Na tračnicama
Poštovanje svima. Ajde da probamo jednom iz vlaka napisati članak. Dosad nisam nikad. Imam 40 i nešto minuti pa da vidimo. Počea sam u zadnje vrijeme kratiti vrijeme u vlaku tako da radim neke stvari za posao. Prije bi uvik s čuđenjem gleda u likove i likuše koji bi u vlaku stali za laptopom i kao nešto radili. Kao ti ljudi iz ureda nešto rade. I onda godine prođu i ja jednom uđem u vlak sa svojom biciklom na preklapanje koju preklopim i stavim pored sebe.
Inače za takve bicikle, ako su preklopljene u vlaku, ne morate kupovati dodatne karte. Izvadim si iz borše laptop I počnem nešto raditi. Ništa od prevelike bitnost, nego uglavnom stvari koje ti oduzimaju vrijeme, ali se tribaju svejedno obaviti. Ne želim reći da je materija posla ne bitna, jer ipak je to posao, sve je bitno. Ali na skali prioriteta u vlaku običnom obavljam stvari koje ne zauzimaju prva mjesta. Malčice drugačije od onoga kako sam si ja zamišljao te ureddžije koji kao nešto rade. A sad da krenemo o utakmici. Prvo moram početi sa sudcima. Ništa negativno, nego pohvalno za mene. Prvi put da me njihove odluke nisu baš pretjerano dirale. Čak sam se i šalio s protivnicima o nečemu. Kao poklonilo ti je. Poklonilo nam. Oni sviraju šta sviraju i mi ne bi uopće išta s njima pričali nego međusobno. Jednostavno vidim za mene da je bolje da se uopće ne nerviram na sve to oko sudaca jer nakon onoga šta sam vidia na svjetskome prvenstvu u nogometu, sve mi je jasno. Evribodi iz čejnčing and Aj don’t fil d sejm tu. Svi sportovi prolaze kroz neke promjene. Ironično malo jer sve ove promjene dolaze sa stvarima koje ja zadnjih godina koristim za svoju korist. Sada su ostali počeli napokon kopčati ono što neki govore već godinama. I nije ovo neka moja sublimalna i misteriozna poruka nekome iz vaterpola. Nego općenito govorim. I ja sam odlučia da ja kao igrač koji je očito svjestan svega mora umuknit I podnijeti šta se treba podnijeti dok se svi mi, skupa sa sudcima, ne priviknemo malo na sve. Jebiga nekad moraš jesti govna koja nisu fer za neki boljitak svih nas.
I stvarno sam bia u redu. Do početka četvrte haha. Ali bia sam “u pravu” haha. A jebiga. Odmah sam se izvinia I sudcu i svojoj ekipi na ovoj eskalaciji. Drugi put ću biti bolji. A utakmica ka utakmica je bila dobra. Uživa sam. Borbeno s par malo grubljih poteza u žaru igre, ali poslije se pošteno čestitalo. Izgubiti od prošlogodišnjeg prvaka 9:12 i nije baš neka sramota (iako po prikazanome ove sezone oni su nam glavna konkurencija za osmo mjesto, ali bolje zvuči reći samo prošlogodišnji prvaci). Naravno prvo poluvrijeme 5:4 ja opet 2 obrane. Nakon šta se objavi članak ću sastaviti kompilaciju primljenih golova u prvom poluvremenu pa ćete moći i tamo vidjeti. I nije to da se opravdam haha, nego da se nastavim na ono šta sam priča u prijašnjim člancima (ako mi niste dosad čitali članke, trebali ste). I mislim da se učim nekako nositi s tim tijekom igre. Mislim da je ovo sve dio nekog prvog dijela sezone.
Znate otkad sam ja ono obrania nogom ja nisam odigra nijednu sezonu kompletnu. Uvijek ili samo prvi dio, ili samo drugi dio. Tako da izdržati ovu sezonu za mene je bio nekako najbitniji prioritet. I čini mi se da je najgori dio iza nas, ali da najteži tek predstoji. Ako to ima smisla. Mi smo još uvijek u igri za sve šta želimo ostvariti i nema smisla fokusirati se na jednu utakmicu tu mač. Izvući šta možeš i idemo dalje. Jebiga. Ovu utakmicu je dobro to šta sam unatoč istom sranju u prvom poluvremenu nije me to pokolebalo niti malo. Nije me niti umaralo pokušavati sebe održati smirenoga. Ako to ima smisla. Nisam morao gubiti energiju na to da ostanem smiren. Samo sam bio smiren. I mislim da će drugi put biti bolje. Možda i neće, ali čini mi se da vidim neke slične stvari i kod drugih golmana i ekipa i mislim da nisam jedini. Ne virujem da su golmani iz ove moje generacije išta slabiji od prosječnih klupskih golmana iz prošlih generacija, ali mi se čini da trenutno svi previse osciliraju. Ne mislim sada na Bijača naravno haha. Ubit će me urednik. U zadnje mi je malo pasivno-agresivno spočitaje to šta sam na Instagram storiju predvidio da će jug izgubiti od Marseilla. Bio sam u krivu. Jebiga uredniče. Ništa osobno, mislia sam. Haha. I onda se snerva jer je kopira mene i igra protiv Spandau. On ne zna da ja uvik igram kontra Spandau haha. Ništa osobno protiv ikoga, čak mislim da Spandau dosta dobroga i radi za njemački vaterpolo, ali nisu mi dragi. I volim kad izgube haha. Ništa osobno ikome ko igra tamo haha, ali jebiga. Tako je to.
E da se vratim na golmane. Moram još spomenuti da realno uz Bijača najstabilniji po rezultatima mi pari Tešanović i ovi Talijan Del Lungo. Uglavnom ono šta vam želim reći prije neko mi vlak uplovi u luku da mi se čini da će sljedeća pandemija biti pandemija burnouta. Puno ljudi će pregoriti, da se tako izrazim. Preopteretiti. Kako kaže Bilbo Baggins, Kao maslo namazano na previše kruha. Pazite sa svojom energijom i u šta je ulažete. Makar bili u pravu biti na nekoga ljuti i iznervirani. Vlak je stigao na odredište. Moje ime je Tomo Bujas i do sljedećeg tjedna.