radi se o igri di igraju dva protiv dva na jedan gol. Balun ne smi ispast iz ruke, i nema pucanja iz mahanja. Ima „panike“ šta znači da se igra u niti jednom trenutku ne zaustavlja. Kad se jedna ekipa obrani, odma je u napadu. I nekako sa vrimenom kroz sve te igre razviješ još jedan tip inteligencije i pogleda na igru. Igrači uz koje san odrasta uz taj bazen, koji su meni bili idoli uvijek su gajili neki vid vica u igri. I tako san zbog njih ima takav pristup i prema samom vaterpolu. E da. Glavom vridi 2 gola :smile:.

 

A sad o samoj obrani se i nema puno za reć. Njih dvoje protiv moga jednoga. Mogli su to lako riješiti, ali su išli odugovlačiti, djelovali su pomalo arogantno, čak sam ih i ja požuriva, i onda ih je neki vid karme ili božje pravde u obliku moje noge kaznia. Inače nekad bi priko treninga brania nogom i to poprilično uspješno. I nekako se u toj akciji sve poklopilo. Dobro sam mu procita govor tijela, na prvo mahanje nisan reagira jer san zna da neće pucati iz prve. To ga je odmah malo iznerviralo. Na drugo dodavanje osjetia san po njemu kako se on jedva čeka riješiti baluna. Kad je prima balun, vidia san da su mu ramena okrenuta prema dijagonali. I da bi mu tamo bilo najprirodnije za pucati. Bacia san se u prvi kut prerano, i prije nego je on uopće počea pucat čisto da on misli da san ja već odlučia stranu. Međutim ja san samo prokliza po vodi više zbog toga da si postavim nogu paralelno sa površinom vode, taman ispod površine. Zna san da neće očekivati ni u najluđin snovima takvo šta. I momak je zagriza. Šta da kažen. Tipična navlakuša 🙂

 

I meni je zanimljivo kako je taj mali isječak „dotaka“ ljude. Valjda je to ta neka tipična underdog priča svih nas. Nadjačan si, oni odugovlače, kao ismijavaju se sa tobon i onda ih završiš sa nekin „drop the mic“ potezom. Znaš ka ona videa na youtubu haha :). Mislim da se ljudima, ne samo unutar sporta, nego ljudima općenito, lako poistovijetiti sa pričon ispričanom u tih par sekundi. I ja mislin da su ljudi više to dijelili upravo kao nešto šta je predstavilo neki vid karme, nego neki extra vaterpolo potez. Meni osobno je sve to lipo, ali me najviše pogodilo kada san vidia kako su dica iz moga kluba u Duisburgu reagirala kad su me vidili. Koliko je dice, koja su se tek zaljubila u ovaj sport to vidilo priko interneta. I oni ce to ponijeti sa sobon na trening, pa će sami pokušati izvesti neke svoje pizdarije ili otkriti neke stvari koje inače ne bi. Sam taj čin utjecanja na nove generacija mladih golmana i vaterpolista je ono šta mi je stvarno ispunilo srce.

 

Danče.hr: Inače, jeste li objasnili suigraču da u slučaju kontre ne smije prelaziti s jednog na drugog igrača i omogućiti prebačaj 😉 ?

Bujas: Hahahaha. I još sam mu se dera da ostane na ovome na livoj strani jer je lakše braniti dešnjaku sa desne strane, ali događa se. Ovakve pogreške više pripisujem fizičkom umoru. Naučia sam u Njemačkoj da očekujem svakakve greške svojih suigrača kada postanu umorni. Nema to veze sa njihovim znanjem, koliko sa umorom. Postotak „osrednjih“ igrača u Njemačkoj i Hrvatskoj je sličan. Samo su ovi osrednji igrači u Hrvatskoj spremniji od osrednjih igrača u Njemačkoj.

 

 

Danče.hr: Sjećamo se i vaših atraktivnih obrana na prvom RedBull Sidrunu, kuloari bruje da su vam one i donijele transfer u Njemačku 😉?

Bujas: Dragi, oni Red Bull Sidrun je ka stvoren za mene haha, mislin da sam i tamo ima pokoju obranu nogom haha. A i dobar je Party posli bia :smile:.

