U Hrvatskoj ne postoji sudačka organizacija za vaterpolo!

Miroslav Vlašić bio je dugogodišnji međunarodni vaterpolski sudac, a nakon završetka sudačke karijere postao je i opunomoćenik. Postao je i član Vijeća sudaca i opunomoćenika te predsjednik zagrebačke podružnice. Bili smo u prilici popričati i tako se, malo po malo, dogodio ovaj intervju. Teško je popratiti događanja u sudačkoj organizaciji, čak je teško i shvatiti postoji li i kako je ustrojena. Znamo da postoje mnogi problemi, a većina njih se pokušava pomesti pod tepih angažmanom stranih sudaca u domaćim natjecanjima.

Iz svojeg iskustva znam da jedan od najvećih problema HVS-a općenito, pa i po pitanju sudaca i delegata je transparentnost koje nema ni u tragovima. Eto, ni mi koji svakodnevno pratimo vaterpolo, pričamo često sa sucima, ne znamo kako se dolazi na liste ili odlazi sa njih. Kako mladi sudac dobije priliku, kako se delegiraju suci, kako se ocjenjuju, odnosno koje su im ocjene. Koji je poredak sudaca na listi i kako se odredi koji će nas sudac predstavljat na Europskom, Svjetskom prvenstvu ili Olimpijskim igrama. Ukratko, ne znamo ništa od podataka koji bi trebali bit apsolutno lako i svima dostupni. Možete li nam ukratko pojasniti ustrojstvo sudačke organizacije? Znamo da postoje podružnice, mislim njih 5. Te da Milivoj Bebić delegira i suce i delegate i supervizore, dakle i samog sebe. Ne znamo u kojem svojstvu, je li kao povjerenik natjecanja, ili osim što je direktor Jadranske lige ima još neku treću fuknciju?

Vlašić: Kao prvo, na žalost, u Hrvatskoj ne postoji sudačka organizacija za vaterpolo sport.

Pitanje opće transparentnosti HVS-a nije u mojoj kompetenciji i ne želim komentirati, ali u domeni sudaca i opunomoćenika svakako jest i na taj dio mogu relevantno odgovoriti. Prvo bih naveo određene činjenice pomoću kojih se može lakše uvidjeti (objasniti) trenutna situacija  među sucima i opunomoćenicima, kao i odnos HVS-a naspram njih.

– Od osnivanja HVS-a pa sve do 2008.g.vaterpolski  suci i kontrolori  su imali svoju organizaciju, prvo Zbor sudaca, a od 1996.g. Udrugu vaterpolskih sudaca hrvatske (UHVS) – skraćeno – Udruga.

– UHVS je bila  udruga građana i djelovala je kao stručna, samostalna i nezavisna udruga osnovana radi sudjelovanja u sprovođenju vaterpolskih natjecanja u R.H.

– Udruga sudaca je imala pravnu osobnost, sa svim pravima, obavezama i odgovornostima  utvrđenim zakonom i  Statutom, a uvjet za članstvo  i mogućnost vršenja dužnosti na službenim utakmicama pod okriljem Saveza je bila sudačka aktivnost, odnosno položeni vaterpolski sudački ispit.

– Ustrojena je bila kao i sve druge sportske udruge, imala svoju skupštinu i njeni članovi su birali predsjednika, Upravni odbor, stručni odbor…

– Temelj rada su bili Pravilnici kojima su se određivali kriteriji rangiranja i način praćenja i napredovanja sudaca i kontrolora,  polaganju ispita za vaterpolske suce i sve ostalo što ide uz uspješnost i transparentnost u svezi sudaca i kontrolora, a ono što je najbitnije ti pravilnici su se striktno primjenjivali. Spomenuti ću neke glavne postulate iz Pravilnika:

– Pojedine liste i broj sudaca  i kontrolora na listi sastavljao je Upravni odbor Udruge na prijedlog Stručne komisije, te ih se  dostavljalo  Skupštini na usvajanje, a koje su zatim proslijeđene  izvršnom organu HVS-a.

