Prvi trofej Jadrana u Hrvatskoj

foto: www.hvs.hr

Jadran je u finalu hrvatskog kupa pobijedio Juga 14:11 i tako osvojio prvi hrvatski trofej u svojoj 101 godini postojanja. Predvođeni Milom Smodlakom na klupi, a Lukom Bukićem koji je bio daleko najbolji pojedinac utakmice, u bazenu, puno uvjerljivije nego to krajnji rezultat govori, Jadran je došao do slavlja.

Jadran je prije nekoliko godina okupio cijeli niz bivših igrača koji su predvođeni predsjednikom Pavlovićem iznijeli ambiciozan plan stvaranja trofejne momčadi za 100. rođendan. Nisu očekivali da će se umiješati pandemija pa je plan ostvaren godinu kasnije. Jadran je osvojio europske trofeje otkako je samostalne države, čak dva naslova prvaka Europe. Ali niti jedan hrvatski naslov do sada nisu imali. Ovo im je prvi kup, u trećem finalu, a sva tri su igrali protiv Juga. Bili su na početku devedesetih, dok se još nije igralo na ovoj način, nekoliko puta drugi u kup natjecanju.

Danas, tj u nedjelju navečer, Jadran je došao do tog prvog naslova. Od početka je to bila potpuno jednosmjerna utakmica, Jadran je poveo 4:0, završio prvu četvrtinu s 5:1. U drugoj je otišao na 8:2, kasnije ponovio tih 6 razlike na 12:6. Jug je tek u zadnjoj četvrtini uspio malo uljepšati poraz. Ali samo rezultatski jer ovakvi porazi u finalu, ovo je već poprilično bolni deja vu za sve jugaše. Zadnjih 6 finala, 3 kupa i 3 Jadranske lige stalno manje više ista pjesma, hajde možda je samo ono lanjsko protiv Radničkog bilo nešto drugačije, ali ništa manje bolno.

Daleko najbolji pojedinac Jadrana bio je Luka Bukić zabio je 5 golova s igračem više. Odmah u prvoj četvrtini dva, kasnije po jedan u ostalima. Kad bi on dobio loptu, u pravilu na lijevom krilu iako je bio i na vanjskom u nekoliko navrata, jadranaši su već mogli slaviti novi gol. Osim toga, kada su jugaši, najčešće Žuvela, s njime ulazili na dva metra i tu se jako dobro snalazio te je i u obrambenom segmentu utakmice bio dobar. Sasvim zasluženo MVP utakmice. Niko mu nije bio ni blizu, posebice do poluvremena. U drugom dijelu je tu prazninu prvog pratitelja popunio Mate Anić. U prvih 16 minuta, ne znam je li imao iti jednu obranu, osim jednog šuta Tomasovića s lijevog krila koje je ispalo više dodavanje nego šut. Ali zato u drugom dijelu utakmice čitav niz odličnih obrana. Tada se i Jug pokušao malo trgnuti, ali Anić je bio odličan. U oči je upala obrana s dvije ruke, s igračem manje kada je Joković šutirao s desnog vanjskog. Zaustavio je još čitav niz udaraca i s igračem manje, a i na zonu.

Bili su i ostali Jadranaši jako dobri, svatko je dao obol u svom segmentu. Od Butića i Kragića s po dva vanjska gola, preko odličnog sidrunskog dvojca Dobuda i Duževića. Dobud je zabio odmah na početku gol s pozicije sidruna i zaradio 5-6 igrača više. Rino Burić najviše, a i poneki drugi igrači, od starta utakmice uvlačili su Kakarisa na dva metra s ulascima u svojstvu drugih sidruna. Tako je i Kakaris na samom startu skrivio odmah osobnu. Nije upao u probleme jer mu je to bila jedina, ali su ga tako dodatno umarali. Osim toga, Jadran je i plivački dominirao. Najčešće je koristio loše pokušaje završavanja Jugovih napada, a i barem 5 puta su dobili ili preko kontrafaula (Fatović u pokušaju uplivavanja) ili s isključenjima u plivanju (Argy odmah u napadu, Kržić, Žuveli i Beniću u plivanju u obranu).

