VATERPOLO MUKE PO MIĆU

 

Tužan sam kao Jugaš ove godine, nema nas u Barceloni, debakl u PH, nikad ranije završena sezona… Sve to je omogućilo da se s mirom posvetim praćenju završnice sezone, uživanju u voljenom sportu bez gubljenja živaca. I prije nego krenem s naslovnom temom, želja mi je ovim putem pojasniti tj. otkloniti „problem“ započet po FB komentarima, ne znam s čije strane, a taj je da se mi Dubrovčani navodno naslađujemo porazu Primorja u polufinalu.

 

Vjerujte nam prijatelji iz Rijeke, ako postoji grad na svijetu u kojem se po glavi stanovnika najviše voli i pozna vaterpolo, onda je do definitivno Dubrovnik. Neću puno polemizirati oko načina na koji način funkcionira Primorje, jednostavno ću reći da se s time ne slažem. Ako netko ima novaca, nitko ga ne može spriječit da ga troši kako hoće pa i na vaterpolo. Čitam komentare nekih Riječkih navijača pa čak i sportskih novinara koji taj način brane i uspoređuju ga s nogometnim prilikama spominjući Real, Bayern itd. Za Boga ljudi, vaterpolo jednostavno nije taj sport, on nažalost ne zarađuje nikakav novac, samo ga troši, krovne organizacije LEN i FINA imaju neke čudne principe koje još otežavaju popularizaciju i eventualni proboj u sportsko-marketinške prilike gdje bi se ta situacija barem pomaknula s mrtve točke. A dok se to ne dogodi, jednostavno ne može neki Volpi plaćat npr. jednog Sukna (ma koliko dobar bio), više nego npr. rukometni prvak Europe plaća jednog Duvnjaka. To ruši sve zakonitosti, a vodi ovaj sport u propast… Ali o to je jedna druga i duga tema. Ono što sam želio naglasiti je to da su istinski ljubitelji vaterpola u Dubrovniku, a takvih nas je puno, sigurno navijali za Primorje da osvoje naslov prvaka Europe, i zbog hrvatskog vaterpola, a i zbog naših igrača koji su nositelji igre u Rijeci.

Inače, polufinale Barceloneta – Primorje je bila odlična utakmica, osobno mislim da je Barceloneta zaslužila pobjedu nevjerojatnom pokretljivošću u oba smjera, više su željeli, bili 100% koncentrirani od početka do kraja, imali više raspoloženih pojedinaca. Evo, dok ovo pišem, upravo završava finale kojeg, opet zasluženo, osvaja Barceloneta i svaka im čast! Upravo su obranili onu moju gornju tezu da se uz „normalan“ budžet za vaterpolo okvire, uz „uzgajanje“ domaćih igrača, konstantan i ustrajan rad i dugoročnu viziju može pobijediti i momčad punu k’o brod (u ovom slučaju tanker pun nafte s kojom se plaćaju igrači)…

 

Nego da se vratim na temu ovog teksta. Kako sam već spomenuo, puno mirnije sam mogao promatrati ovaj final six i uživati u vaterpolu, fakat se moglo puno toga kvalitetnog vidjet. Srećom, utakmicu Pro Recco – Partizan i ovu finalnu pratio sam na RTS-u. Kažem srećom, jer je te dvije utakmice prenosio neki srpski komentator, ne znam mu ime, ali čovjek je to tako fenomenalno odradio. Nažalost, polufinale je prenosio naš sportski „junak“, „doajen“ hrvatskog sportskog novinarstva, „gospodin ufff, dobro je“ Mićo Dušanović. Gore sam spomenuo probleme oko popularizacije ovog sporta na globalnom nivou, čemu Mićo dodatno doprinosi u našim lokalnim prilikama gdje vaterpolo također ne kotira dobro bez obzira na sve uspjehe i status najtrofejnijeg ekipnog sporta u Hrvata. Ponavljam, jebena utakmica, neizvjesna, borbena, puna preokreta, puna fantastičnih poteza, ali i neobjašnjivih grešaka, uglavnom sve sportske draži na jednom mjestu. Međutim, u isto vrijeme, u pozadini svega toga lijepog, glas totalne nebuloznosti i svakojakih budalaština koje one koje slabo prate vaterpolo jednostavno tjeraju na promjenu programa ili gašenje TV-a, one koje nešto znaju, na zbunjozu i upit da li su išta o vaterpolu uopće naučili, a one koje malo više znaju, na bijes, jer im jednu vrhunsku predstavu po ‘ko zna koji put kvari jedno te isti kreten. Krenimo redom:

 

Uključenje u prijenos pred početak utakmice:

Poštovani gledatelji, prijatelji vaterpola, bla bla bla“ i odmah udri po LEN-i: „Ovdje vladaju nenormalni uvjeti, bilo je upitno hoće li se ova utakmica uopće odigrati, tu je sada bio jedan pravi potop“… Poziva se na onaj nesretni F4 kada su stvarno bili neregularni uvjeti, ali je očita razlika da kako utakmica počinje, kiša više ne pada… Onaj put je bio propust LEN-e jer je prognoza 5-6 dana prije davala da će vrijeme cijeli taj vikend biti katastrofa pa su mogli/morali reagirat i prebacit natjecanje u jedan od brojnih zatvorenih bazena u Barceloni. Ovaj put je prognoza bila OK, pretežno sunčano uz mogućnost kratkotrajnog pljuska što se kasnije pokazalo točnim.

 

Prva četvrtina:

Prvi napad Primorja, Mićo je opsjednut Vargama. Bez obzira je li lopta u Daniela ili Denesa, ili uopće nije kod njih, prevladava komentar „I Varge, Varge…“ kao da su sijamski blizanci, ali bez ikakve veze s događanjima u bazenu. Muslim zabija gol, a ovaj opet o Vargama, ovaj put kako najvjerojatnije napuštaju Primorje i odlaze u Szolnok. Tu počinje litanje o „strpljivom građenju“ momčadi Primorja tijekom protekle četiri godine, što je u biti citiranje Rojinih izjava po medijima. Ajde dobro, tu Mićo valjda plaća sve bezbrojne kave, pive, butelje, pizze, ribu itd. što ih tijekom godina konzumira u Rojinom lokalu na Kantridi, ali bi trebao znati da se zapravo radilo o vrlo nestrpljivom, nespretnom i nesretnom kupovanju i skupom plaćanju igrača upitne kvalitete, sve dok nisu posegnuli u Jugovo dvorište čime su dobili prave pobjednike, a ujedno oslabili Juga…

Počinje i miješanje igrača, još je u množini s Vargama koji „promašuju izglednu priliku s lijevog krila“, a zapravo je Buljo u stilu nekog divljeligaša zakop’o plisku po’ metra ispred sebe, lopta odletjela nebu pod Mićove oblake…

Ubović sretno zabija nakon udarca Perronea“, iako je evidentno da je pucao Echenique jer je ljevak i to jedini u Barceloneti…

Asić mijenja vanjsku liniju, Sukno u igri, Barceloneta igra visoki presing. U povlačenju i dalje se igra presing na Sandra, Perrone ga drži na dobrih 15 metara od gola. Na to će Mićo (uz posprdni podsmijeh): „I pogledajte što rade na Suknu, pa on nema protivničkog igrača, on ima flastera. To se inače u vaterpolu ne radi, ali neka im bude“… Ne primjećuje naravno genijalnost Perroneovog poteza kojim je doslovno eliminirao Sandra iz tog napada, a uspio se nevjerojatno brzo vratit, spriječit dodavanje na dva metra i ostaviti Primorje bez šanse u tom napadu. Ovo je po meni (ovako pokretljiva obrana, nevjerojatno brza tranzicija visoki pressing – zona) bio ključ pobjede Barcelone, koju je Mićo posprdno ismijao „jer se to tako u vaterpolu ne radi“…

Do kraja četvrtine još je jedna situacija, gol Echeniquea za 2-2. Mislim da se radilo o očitoj greški Sukna i Vićana koji nisu skontali da je ovaj mogao pucati iz faula, uz Mićov komentar: „Ne, ne, nije gol“ (opet se posprdno smije, valjda kakvom obližnjem Španjolcu), a kada skonta da gol ipak jest, nastavlja: „Hm, opći je dojam bio da će igrači Barcelonete sasvim drukčije izvesti taj faul“. Mo’š mislit općenitosti dojma…