Kontrolu suđenja mogli su  vršiti samo bivši suci, prvu ligu uglavnom bivši međunarodni suci, na temelju čijih ocjena  i izvješća je Stručna komisija pratila kvalitetu suđenja

-Po završetku natjecateljske sezone Upravni odbor Udruge  je  najkasnije u roku od petnaest dana objavio rang listu sudaca.

-Po završetku natjecateljske sezone A listu sudaca na temelju najlošijih ocjena napuštalo je najmanje dva suca, a najbolje plasirani suci  sa  B liste ulazili su na A listu.

-Temeljem ocjena, a u skladu s kriterijima iz Pravilnika, Upravni odbor je  određivao  kandidate  za međunarodne suce i predlagao  suce za pojedina međunarodna natjecanja.

-Na utakmicama uz suce i kontrolora sudjelovao je i delegat – sportski djelatnik  (priznati i afirmirani aktivni vaterpolski djelatnik) koji je imao zadatak paziti samo na regularnost utakmice.

-Podružnice ocjenjuju uspješnost suđenja pojedinih sudaca koji sude isključivo u nižim rangovima natjecanja.

-U jesen 2008.g. Udruga sudaca je raspuštena na inicijativu tadašnjeg predsjednika Saveza Perice Bukića.

Po ovome što ste naveli u svezi rada sudačke udruge ne vidi se ništa sporno, čak što više, čini mi se sasvim logično funkcioniranje takve udruge, imate li saznanja zašto je raspuštena?

Vlašić: To morate pitati tadašnjeg predsjednika Saveza Bukića, ali stoji činjenica da je sredinom 2008. g. Milivoj Bebić po prijedlogu HVS-a ušao u TWPC LEN-a , i  odmah je zahtijevao da postane član Upravnog odbora udruge sudaca, međutim bio je odbijen jer po Statutu nije zadovoljavao osnovni i jedini uvjet, nikada nije bio sudac. Nekoliko mjeseci iza, Udruga se raspušta,  Bebića postavljaju za Povjerenika natjecanja i  dodjeljuju ingerenciju nad sucima.

I što se dalje događa?

Vlašić: Navodim činjenice; svi dotadašnji kontrolori  s „A liste“ osim g. Klisovića i g.Brkljačića  su maknuti, a 2010.g. i njih dvojica odlaze. Čelništvo Saveza ukida funkciju kontrolora, te bivše preostale kontrolore (bivši suci – struka) i delegate (osobe koje nikada u životu nisu sudili) spajaju u istu skupinu pod nazivom – opunomoćenici koji sada vrše i kontrolu suđenja. Od 2008.g pa sve do 2017. godine, dakle punih 9 g. HVS nije donio niti jedan Pravilnik koji bi regulirao uvjete polaganja ispita za suce, napredovanje, način ocjenjivanja i sve što je neophodno za rad sa sucima.

Samo trenutak, ovo što vi sada navodite mi je naprosto nevjerojatno. Pa ako nije bilo Pravilnika HVS-a po kojoj osnovi je funkcionirao sustav  rada sa sucima? Pa što je s rangiranjem sudaca, listama , ocjenama……..?

Vlašić: Tada nisam znao, ali sam ubrzo saznao. Naime, 2016.g.  zagrebačka podružnica me samoinicijatvno  izabrala za predsjednika podružnice (u međuvremenu je  i to pravo sudaca ukinuto). Tada sam  od  Povjerenika Bebića zatražio službene Pravilnike kako bih se kao novi predsjednik podružnice pripremio za rukovođenjem iste. Bebić se oglušio na tu moju zamolbu, a njegovo zanemarivanje shvatio sam kao nervozu jer ga je baš u tom period  LEN izbacila iz  TWPC-a, pa sam se čak suosjećao s njime.  Međutim,  nakon opetovane zamolbe i njegovog odbijanja ušli smo u otvoreni sukob, a njemu je najviše smetalo što sam šaljući mailove u cc-u slao i svim sucima, opunomoćenicima i klubovima. Uglavnom, nakon određenih provjera, ostao sam zapanjen spoznajom da Pravilnici ne postoje i da Bebić cijelo upravljanje sucima i opunomoćenicima temelji samo na svojim  njemu poznatim improvizacijama, bez sustava i plana, a sve  po nekom svom nahođenju – „odokativno”