Jug je odigrao iznimno lošu utakmicu, deja vu finalnih nastupa zadnje 3 sezone. Kad se nešto loše ponovi jednom, dva puta nije dobro. Kad se ponovi 5-6 puta, onda je to katastrofa. Od početka je bilo vidljivo da neće biti ništa od ove utakmice. Lopta je ispadala, šutevi su bili nikakvi, iz loših pozicija, loše postavljenog tijela. I dok su se malo pribrali, rezultat je bio 2:8 i sve je bilo gotovo. Ušao je tada mladi Jurišić na gol umjesto Popadića, obranio jedan zicer Duževiću, idućeg igrača više zaustavila je prečka i Jug je nanizao 3 gola. Ali to je bio labuđi pjev i Jadran se vrlo brzo vratio u kolotečinu realizacija. Za Jug prolaznu ocjenu mogu dobiti odlični Argyropoulos koji je zabio 5 golova (2 iz peteraca), borio se u obrani, na poziciji drugog sidruna, kao vanjski i koji je pokušavao i probuditi suigrače. Kakaris je zaradio 2 peterca i još nekoliko igrača više te je i on zaslužio prolaznu ocjenu. Još bi dodao Kržića. Ostali, a najviše Joković i Fatović, ostali su jako puno dužni, odnosno odigrali su puno ispod vlastitih mogućnosti. Popadić nije ništa obranio do pred kraj kada je Jadran dobar dio napada trošio tako da šutira u nadi da će izboriti novi napada na isteku 30. sekunde. Nekoliko puta im je i uspjelo. Papanastasiou je također bio loš, kao i Benić koji je i otvorio seriju jako loših šuteva na početku utakmice.

Za kraj treba spomenuti i Mornara. Gledajući sastav Jadrana, od 12 igrača koji su igrali, imamo jednog igrača poniklog u Jadranu, po jednoga u POŠK-u, Jugu i Mladosti uz jednog Rusa. Svi ostali, njih čak 7 mornareva su dica. Bar malo zasluga ide i radu njihovih trenera u posljednjih 15ak godina.

Finale kupa Hrvatske

Jadran – Jug Adriatic osiguranje                 14:11 (5:1, 5:5, 2:0, 2:5)

Suci: Štampalija (Šib), Franulović (Rij)

Jadran: Podrug, Burić, Marinić – Kragić 2, Čagalj 1, Butić 2, Pejković, Bukić 5, Harkov, Delić, Dobud 1, Šetka 2, A. Dužević 1, Anić, Stojanac. Trener: Mile Smodlaka.

Jug: Popadić, I. Vukojević, Fatović 2, Burđelez, Joković 1(1), Papanastasiou, Tomasović, Argyropoulos 5(2), Kržić 2, Kakaris, Benić 1, Žuvela, Jurišić, Kolak. Trener: Vjekoslav Kobešćak.

Peterci: Jad -, Jug 3/3

Igrač više: Jad 8/13, Jug 5/13

Jedan komentar na “Prvi trofej Jadrana u Hrvatskoj”

  1. Već 4-5 puta Jug je “bio u Rimu a papu nije vidio”. Prošele godine to je bilo sa 5-6 “penzionera” ibez drugog centra a ove je i biti će sa “dječijm vrtićem” i opet bez drugog centra. Iluzorno je čekivati da kad 2-3 udarna igrača zakažu da će te izvlačiti “dječji vrtić”.
    Jadran je solidna ekipa ali daleko od evropskog vrha što pokazuju i u Ligi prvaka.
    Olyimpiacos, Recco, Bresca, Barca, Ferencvaros, N.Beograd, Marseille pa čak i Radnički su bolje ekipe.
    Gdje je trenutno Jug? Koliko para toliko i muzike!!

Odgovori