MATO SMRDELJ S legendarnom 23-icom preplivao Rtinu za 2.36.00
KDP Donat iz Zadra organizirao je u subotu 3.7.2021. u Rtini međunarodni plivački maraton u dužini od 10 km. Rtina se nalazi u Općini Ražanac u blizini Paškog mosta, na putu Zadar – otok Pag, i Hrvatima je puno poznatija po činjenici da je u njoj rođen legendarni hrvatski kvizaš Mirko Miočić.
Obzirom da je start bio u devet sati ujutro, zajedno s kolegama sa zagrebačkih bazena, Miranom i Dinkom, „prespavali“ smo u Zadru, a sve kako bismo mogli na vrijeme stići na utrku. Što se mene tiče, spavanje pred trku je otprilike na razini onog davnog, pred-eskurzijskog. Drugim riječima, nikako.
Nutricionističke pripreme noć pred trku, tzv. carbo – loading + izotonični napitci odrađene su u obližnjem restoranu u vidu pizze i IPA crafta lokalne proizvodnje. Također, stručnjaci preporučuju da se noć prije trke pije dosta vode, a sve u cilju izbjegavanja eventualne dehidracije tijekom trke.
Na stazu smo došli oko sat vremena prije trke, prijavili se, dobili startne brojeve (mene je pripala legendarna 23-ica) i počeli oblačiti uska skin odijela (što zna biti poprilično izazovno) te potrošili broku vazelina mažući dijelove tijela koji su najizloženiji (pazuh, vrat, prepone itd).
Plivalo se u prema paškom mostu pa prema Rtini-Miočićima i natrag („u štap“). Odmah nakon starta odmaglili su dvostruki svjetski prvak Kristof Rasovszky, europski doprvak Mateo Furlan i legenda plivanja na otvorenom, Makedonac Evgenij Pop Acev. Mi ostali smo se formirali po različitim jakosnim skupinama, što je i inače običaj kada je plivanje na otvorenom u pitanju. Naime, slično kao u biciklizmu, i u plivanju vrlo je važno biti dio neke skupine, koja je, što zbog psiholoških razloga, a što zbog tzv. draftinga, uvijek brža od pojedinca. Pokušavao sam se cijelo vrijeme držati skupine u kojoj nas je bilo 10-12 te smo tako zajedno plivali negdje do šestog kilometra. Do tada su uvjeti za plivanje bili idealni. Obzirom da smo plivali niz struju, nismo ni primijetili da se u međuvremenu digao opasan maestral (već je bilo cca 11 sati). Nakon zadnje okretne bove kreće šou program, plivanje direktno u maestral, valovi poprilični, a do cilja je ostalo još 3,5 km. Nakon 2 minute, gore spomenuta grupa se totalno raspala, opet slično kao kad u biciklizmu krenu brdske etape. Ja sam se (srećom) uspio držati Mirana i Frane, realno boljih plivača od mene, i nekako ih uspio držati svo vrijeme do cilja u koji smo ušli sa vremenom cca 2:36:00. Kristof i Mateo, koji su došli 50-ak minuta ranije, bili su već otuširani, suhi, obučeni, najedeni i napijeni. Na kraju napominjem da tijekom trke skoro pa nisam koristio nikakvu okrepu osim jednog gela i dosta vode prije samog početka trke. Struka (ni ovaj put) nije zakazala.
Nakon trke, zahvaljujući vrhunskoj organizaciji od strane KDP Donata održana je svečana dodjela medalja te prigodni ručak i zabava. Na kraju, zanimljivo je napomenuti da su od 6 medalja u apsolutnoj konkurenciju (i muškoj i ženskoj) 5 uzele Mađari(ce) i jednu Talijan, dok je najbolja Hrvatica bila Matea Sumajstorčić, a Hrvat Roko Krpina.
Toliko za ovaj put, sljedeća trka na 10 km bit će u Omišu 21.8.2021., koja ujedno predstavlja i apsolutno prvenstvo Hrvatske na spomenutoj dionici.