Nedugo nakon završetka OI u Riu, čelništvo Saveza me pozvalo na sastanak-brifing  i nakon početnog kritiziranja u stilu što si ja umišljam, tko sam ja da tako mogu pisati jednom Bebiću (Povjerniku HVS-a, članu Upravnog odbora, članu Stručnog savjeta, Povjerniku za regionalnu ligu, Direktoru Jadranske lige….itd ), ubrzo su ostali zapanjeni  kada sam im predočio svoje spoznaje i suočio ih sa činjenicom da  ne postoji niti jedan normativni akt kojim se regulira rad sudaca i opunomoćenika. 

Nakon toga, napokon se donose Pravilnici i osniva se novo tijelo – Vijeće sudaca i opunomoćenika, ali  vodstvo Saveza opet postavlja neizostavnog Bebića  za predsjednika i tog Vijeća, što u prijevodu znači, zadovoljena je forma, ali ne i način (ne)rada. Sve je ponovno ostalo u rukama  Bebića.

 Koja tijela kontroliraju rad Vijeća i njegovog predsjednika Bebića?

 Vlašić: Tijelo koje ga navodno nadzire je Stručni savjet kojim predsjeda Izvršni direktor HVS-a Bukić, a u kojem je naravno i Bebić. Naime, to je tijelo koje se sastoji od značajnih imena dokazanih vaterpolskih stručnjaka. Uz glavnu svrhu promicanja kvalitete vaterpolo igre, dodjeljena im je i zadaća upravljanja i  odlučivanja u domeni suđenja. Niti jedan član nikada nije bio sudac i radi te činjenice, uz dužno poštovanje prema svima njima, smatram da bi bilo  primjerenije da takovu ulogu u Savezu ima tijelo u kojem se nalaze iskusni i provjereni bivši  suci, bez ikakovih klupskih utega, a što je nažalost slučaj s većinom članova Strčnog savjeta. U razgovoru s nekolicinom tih članova došao sam do saznanja da vrlo rijetko  imaju sastanke s temom o suđenju.

Dakle, naš dojam da se u svim polemikama oko suđenja spominju Bebić i Bukić kao glavni ljudi nadležni za suce je bio točan?

Vlašić:  U tome i je cijeli problem. Milivoj Bukić i Perica Bebić su bili svojevremeno veliki igrači i tu nema dvojbe, skidam šešir,  naravno da su i sami kao i svi ostali igrači  imali dodirne točke sa suđenjem, ali kao osobe kojima se sudilo i koji su kroz igru stvarali dojam o sucima i suđenju. Oni nikada nisu bili u koži suca, oni ne znaju koji je to uopće osjećaj, kroz što sve sudac prolazi tijekom utakmica, koji su pritisci, koja je odgovornost, koji sve faktori utječu na njega, kako se osjeća kada je svjestan da je pogriješio, kako je teško donijeti u desetinki sekunde objektivnu odluku u spornim situacijama itd…

Naravno, oni nikada nisu bili u sustavu sudačkih organizacija, ne znaju ustroj, način vođenja, ali očigledno niti  svrhu potrebitosti stručne organiziranosti sudaca koju očigledno zanemaruju. Znači, ostaje samo čista improvizacija u stilu ja sam najpametniji, najkvalificiraniji, meni (nama) ne trebaju pravilnici, ja sam sam po sebi zakon. Kada nam paše, pozivati ćemo se na pravilnik, kada ne, nećemo…

Kada netko kroz funkciju dobije neograničenu vlast u resoru za koji nije kvalificiran, a pun je samodopadnosti na osnovu protekle velike igračke karijere jedino što mu preostaje da sakrije svoju nesposobnost je upravo provođenje svog sustava bez sustava, odnosno njegov red je nered. Pri tome demonstrira svoju moć kroz delegiranja dužnosnika odnosno nedelegiranjem onoga tko mu se zamjeri  za primjer drugima.