Kuloari uvik sve znaju. Istina. Mornar je odlučia da me ne žele zadržat više u svojin redovima. 3 miseca san tražia klub, i nikako. I priko tebe na probu u Duisburg u 3. Njemačku ligu. Vratio sam se sa ponudom, ali ništa još nisan odlučia bia. U iduća 3 dana su me tri kluba pitala da dođen za njih branit. Dva inozemna i jedan domaći. I to svi za bolje pare, ali nekako mi je neki instinkt govoria da se ipak odlučin za Njemačku. Ne toliko vezano za vaterpolo. Odusta san bia od ikakvih vaterpolo ambicija ili zelja. Tia sam si izgraditi neki novi zivot.

 

Danče.hr: Ponikli ste u Poska, već ste 5 godina u Njemačkoj, kako izgleda život vaterpoliste u Njemačkoj iz vaše perspektive?

Bujas: Igra san i trenira za Poska punih 10 godina. Onda sam proveo godinu dana u Americi na University of the Pacific-u. Zatin sam opet igrao za Poska dvi godine, i onda jos dvi godine za Mornara. A evo sada sam već u petoj sezoni sa DSV 98.

U Njemačku ne dodeš igrat, u Njemačku dođeš živit. Mislin da nisan moga to jednostavnije objasnit.

 

Danče.hr: Kakve su ambicije DSV-a, znamo da se tek vratio u prvu ligu i da ima vrlo mladu momčad?

Bujas: Ja sam ti sa DSV-om doša iz treće Njemačke u prvu Njemačku ligu u 4 godine. Prije 2 tjedna smo proglašeni za Momčad godine od strane grada Duisburga, i teško ću se odavde makniti. Svima nama je cilj ostati u prvoj ligi, ali najbitnije nam je izgraditi stabilan i moderan vaterpolo klub 21.stoljeća. Ulažemo u mlade. Imamo prvu, drugu, treću i četvrtu ekipu plus mladi pogon koji se isto diže. Prošle godine su dva trenera iz ASCD-a presli u naš klub trenirati djecu. Organiziramo da djeca iz škole mogu u naš klub doći raditi praksu na našem ljetnom bazenu. Za lito imamo tečajeve plivanja i Yogu. Imamo posebne treninge za starije osobe. Svi smo nekako umiješani u to sve. Svak pomaže kada triba nešto ić uradit oko kluba. Održavamo kontakte sa starim igračima koji nas podržavaju što posjetom, što sponzoriranjem kluba. Nešto ka šta u Americi doniraš neke pare svom University-u, tako i u Njemačkim vaterpolo klubovima isto bude. Mi ti nismo klub, mi smo ti jedna obitelj i sa takvim stavom gradimo naš DSV 98. Od nedavno postoji jos i triatlon ekipa u sastavu našega kluba isto. Možeš se više informirati na www.dsv98.de Kod nas ti sve vode tri osobe; Robert Luensmann, Susanne Becker i Volker Hortz koji ne samo da ne primaju niti cent od kluba, nego još ulažu svoje novce. I to ne da samo ulažu novce za igrače, nego za dobrobit ciloga kluba. Uz njih imamo jos 10ak prijatelja kluba i oni svi u pravilu putuju sa nama na gostovanja. Čak i mi igrači plaćamo godišnju članarinu 160 eura. U nas se sve radi iz ljubavi prema samom sportu i određenoj zajednici koja se okupi oko jedne ekipe. Zbog toga iz godine u godinu rastemo i rastemo. Prošle godine nam je broj članova porastao za čak 100 :smile:, sad smo negdi na 800 članova.

 

Danče.hr: Vaterpolski planovi za budućnost?

