Barceloneta prvak Europe

Radnički – Barceloneta 6:7 (2:1) (1:2) (1:3) (2:1)

Bazen: Bernat Picornell; Gledatelja: 1800;

Suci: Stavridis (Gre), Margeta (Slo);

Igrač više: Radnički 2/9, Barceloneta 2/6;

Peterci: Barceloneta 1/1

Radnički: Radić, Burić 1, Vuksanović, Korolija, Ćirković, Miličić, Ćirić, Basara 1, Zloković 2, F. Filipović 2, Marković, Đ. Filipović, S. Popović Trener: Stojanović

Barceloneta: Pinedo, Sziranyi 1, Perone 1, Munarriz 1, Espanol 2 (1), Minguell, Roca, Echenique 1, Ubović 1, Fernandez, De Lera, Petković, Lloret Trener: J. Martin

Ono što je po ko zna koji put pokazalo i ovo finale Lige šampiona (a i cijeli F6) jeste da u vaterpolu, kao i u ostalim kolektivnim sportovima, za bilo kakav uspjeh morate imati TIM. Gomile novaca i zvučna imena jednostavno nisu dovoljni. A Barceloneta ga već godinama gradi da bi se u ovome trenutku najzad sve posložilo, i da su bili spremni iskoristiti kikseve i slabosti papirnih favorita te se domoći naslova Prvaka Europe.

Prije početka turnira sva pozornost je bila okrenuta ka Primorju, Pro Reccu, Radničkom, iako su Španjolci pokazali da se mogu itekako nositi sa najjačim protivnicima. Jeste da su bili rasterećeni borbe za ulazak na F6, pa i vjerojatno i pobjede na njemu, ali je trener Martin kroz celu ovu sezonu definitivno stvorio tim. Tim koji u 3 dana može odigrati 3 odlične utakmice protiv najjačih protivnika. Na drugoj strani je bio Radnički. Instant stvorena ekipa koju drži nekoliko odličnih i iskusnih igrača. Lani su se domogli naslova u Euro kupu, ipak puno slabijem takmičenju, kroz za F6 kvalifikacije su za protivnike imali isto slabije momčadi (uz izuzetak utakmice sa Reccom), a već su izgubili ove sezone u 3 finala (Super kup Europe, domaći kup, domaće prvenstvo).

Još prije turnira je trener Stojanović govorio kako i sam ne može procijeniti trenutnu formu svoga tima, polufinale protiv izmorene i realno slabije ekipe Partizana nije pokazalo ništa posebno, tako da je pomalo bilo i teško odrediti njihovu stvarnu jačinu pred ovu utakmicu.

Slično kao i protiv Primorja, utakmica nije dobro krenula po Barcelonetu. Zloković im je stvarao velike probleme na 2 metra, dobijao izbačaje, dao prva 2 gola, Radić bio nesavladiv i iz čistih pozicija, no ni tada se domaći nisu toliko dali zbuniti. Dobro im je protiv vanjskih šuteva funkcionirao i blok, kao što je i ovoga puta siguran bio Pinedo. Iako napad nije funkcionirao, obranom nisu dozvolili Radničkom da se više rezultatski odlijepi. Svoju šansu su dočekali krajem prve četvrtine kada koriste drugoga igrača više i preko ljevorukog Argentinca Echeniquea smanjuju na 2:1.

U drugoj četvrtini Radnički već počinje pokazivati da mu igrač više loše ide, na Zlokovića i Filipovića se igra mnogo jača obrana, a Barceloneta najzad iz jedne kontre 6 na 5 preko Munaririzza poravnava. Basara fenomenalnim šutem sa skoro 8 metara dovodi Radnički u novo vodstvo, ali domaći ponovo na samom kraju četvrtine hvataju priključak za 3:3 preko Perronea, koji je uplivao na 2 metra i bio koncentriran da nakon što mu je prvi šut Radić obranio, odbijenu loptu ipak pospremi u gol.

U 3. četvrtini Barceloneta najzad koristi svoju dobru obranu i loš napad Radničkog te okreće rezultat. Nakon još jedne kontre i peterca skrivljenog na Minguellu bilo je 3:4, slijedi period u kome ni jedni ni drugi ne koriste igrače više, a posljednje poravnanje na utakmici donosi Burić uplivavši na sidruna i zabivši šraubom. Do kraja 3. četvrtine domaći odlaze na 2 razlike preko Ubovića sa igračem više, i Espanola ostavljenog na srednjem vanjskom, a Radnički je već stigao do realizacije igrača više na očajnih 1/8. Donekle to popravlja F. Filipović početkom zadnje dionice, kada dijagonalom kod igrača više najzad i on postiže gol i smanjuje na 5:6. Szirany (možda uz kontrafaul na Buriću) zabija za 5:7, a F. Filipović parabolom sa svoje pozicije ponovo smanjuje na 1 razlike, 6:7 na 5:40 prije kraja.

A do kraja se ništa posebnoga nije ni desilo, Barceloneta je uglavnom pokušavala iz vana pred kraj napada, u obrani su držali Zlokovića, nad kojim su suci možda jednom propustili svirati izbačaj, tako da Radnički iz vana nije imao prevelike šanse, a kada je na Perroneu 24 sekunde prije kraja suđen izbačaj, uz time out, sve je bilo gotovo.

Sve ono što je Andrija o timu Barcelonete napisao o utakmici protiv Primorja pokazano je i u ovome finalu. Dodao bih i to da se vrlo brzo konsoliduju i ispravljaju greške koje se uoče u pojedinim segmentima igre. Teško je i ispratiti koliko kontri isplivaju, koliko u napadu imaju proplivavanja i izmjena pozicija, no kao što uglavnom biva, odlučujuća stvar bude obrana.

Zloković i F. Filipović su postigli 4 gola unatoč svoj pažnji obrane domaćih, ali zato, inače veoma dobri ove sezone, Ćirić i Đ. Filipović, pa i Marković, nisu se mogli ni primijetiti. Teško je na kraju izdvojiti nekoga iz redova pobjednika, jer su oni jednostavno, ponovit ću još jednom, ovaj put bili tim. 6 igrača je realiziralo, odličan golman, bekovi…

I najzad, jedno od finala u kojem o sudijama nije potrebno trošiti riječi. Inače, u Barceloni je dogovoreno da se i naredna sezona odigra po identičnome sistemu, te da F6 opet bude u istome gradu. Ovoga puta jedino niko ne može prigovorit što će Barceloneta biti direktni učesnik.