Frustracije i porazi, porazi i frustracije

Poštovanje svima. U vrijeme pisanja ovog članka nisam zapalia cigaretu 7 dana. Ako ste ikada prestajali pušiti onda znate koliko su krucijalni ti prvi dani. Znam to jer sam već par puta bia tu. Bia sam u toj situaciji gdje nisam zapalia cigaretu 7 dana. Bilo je i situacija gdje nisam zapalia cigaretu cijeli mjesec, pa sam se onda opet nekako uvjeria da ipak nije toliko štetno zapaliti 4-5 cigareta dnevno.

Dok god se držiš rasporeda i pušiš samo 2 ujutro uz kavu i 2 uvečer nakon treninga sve je u redu. U biti nije problem u cigaretama, problem je u meni. Kad čovjek malo bolje razmisli sve je u biti nezdravo u velikim količinama. Problem je u meni šta nemam samokontrolu. Ako budem pušia samo dvi ujutro uz kavu i dvi uvečer nakon treninga sve je u redu…. I naravno četiri postane kutija brže nego Aleksandar Ćavić prepliva 50 metara leptir. Ne znam zašto, ali pala mi napamet ona nepravda iz Pekinga.

Unatoč tome šta nisam zapalia već tjedan dana odlučia sam ne raditi ikakve dogovore sa samim sobom. Pijenje kave sam isto smanjia maksimalno. Tu i tamo ponekad kad mi zatreba, ali izbjegavamkavu što više mogu. Kao što sam spomenio u prošlom članku, ja sam još mlad, ali nisam više mlađi i nekako mislim da moj šampionski doručak kave i cigareta mi više nije dostatan i nutricionistički dovoljno bogat. Primjetia sam kako bih kroz popodne sve učestalije počeo imati one kofeinske padove. Nešto tu nije štimalo sa kavom, cigaretama i načinom života koji vodim. Tako da sam sada ubacia još jedan obrok. Prije sam bia na jednom ipo do dva obroka dnevno. Sada pokušavam biti na dva ipo, tri obroka dnevno. I ka čovjek pomisli da ako svako dva dana ne troši 10 eura na kutiju cigareta, da će uštedjeti nešto novaca. E pa uz ove cijene svega u svijetu čovjek bi se pošteno zajebao. Jeftinije mi marendati kavu i duvan nego 3 jaja i komad kruha. Ali jel. Svi sve znate. Svejedno pokušavam da me ništa ne odvrati od nauma. Naum i plan nije stati pušiti cigarete nego živiti zdravije. Realnost toga je da već tjedan dana imam osjećaj kao da sam izgubio nekoga. I već nakon tjedan dana bez cigareta osjetim neke stvari na sebi. U bazenu pogotovo. Osjećam se nekako zdravije i osjećam da u bazenu imam veću izdržljivost pod većim naporom, ali cijena toga je da se osjećam nekako krhko iznutra. Kao kada se ovisnici tek očiste od svoje droge i onda su cijeli plahi i manja verzija samih sebe. Možda za vas koji ne pušite,ili vi prokletnici koji možete zapaliti samo kada pijete vikendom, je ovo sve malo smiješno i pretjerano. Sori, but not sori. Čejnđ d čanel. Malo sam nadrkan moram priznat. Izvinjavam se, ali morate me razumiti.

A znate kako sam nenadano odlučia prestati pušiti? Prošlu subotu kada sam doša doma iz Nizozemske nakon još jednog poraza nisam moga spavati. U redu su porazi, ali nezadovoljan sam svojom igrom. Pa onda malo sumnjaš nekad u sebe i uvik pokušavaš analizirati unazad i nekako backtrackati svoje korake i odluke. Možda falivam u nečemu. I u tom nekakvom stanju sam upalia neki novi dokumentarac koji je govoria o nekoj dalekoj izgubljenoj ljudskoj povijesti. I meni su u tom nekom umornom i otupljenom trenutku i dalje pod dojmom frustracije koja dolazi sa porazima, te cigarete učinile kao nešto šta nije vrijedno cijene koja dolazi sa njima.Kada vidiš koliko je velik život može biti i koliko toga ima, a živimo samo jednom. Šteta bi bilo skratiti si ovo putovanje pušeči cigarete. Prvih par dana kad bi me uvatila baš velika nikotinska kriza bi se samo pokuša podsjetit na taj dokumentarac i ponovia bi u sebi rečenicu „ja sam samo frekvencija“. Naravno ako nikad niste prestajali pušiti možda vam ovo neće imati smisla, i to je u redu. Šta dani više odmiču vidim da imam sve manje kriza i samim time se nemoran podsjećati na to da sam ja samo frekvencija. (zapravo bi ponavlja „ja sam samo frenkfencija“, ali sam sada izgugla kako se pravilno piše i google mi kaže da se pravilno piše i kaže frekvencija).