Bujas: Hahaha, a neznam ti. Nakon Mornara sam mislia da nisan ja više za ovo. Da nisam ja za ozbiljni vaterpolo. Nakon koje godine odem u Hannover pogledati utakmicu izmedu Waspo-a i Barcelonete. Za Waspo-a igraju moja dva bivša suigrača iz Mornara. Marin Ban i Ante Ćorušić i tako ja gledan utakmicu i gledan, i gledan. I vidin ja da nisu ovi tu ništa bolji od mene. Spremniji možda, ali ne bolji. Al’ di ćeš to reć, ja igran u mrtvoj drugoj njemačkoj ligi, a ovi dvoje kandidati za Final 8. Zadrža za sebe i nastavia dalje. I onda sam prošlu veljaču bia u Splitu sa zaručnicom i taman je bia derbi izmedu Poska i Mornara ja mislin. I mi otišli pogledati utakmicu eto tek tako. I ono šta san vidia me iznenadilo. Ne da bi ja na toj utakmici moga dobro branit, nego bi dominira. Da sam taj tren uskočia u bazen bia bi prevaga koja bi donijela pobjedu, ma za koju god ekipu igra. To me baš prenilo iz zimskog vaterpolo sna. Vratilo mi je samopouzdanje Iako ja branim u njemačkoj ligi, ja sam napredova kao golman. Nemam trenera otkad sam ovde. Sam uvik obavljam treninge i razvio sam svoj sistem rada, treniranja i branjenja. Ako je Rocky-ju bilo dovoljno 5 tjedana da se spremi za Apollo Creed-a, meni bi tribala 4 da se spremin za Hrvatsku reprezentaciju.

Ostale mogućnosti koje iman su te da ću kroz godinu ili dvi vjerovatno moći uzeti njemačko državljanstvo. Ne zbog reprezentacije, nego isključivo zbog prednosti koje njemačka putovnica ima. Neću se ja tu mišati nikome ili gurati, ali ako me pozovu rado ću se odazvati. To je zemlja u kojoj si gradim budućnost, u kojoj si gradim neki novi život, zemlja iz koje mi je buduća žena i zemlja zbog koje sam se opet zaljubia u vaterpolo. Bilo bi mi čast predstavljati je.

 

Danče.hr: Pogled sa strane na domaća klupska zbivanja, splitski vaterpolo je u usponu, barem što se tiče Jadrana. Mornar i POŠK su manje više na istom nivou gdje ste ih i ostavili kad ste otišli vani. Možda će nakon EP-a Split dobiti i još barem jedan zatvoreni bazen kako bi se poboljšalji uvjeti za treniranje.

Bujas: Kad me se Mornar odlučia riješit meni ti je to slomilo srce. Nisan pratia, a kamoli gleda išta vezano za vaterpolo. Olimpijadu nisan pogleda ni sekunde. Znan da smo uzeli srebro i izgubili u finalu od Srbije. Tko je bia treći i koji su rezultati ikoje utakmice bili, neman ti pojma. Baš me pogodilo to sve bilo. Dvi godine sigurno sam igra vaterpolo bez ikakve volje i sa slomljenim srcem, da se tako malo patetično izrazim. Zahvaljujući ovim momcima u DSV 98 i njihovoj ljubavi prema našen sportu sam se  i ja opet zaljubia. Oni će to možda tek sada prvi put saznati, ali na tome im jedno veliko hvala.

Neman ti pojma šta je to u Jadrana i šta je to u Mornara, i šta je to u Poška. Tu i tamo malo priko Facebooka vidim da je netko nešto pobijedia, ili izgubia. Udren lajk i to je to.

A u Splitu nikad nije bilo problem okupiti momčad. Split je uvik ima problem sa kontinuitetom, a ne sa kvalitetom.

Al je europsko u Hrvatskoj? Haha, neman ti pojma.

 

Danče.hr: Jedno golmansko pitanje za kraj. Čini nam se da je trenutno značajna nestašica vrhunskih golmana, eto čak i Lopez Pinedo s 38 godina ulazi sam vrh iako je godinama bio najlošija karika Španjolske. Španjolska nema ozbiljnijeg drugog golmana, u Srbiji su golmani najlošiji dio ekipe, Grci uopće nemaju ni solidnog golmana, itd. Osim Bijača i Pavića teško je naći top golmana koji može u kontinuitetu donosi prevagu svojoj momčadi. Postoji li neko objašnjenje?

Bujas: Ja mislin da nije nestašica vrhunskih golmana, nego je nestašica „ludih“ golmana ;).

