Novi val vaterpola
Poštovanje svima. Razmišljao sam se malo o naslovu ovoga teksta. Vaterpolski novi val. Novi vaterpolski val. Novi val u vaterpolu. Vaterpola novi val. I odlučia sam se za Novi val vaterpola. Zanimljivo kako tri iste riječi malo promiješane daju skoro pa isto značenje, ali nekako nije isto. Ne zvuči isto.
Ako nešto želi biti nešto, to nešto mora dobro zvučati. Te neke psihosomatske nijanse u rasporedu tih istih riječi nekako djeluju na našu podsvijest i utječu na pridobivanje različitih kapaciteta naše pažnje. Ali jednom kad zagrebemo ispod naše podsvjesne površnosti vidimo ono što „novi val vaterpola“ uistinu predstavlja, ma kako god ga nazvali. Novi val vaterpola je određena kritična masa ljudi koja ne želi revolucije, nego samo da stvari funkcioniraju normalno. Da se međusobno odnosimo kao ljudi i sportski protivnici. Novi val vaterpola predstavljaju i oni koji se smatraju ugroženim ovom kritičnom masom jer oni misle da kritična masa samo želi vlast. Kritična masa samo želi da stvari funkcioniraju. Kritičnu masu ne zanima politika, ali je iznervirana istom. Ono šta ja vidim oko sebe u svijetu vaterpola je sve više i više ljudi koji žele pokušati nešto s vaterpolom i koji imaju mnogo elana za vaterpolo. Neke se tu kemijske reakcije događaju među ljudima koji vole vaterpolo i samo žele da im se omogući da mogu, neometano od političkih interesa, uživati u svome sportu. Dalje od toga nema potrebe govoriti i šporkavati samoga sebe. Svi mi imamo svoje razloge zašto nam vaterpolo predstavlja nešto u našim životima. Ne mora se nitko od nas za to opravdavati. Svi mi imamo pravo voljeti naš sport iz naših osobnih razloga. Novi val vaterpola, koji je stvoren uz pomoć naleta vjetrova s digitalnih oceana, iz ljubavi prema vaterpolu, će biti mnogo zanimljiva faza u povijesti vaterpola.
Van svih vanbazenskih, kulturoloških i ostalih promjena kroz koje će nam vaterpolo proći u narednim godinama, unutar vaterpolo bazena diljem Europe je situacija nikad napetija i zanimljivija. Ma koliko god sve ovo van bazena bilo vrijedno naše pažnje, sve to gubi na važnosti ako se ne igra kvalitetan vaterpolo. A i tu imamo mnogo razloga da budemo zadovoljni, uzbuđeni, možda čak i malo sretni, ako je takvo šta dopušteno danas. Liga prvaka je brat bratu nikad jača. Nekako mi je sve uravnoteženo. Favoriti su jasni, ali ja mislim da neće nigdje biti lakih bodova. Tako da očekujen više nego par iznenađenja ove godine. Zanimat će me regionalna vaterpolo liga za pratiti isto. Tu uvik bude kvalitetnog vaterpola. A mislim da će po ligama Europe biti par odličnih završnica i za žene. Ženske lige znaju nekad biti malo dosadne jer se, češće nego kod muških, dogode neki puno-prema-malo rezultati, ali ženski play off zna biti zanimljiv. Gledan malo ove sve nove muške euro kupove i intertoto kupove, i čini mi se da su mnogi manji klubovi, koji inače ne bi igrali europska natjecanja, baš zapeli da se dokažu i osvoje. Tako da ću to sigurno pratiti malo. A čini mi se da u državnim prvenstvima, zbog spomenutog sve većeg broja europskih natjecanja, se puno njih želi boriti za peta i šesta mjesta, tako da će cijeli play offi muških liga, a ne samo finala, biti isto zanimljivi. Ima i ona baltička liga na sjeveru. Tu će isto biti ponešto zanimljivoga. Triba i to malo popratiti. Francuska liga isto dosta dobra, a Olimpijada za koju godinu kod njih. A sad neki novi lik u Len-i. Neki Francuz isto. Bit će i to zanimljivo ispratiti. Pošto igram u nizozemskoj ligi tako da ću ispratiti i tu ligu. U njemačkoj ligi ću ispratiti da vidim jesu li izgubili oni za koje navijam da izgube. Koliko sam primjetia, ove godine u Europi kod muških i ženskih ima baš puno Amerikanaca, Australaca i ostalih vaneuropskih zemalja koje igraju vaterpolo. Inače ne pratim ovoliko vaterpolo, ali moram priznati da me počelo zanimati malo. Čak pratim i događanja u BiH vaterpolu. Rečenica za koju nikad nisam mislio da ću je izreći, ali mogu vam reći da me zanima razvoj situacije u ovogodišnjem vaterpolskom prvenstvu BiH. Naravno ispratio sam i događanja oko prvog Banjalučkog vaterpolo derbija i sad sam navučen. Jedva čekam sljedeću epizodu. Ne znam šta da vam kažem. Navukao sam se na vaterpolo u zadnje vrijeme.
https://www.youtube.com/shorts/XSHZCACHiWQ
A kad smo već kod novoga vala. Čitao sam nešto uvezi nekog muzeja koji se ili otvara, ili se otvorio u Zagrebu. Na fejsbuku pratim gospodina Štulića i uvik sa zanimanjem pročitam njegovo razmišljanje o tim nekim stvarima. I mogao sam pročitati kako i u umjetnosti postoje slične situacije i korelacije kao i u vaterpolu i sportu općenito. Nisam ja tu neki veliki fan glazbe novog vala i gospodina Štulića. Njegov bend je meni osobno ima dobrih pisama, zanimljivu neku situaciju i branding u tom klasteru i mitologiji novog vala, ali nisam sad neki tu štovatelj lika i djela Johnnyja Štulića. Međutim, postoji mi nešto Mike Tyson-ovski u tome kako se danas gospodin Štulić potpuno bezfilterski, iznerviran krivim interpretacijama povijesti njegovog b(r)enda, hrva s medijima, institucijama i prijašnjim kolegama muzičarima. I mislim da je na tragu nečemu. Nekako sam dojma da su problemi gospodina Štulića problemi mnogih umjetnika i sportaša današnjice, te da problemi koje vaterpolo ima, nisu problemi koje samo vaterpolo ima. I zato Novi val vaterpola nije još jedan politički spin neke vaterpolo opozicije, niti buntovni krik mlađeg naraštaja vaterpolista, nego svegeneracijska čaša koja se prelijeva, te nadolazeća era u povijesti našeg sporta. Era koju ćemo s guštom prepričavati sljedećim naraštajima i generacijama vaterpolista. A njih će sigurno biti. Barem su takva moja opažanja.
Moje ime je Tomo Bujas. Stojte mi dobro i pozdrav.