Ovo mi je bia prvi tjedan da sam moga normalno trenirati bez ikakvih manjih ozljedica i dobro sam se osjeća na golu u petak uvečer. Dobro sam se osjeća i fizički. Pošto bolje jedem, osjetim to na svome tijelu. I osjetim isto manjak cigareta u plućima. Doša dan utakmice i uhvatila me nikotinska kriza par puta, ali brzo sam se odhrvao svaki put. Napravia si nešto za jest. Iša vanka kupiti nešto. Radia sam nešto za posao i malo gleda stvari po youtubeu. Napravia si nešto za jest opet. Malo sam isteza gumu po stanu da se malo predugrijem za utakmicu. I nakon toga gostujuća utakmica. Nisam ima očekivanja od utakmice, ali bia bi red da više pobjedimo. Vodili 6:2 sredinom druge, obrania penal, sve po planu. Izgubili 15:11… Mnogo frustrirajuće, ali iz čudnih razloga. Od prvih 8-9 golova njih 6 mi je diralo ruku. Što ne znači da sam skoro obrania, ali bia sam mnogo puta mnogo blizu. I to nervira. Već par kola mi se ponavlja to da do poluvremena imam vrlo mali broj obrana, ali i relativno mali broj golova. Utakmica prije ove. Na poluvremenu gubimo 5:4, a ja imam samo dvi obrane. Na kraju izgubimo 11:8. Bila je to jedna od onih utakmica gdje iako je rezultatski blizu, očito je da su oni malo bolji od nas, ali svejedno je bila borba. Nisu tek tako došli i uzeli bodove. Međutim. Prošle sezone, dok ja još nisam stiga u moj trenutni klub, u regularnom dijelu su od iste ekipe izgubili dva puta sa 17:4. Jel me razumite šta vam želim reći? Cijelo vrijeme se osjećam kao u nekom limbu ili vakuumu (izgugla sam riječ vakuum), ali realno mi kao klub napredujemo u odnosu na prošlu godinu. Samo za mene osobno je cila situacija na golu mnogo frustrirajuća. Zadnji minut dvi prije kraja ovotjedne utakmice je postalo jasno da nećemo pobjediti. A meni već u glavi kako sam ja frenkfencija i kako ne smijem zapaliti cigaretu nakon utakmice. A reka sam u prošlom članku kako ne gledam na rezultat, ali pred kraj utakmice sam ipak počea gledati. Pa sam se dodatno snerva na sebe. Malo mi se plakalo nakon utakmice. Ne zbog toga jer mislim kako je moj život užasan jer sam izgubia, nego ono djetinjasta frustracija, neka emotivna iscrpljenost i manjak nikotina. Naravno nisam plaka jer je to malo nezahvalno prema svim stvarima koje imam u životu. Ja sam vam jedan od onih koji nastoji biti zahvalan na onome šta ima, a ne žaleći za onime šta nema. Zadnjih par mjeseci stalno kasnim za nečim. Rastegnut sam na više strane. Da citiram gospodina Bilba Baggingsa, kao premalo masla na previša kruha Nikako da mi se svi rasporedi uigraju malo, ali osjećaj je da sam blizu. I mislia sam da će to biti ovaj tjedan. Nije bilo tako. Pa sam se baš snerva u svojoj nemoći, a problem je šta sam ja sada tu kao neki stariji i iskusniji. Ne smiješ pokazivati ti neke stvari. Kad bi bia mlađi možda, sada ne bih savjetovao. Mogu čak o tome i pisati, ali ne smijem to pokazati. Međutim nije sve tako sivo.

Prije početka sezone sam si zadao da uz sve obaveze moram napisati jedan članak tjedno i objaviti jedan neki mali video tjedno. I inače bi to radia ponedjeljkom, a sada sam uspia to pribaciti na nedjelju, šta mi ostavlja više mjesta u ponedjeljak za ostale stvari i nadam se da će me efikasniji i laganiji ponedjeljak bolje pripremiti za ostatak tjedna. Na putu sa utakmice sam malo radia u vlaku. Tako da će mi i to pomoći malo olakšati sljedeći tjedan. Kad mi dođe utakmica u subotu uvečer nekad se uhvatim kako jedva čekam da se sve završi tako da mi napokon može vikend početi. Prošli tjedan je bio prvi tjedan kada sam sve stvari sa novim poslom napokon uspio pohvatati tako da nisam ni tu više u zaostatku i ne moram gubiti energiju kaskajući i planirajući kako nadoknaditi zaostatak. Osjećam se zdravo i trebao bi moći sljedeći tjedan trenirati sasvim normalno. Sljedeće kolo igramo četvrtfinale kupa. Igramo protiv ekipe protiv koje smo u ligi izgubili 10:9 uz još jednu moju mlohavu performancu. Tako da jel. Kužite šta vam želim reći. Ako pobjedimo, a igramo doma, ulazimo u polufinale kupa. Što nije loše za nas. Zajebavam se. To bi bio veliki uspjeh za nas. Ako ikoga od vas zanima možete nas pogledati na ovom linku:

https://www.youtube.com/channel/UC2v2pzY9GaM0Z0RFH-NVFRw/streams

Inače je svaka naša domaća utakmica ima livestream. Moje ime je Tomo Bujas. Želim vam ugodan ostatak tjedna.