Uz spomenute gramatičke probleme jednine i množine braće Varga, ovdje je na trenutak istaknut i stari problem oko točnosti imena golmana Vićana, da budem jasan, čovjek se zove FranO! Međutim, tu Mićo (a i Jura Ozmec već godinama), valjda imaju problem s genitivom imena kako ga mi u Dubrovniku koristimo (po meni i književno ispravno). Dakle, u Dubrovniku nije Festa Sv. VlahE, već VlahA, nisu otkucaji MarE i BarE, već MarA i BarA, nije most dr. FranjE, već FranjA Tuđmana, nije lopovluk IvE, već IvA Sanadera… Prema tome nije obrana FranE, već FranA Vićana i to je Mićo prihvatio i drži se toga. Međutim, da bi to progutao i prihvatio, on je, u suradnji s Ozmecom, promijenio nominativ Franovog imena u Fran!!! Valjda je to kompromisno rješenje da se dođe do genitiva FranA.

 

Druga četvrtina:

Opet paljba po LEN-i: „Utakmica za peto mjesto, zašto se to igra, kažu zbog nekakvog nagradnog fonda“. Iako se dijelom slažem s ovim, treba ući u stvarnu pozadinu Mićovog konstantnog sranja po LEN-i. Vrlo jednostavno, kada se prije par godina opredijelio na Volpijev propali koncept, a usput ga Birri i Lonzi valjda nisu vodili na kakvo piće ili večeru, Mićo je nemilosrdan prema LEN-i. Možda i što je od ove godine LEN-a propisala da suci moraju imati osiguranu večeru, odmah nakon utakmice i to na bazenu gdje se igra. Mićo im ne može oprostit što sportski komentatori nisu u to uključeni… Tu se osvrće i na nelogičnost sustava natjecanja posebno ždrijeba po skupinama gdje spominje i Juga „kojemu je svakako ovdje bilo mjesto“, ali uz neizbježan dodatak „bez obzira kakav je u ovom trenutku“.

Barceloneta vodi 7-3: „Interesantno će biti hoće li Asić uspjeti smiriti svoje igrače na poluvremenu, smiriti im glave, jer je očito da je problem jedino u glavama“. Naravno, i dalje ni riječi o fenomenalnoj igri Barcelonete, da ne govorim da jedini Asićev savjet na -4 može biti jedino totalni rizik, agresivnost, a ne smirivanje prema Miću… Počinje sranje po sucima iako nema pojma zašto…

 

Pauza na poluvremenu:

Ovdje je totalni smijeh. U pauzi hvata izbornika Ivicu Tucka kojemu je Mićo „prodao komentatorski prostor HTV-a da se skloni od kiše“ (koja btw već odavno ne pada) za jednu izjavu. Tucak, valjda isprovociran Mićovim peglanjem, totalno nespretno i preko kurca počinje priču o produženom faulu kojeg suci toleriraju, kojeg je talijanska reprezentacija nekad igrala (koga boli kurac za ovaj podatak), nastavlja o nemoći igrača Primorja da pomaknu prvu liniju bliže golu, a zaključuje kako „Ivan (Asić) mora na neki način mobilizirati svoje igrače“. Mićo prekida Tuckovu izjavu (Tucakovu prema Ozmecu) mrtvom tišinom od 5-6 sekundi misleći valjda: „Kakav sad produženi faul, crni Ivica, kakva prva linija, koji je sad to kurac, je li to ono što su me Roje i Kova naučili o stativama na igraču više, kakva mobilizacija, a ja upravo rek’o da im mora smiriti glave“. Vjerujem da ga je Tucak stvarno spizdio jer nakon tišine nastavlja s komentarom: „Dobro, izbornik je ovdje sada zabrinut za Primorje, ali ima on i drugih problema, reprezentacija uskoro počinje pripreme za EP, nećemo ga sad zamarat s ovom utakmicom“, misleći najvjerojatnije ponovno: „Koji sam te kurac uopće pit’o za izjavu, spizdio si me sad s tim produženim faulom i prvom linijom“…

 

Treća četvrtina:

Zbunjen Tuckovom (Tucakovom po Ozmecu), Mićo počinje vlastite taktičke sugestije: „Hoće li konačno Muslim početi proplivavati, hoće li Asić konačno prepustiti dirigentsku ulogu Vargama (opet množina, ali misli na Daniela, valjda), pokazao se kao puno bolje rješenje za razigravača od Paula Obradovića“(!?!).