Znači, ne postoje nikakvi kriteriji,  transparentnosti niti traga, nema rang lista, nema objava kategorije  sudaca, ocjene sudaca ako  postoje nikada se ne objavljuju, nema kriterija ni za što, kvaliteta nije najbitnija. Takav način rada naravno pogoduje raznim manipuliranjima koje i te kako izlaze na vidjelo, ali strah je najmoćnije oružje u rukama vlastodržaca. I upravo je to na djelu.

Konkretizirajte manipulacije.

Vlašić: Sama činjenica da preko desetak godina završnice Prvenstva i Kupa Hrvatske sude strani suci govori sve. Sama ta činjenica govori da čelnici  klubova nisu zadovoljni sa našim sucima, da nemaju povjerenja u njih. I eto apsurda, upravo ti čelnici  su članovi Stručnog savjeta i Upravnog odbora HVS-a, koji su nadležni za rad sudaca. Pa sada vi zamislite kako je hrvatskim sucima kada sude  utakmice klubova čiji čelnici sjede u tijelima koji odlučuju o njima. Jel to normalno? Jel si možete zamisliti pod kojim su opterećenjem. A onda nerijetko tijekom utakmice ti isti čelnici glasno komentiraju (blago rečeno) utakmice i de facto vrše pritisak na njih. Svjedoci smo bili i izuzetno grubim ispadima istih, ali naravno niti jedan sudac, ali i opunomoćenik nije  imao hrabrosti disciplinski ih prijaviti. Kako ćeš prijaviti osobu koja  odlučuje o tvojoj karijeri? I ne samo to, evo imali ste sada primjer da  član stručne komisije Dejan Savičević sjedi na klupi Jadrana kao trener.

Suci su zapravo na vjetrometini, nitko ne stoji iza njih, nitko im ne može pružiti zaštitu, već ovise o trenutnoj moći određenog čelnika Saveza (čitaj kluba). Jel Vama normalno da veliki broj opunomoćenika koji ocjenjuju suce nikada nisu bilo suci?

Nama puno toga nije normalno, često o tome i pišemo, ne samo po pitanju sudaca. Pokušavamo svojim pisanjem ukazati na te stvari ne bi li se situacija poboljšala.  Za što ste se vi konkretno zauzimali u svezi poboljšanja rada među sucima?

Vlašić: Prvo, u skladu ranije navedenog, inicirao sam da se donesu svi potrebni Pravilnici koji bi kako tako regulirali rad sa sucima. Štoviše sve predloške sam ja osobno napisao prilagođavajući ih činjenici da vrh Saveza ne zeli samostalnu (čitaj: nezavisnu) sudačku udrugu.

Pisao i upozoravao U.O. na sve nedostatke koji ovako gore iznesen način rada unazađuje razvoj sudaca, na mnoga kršenja pravilnika, na nelogičnosti i kontradiktornosti pojedinih akata kojima se između ostalog tolerira čisti sukob interesa. Zalagao se da samo bivši suci – kontrolori mogu davati ocjene za suđenje (čast jednoj iznimci), na transparentnosti i objektivnosti….

Detektirali smo stanje u sudačkoj organizaciji. Tj. ne možemo nazvati organizacijom kad je nema, točnije bi bilo reći sudačko stanje. I sami smo svjesni da se situacija iz godine u godinu pogoršava te da se to kompenzira na način da su angažiraju strani suci. Iz perspektive sudaca to može biti problem, iz naše perspektive, mi samo želimo kvalitetno suđenje na utakmicama. Ali onda dobijemo suđenje kakvo smo imali na zadnjoj  utakmici Mladosti i Juga u kojem je primjerice Miloš napravio 3 brutalitija dok konačno jedan nije suđen i srećom je izbjegnuta ozljeda protivničkog igrača. Talijani nam šalju suce koji se uče na tim utakmicama. A s druge strane nepostojanje sustava, kriterija…svega što se prije nabrajali, ne dovodi do napretka naših sudaca i delegiranja najboljih za te najzahtjevnije utakmice.