Kroz ovo ću ti pitanje objasniti koliko je naš sport zaostao. Iako bi se usudio reć da nam sport nije možda samo zastario, nego od pustih ponavljanja i malo zatupio.

Ja mogu nakon jednog upućenog šuta viditi je li trener ovog golmana igrač ili nije. Vidiš to odma po tome koliko su mu „mekani“ potezi. Vidiš na šta se fokusira. Čak golmani koje treniraju bivši igrači rade drugačiji tip grešaka od golmana koje su trenirali golmani.

Igrača je 6 i oni moraju djelovati unisono da bi mogli  funkcionirati. Golman je samo jedan. Dok god nije primia gol po mome bi golman smia radit šta god ga je volja. Individualnost se ne dozvoljava i golman mora slušati naredbe. Mislin da ista stvar koja zatupljuje naš sport ima veze sa tim šta današnji treneri igraju veći dio svoje karijere jednu te istu alibi igru. Minimalno rizika, što veća kontrola. Sve u nekoj jednoj te istoj šabloni. Ne razvijaju ni sebe ni svoju igru. I takav pristup sa svojim očekivanjima je kastrira golmane. Cijeli smisao sporta je usmjeren ka tome da se jedan igrač odvaži zapucati na gol. Tada nastaje taj tzv. „the moment of truth“. Trenutak kada se saznaje tko je bolji. Taj mentalni trenutak kada se igrač odvaži zapucati na gol ne postoji u nikojem drugom segmentu vaterpolo igre. I potpuno je ne samo zanemaren, nego skoro i ignoriran. Zato imaš bezintuitivne golmane. Golmane koji samo slijede igru, a ne pokušavaju je predvidjeti, pročitati i razumiti. Samo reagiraju po nekoj šabloni. Ne izlaze iz svoje sigurne zone. Nesigurni su i boje se osramotiti. Golmani bi tribali biti generali u vodi. Morali bi voditi tu obranu. Da bi vodio obranu mora ti ekipa vjerovati. Moraš biti kakav takav autoritet. Ako igrači ne vjeruju u svog golmana, igraju automatski 20-30% slabije u napadu. Golman mora biti glava. Ljudi to zovu lud, ali golman jednostavno ima skroz drugačiji pristup samom sportu jer igra skroz drugačiju ulogu.

Dodao bih tu i „problem“ reprezentacija u kojem su po meni većina golmana neprepoznatljiva. Čak i neki kao ludi golmani se ponormale u reprezentaciji. Reprezentacija je mjerilo i ka tome težiš kao sportaš i prilagodit ćeš se mjerilu. Od golmana za koje znam ili ih se sjećan jedino su Jesus Rollan i Denis Šefik uspili ukomponirati svoj igrački kvalitet i svoje specifične golmanske karaktere u samu igru reprezentacije. Ne moramo svi biti Rollan-i i Šefici, ali tribali bi imati bar mogućnost ili bar da je razumljivo da svaki golman ima neki svoj pristup u skladu sa nekin fizičkim predispozicijama. Zato je sve tako predvidljivo i uvik isti pobijeđuju i doslovno se svi ponašaju kao da postoji samo jedna formula za igrati vaterpolo i svi isto pokušavaju.

Virova ili ne, ali sve počima od golmana. Golman daje ekipi karakter, boju, osobnost i neki identitet. On sam je 40% ekipe, kaže se. Nema pravo imati loš dan jer je to uglavnom katastrofalno za njegovu ekipu. Za shvatiti što to znači, sam pojam kontinuiteta, ti triba pokoja godina i još pokoja da to usvojiš i ukomponiraš u svoj trening i samu igru kasnije. Mladi golman se vrlo mlad mora suočiti za niz različitih realnosti kroz koje igrači prolaze u tek kasnijoj dobi.

Golmanov cilj je da ne primi gol, što ne znači da jedina stvar koju golman mora raditi je obraniti ako neko zapuca.

Ribe smrde od glave, a vaterpolo ekipe od golmana.

 

 

Danče.hr: Hvala na razgovoru i puno uspjeha u daljnjoj karijeri.

Bujas: Fala i također 🙂