Vraća se na problem s vremenskim (ne)prilikama uz novi biser: „Nevjerojatno je kako su napravili bazen, točno da igračima smeta sunce u oči“. Stao sat na semaforu, Mićo je gotov: „Pa sad ni sat nije krenuo, čudo, nevjerojatno“.

 

Četvrta četvrtina:

Prvi napad Primorja, Mićo dolazi na svoje s Vargama. Proplivavanje Denesa u 2, odlična asistencija i gol. Mićo svršava: „I strašan gol, to su Varge, to je njihova akcija, svi znaju da postoji, ali nitko ne zna kako se od nje obraniti, pogledajte, fenomenalno“. Sve je ovdje jadni Mićo dobro komentirao, braća Varga zaista imaju ovu uigranu akciju koju godinama prodavaju, često i u ključnim trenucima najtežih utakmica. Jedino, ali presudno, što je jadni Mićo ovdje propustio je činjenica da je Denesu loptu dodao Sandro Sukno! Fakat mi ga je bilo žao nakon ovoga… U idućoj akciji Denes fakat čini glupost i pokušava s lobom s 5 metara kojeg Pinedo lako hvata, a bio je sam i neometan bilo kakvim blokom. Mićo komentira: „I to je tipično za Denesa Vargu (konačno je u jednini) da nakon onakvog sjajnog poteza, napravi ovakvu glupost“. Zbog Mićove očite opsjednutosti Vargama, moram biti malo rezerviran, možda ih čovjek fakat prati u stopu pa zna svaki njihov potez, ali o tipičnosti glupog poteza nakon sjajnog… Ajde Mićo ne seri! 5 min. do kraja, Echenique dobro gađa sa 7-8 metara, Vićan je jedva vadi iz deve: „I šteta što je Vićan morao dirati loptu, ovako je korner i novi napad“. To što bi u suprotnom bio gol za Barcelonetu, Miću je valjda manje zlo…

Cijela zadnja četvrtina protječe u stalnom miješanju imena igrača Barcelonete, posebno Minguella i Espanola. Jednom se čak suprotstavio i službenom spikeru: „Ovdje kažu Minguell, ali to je Espanol“ (ili obratno, spizdio me Mićo totalno), ali nakon što se uvjerio na snimci: „Da, ipak Minguell, ali nije ni važno“… Ma e, imaš pravo Mićo, koji kurac će nam imena igrača… Sporna situacija, gol iz 2 metra: „Nije gol, ne, ne“… Nakon malo šutnje: „Drugi sudac, drugi sudac“… Opet malo šutnje… „Pa nevjerojatno, jedan sudac je rekao nije gol, međutim onaj drugi je presudio da jest, evo da vidimo, ma da pa pogledajte kako je Asić reagirao, to je unutar 2 metra, tu nema spora, ali tako je presudio drugi sudac“…

 

 

Bilo je tu još sigurno brojnih budalaština, ‘ko bi sve to pohvatao, pokušao sam i na snimci, ali opet ti nešto promakne. Sve u svemu, bilo bi komično, da fakat nije tragično…

5 komentara na “VATERPOLO MUKE PO MIĆU”

  1. Nebih se složio sa time da smo ‘nespretno i nesretno kupovali i skupo plaćali igrače upitne kvalitete’; na početku jačanja ekipe su dolazili naši dečki koji su već bili priznata imena poput Baraća, Glavana, Frankovića i Burburana te mislim da njihov povratak nije bio ni nesretan ni nespretan, a još manje da je kvaliteta bila upitna. Koliko su ih platili to neznam pa nemogu komentirat…. Što se tiče inozemnih pojačanja, mislim da ni oni nisu bili nespretni i nesretni, a još manje upitne kvalitete- ni Danijel, ni Denes a ponajmanje Xavi Garcia koji se pokazao kao puni pogodak. Sad, zamjerka je naravno olako rješavanje domaćih igrača u naponu snage kao što su Vrlić i Krizman, te indiferentnost i neaktivnost oko potencijalnih povratka još nekih naših koji su mogli puno dati Primorju i to ne samo u igračkom smislu a to su prvenstveno Burić i Premuš. Sa tih 5-6 naših dečki ekipa bi sigurno izgubila epitet legije stranaca, no to je već pitanje za ‘nekog drugog’, kao i Bura i Premuš u svakom intervjuu napominju i kako su i do sad govorili.
    I da, još jedna stvar – u Rojinom lokalu na Kantridi nema ni pizze a ni ribe… 🙂 🙂

  2. ja bi se složio s autorom teksta glede nespretnih a skupih pojačanja sjećajući se početnih kupnji, bulja, muslima, paškvalina, jelače, šetke itd… tj kupovalo se redom, bez ikakve odgovornosti za promašeno pojačanje. neki su odigrali solidno od nabrojenih, ali mnogi su bili i znatno lošiji od tih domaćih opcija poput premuša i vrlića, burića…

    i unatoč svim tim kupnjama ne bi došli do naslova PH da nisu kupljeni i jugaši (zbog dvojakog učinka, osim pojačavanja sebe i oslabljena direktong konkurenta) 😉

  3. Neznam koliko je tko zarađivao pa stvarno nema smisla da o tome išta govorim. A i skupoća je relativan pojam, što je skupo nekome nemora bit za nekog drugog…
    Ako gledamo učinke igrača koje si spomenuo, mislim da su Jelača i Šetka bili sasvim korektni. Sad činjenica je da je mogao i trebao ostat Krizman pa da Šetka nemora ni dolazit tako da ovaj primjer ulazi u sferu nespretnog, ali ne zbog loše igre Šetke već zbog rješavanja jako dobrog i mladog domaćeg igrača, i još ljevaka.
    Buljo je koliko se sjećam došao nakon odlaska Beltramea u Jadran Herceg novi, tako da mislim da je usprkos svim svojim manama ipak bio potreban. Muslim se nažalost nije dokazao i ispalo je da nije pružio što je mogao i što se od njega moglo očekivat i što bi na kraju krajeva bilo logično. A bilo bi logično da napreduje, a ne da nakon jedne odlične sezone (prije valjda 5 godina dok je još bio u Mladosti) sada u globalu pruža partije za zaborav. Uz povremene dobre poteze… Dolazak Paškvalina i posljedični odlazak Vrlića mislim da je bio totalni promašaj. I to ne samo za Primorje već i za repku jer mislim da bi Vrlić trebao i mogao imati mjesto u repki.
    Sad ako se vratimo početku priče i pogledamo sve dolaske unazad 5-6 godina mislim da je ipak velika većina njih bila plus što se tiče kvalitete. Definitivno se promašilo što se nisu pokušavali vratiti domaći igrači, al to su vjerojatno neke zakulisne igre i igrice u pitanju jer vjerujem da bi se svi oni htjeli vratit i igrat za Primorje, i sigurno bi se vratili da su ih ovi htjeli. No to je pitanje za ‘nekog drugog’, vjerojatno Roju. Mogu ga jednom pitat pa ćemo vidjet šta će reć.
    A sad dal bi došli do naslova da nismo kupili i par Jugaša… To nemožemo ni ti ni ja znat. Možda nebi, možda bi. Činjenica je da nismo bili pobjedili Juga valjda 15 godina, a kad je počelo sada ovo ‘novo Primorje’ su počeli dolaziti i tu i tamo neke pobjede, i to i bez ova 3 jugaša što imamo sad. Nemoj me sad lovit za riječ, ali mislim da je bio onaj jedan kup, jedna Jadranska liga, bilo je i pobjeda u Prvenstvu Hrvatske… Neznam sad sve tekme napamet, ali činjenica je da smo i onda znali pobjedit. Mislim da je ono zadnje finale prije dolaska jugaša bilo 3:1 za Jug… Sad da li bi iduće sezone, da su ostale ekipe kakve su bile tada, opet Jug pobjedio ili nebi… Nemožemo znat ni ti ni ja ni vidoviti Milan… Činjenica je da bi definitnivno bilo puno teže da su Obradović, Vićan i Sukno ostali u Dubrovniku, a sad dali bi bilo nemoguće… Nemam pojma

  4. zaboravio sam i promašaj u vidu radića, toliko je loše branio da je finale kontra juga te godine opet car bio na golu 😉

    npr, jučer u finalu, tj prekjučer, radić je briljirao

  5. Bože moj, pa tebi su svi promašaji…. 🙂 Mislim da Radić uopće nije bio loš, dapače. I da nemožeš generalne zaključke izvlačit na osnovu par tekmi u kojima nije bio na razini… Ni npr Tempesti nije na final sixu ove godine nije ništa obranio al dal to sad znači da je promašaj?