Vlašić: Moj je stav da još uvijek imamo suce koji mogu suditi takve utakmice, samo se treba osloboditi neposrednih pritisaka klubova. Preduvjet je svakako osnivanje nezavisnog i stručnog tijela (Povjerenstvo za suce) koje bi  na osnovu objektivnog praćenja kvalitete suđenja određivalo suce, bez obzira na „želje“ klubova. Tijelo koje bi stajalo iza suca u slučaju neargumentiranih napada na njih, ali koje bi i reagiralo u slučaju lošeg suđenja. Sve je stvar povjerenja kojeg na žalost od strane vrha HVS-a za sada nema. Dovođenje stranih sudaca je samo neminovna posljedica neorganiziranosti rada s našim sucima.

Kad ćemo imati javnodostupan dokument kojim se zainteresirana javnost mogla voditi pri ocjenjivanju kvalitete rada svih gore nabrojenih kategorija? I jasno, kad ćemo znati koje su ocjene svih njih na pojedinim utakmicama, tako da imamo što uspoređivati? Tj koji su preduvjeti da bi se to moglo dogoditi i koliko je realno očekivati da dođe do toga?

Vlašić: Kao član Vijeća sudaca i opunomoćenika  zalagao sam se za transparentnost ocjena i lista, ali i meni kao članu nisu bile dostupne te informacije. Ne znam kako  sada funkcioniraju u Vijeću, ali npr.  rok za predavanje  međunarodne liste naših sudaca prema Leni i Fini je bio 15.11.2020. a  objavljene su tek 05.01.2021. na službenoj web stranici Saveza. Jedino je to  javno objavljeno! Na temelju kojih parametara  i kojom procedurom su birani suci ne znam, ali sada kao „persona non grata” mogu samo po prijašnjem iskustvu pretpostavljati.

Kada netko radi u skladu s propisima,  na temelju činjenica,  objektivno i s dobrim namjerama,  transparentnost takovog djelovanja ne bi trebala predstavljati problem .

Govorite u prošlom vremenu te da ne znate kako sada stvari fukncioniraju u vijeću. Znali smo i ranije da ste prije nekoliko mjeseci podnijeli ostavku na mjesto člana Vijeća sudaca i opunomoćenika HVS-a, a samim time i na mjesto predsjednika zagrebačke podružnice sudaca i opunomoćenika. Rijetkost je da netko sam odstupi s neke funkcije, pogotovo u vaterpolu. Znamo da tu ljudi vladaju i sa 85 godina. Možete li nam pojasniti razloge?

Vlašić: Objasno sam vam i dao analizu cjelokupnog stanja među sucima. Jednostavno sam,  nakon višegodišnjih upornih  pokušaja  uvjeravanja  čelnika Saveza da vođenje sudaca prepuste struci odustao, jer sam uvidio da je to nemoguća misija. Briga za suce im je najmanje vazna stvar u vođenju Saveza, te pojedinci koji nikada nisu bili suci, a u radnom opisu svoje funkcije imaju ovlasti za suce  služe se svim metodama da opstanu na tim mjestima samo radi svojih privatnih i sebičnih razloga, ne mareći za kvalitetu suđenja.

Uz sve već navedeno, vrhunac i konačnost moje odluke je definitivno način kojim se odlučivalo o prijedlogu kandidata za člana TWPC LEN-e , odnosno još jedno glasanje pod dirigentskom palicom Bukića, jednoglasno u korist Bebića, uz perfidno izuzimanje Bukića pri glasovanju. Šanse mene kao kandidata su bile apsolutno nikakve, pogotovo što mi je bila uskraćena informacija o samom održavanju glasovanja, a samim time i  predstavljanje svojeg programa i načina zastupanja HVS-a pred LEN-om. Tada sam konačno shvatio „uzalud vam trud svirači…..“.

Uostalom, da li želim biti član tijela HVS-a  kojim upravlja  osoba u maniri Luja XIV.  NE!

Mi često komentiramo suđenje. Nije lako zadovoljiti oštra pera danče.hr-a. Međutim, uvijek smo se trudili svaku situaciju potkrijepiti argumentima. Vas smo, ako se dobro sjećam dva puta malo više „oprali“. Juniorsko finale na Šalati 2010., Solaris (Vlahović, Santini, Šarić, Jukić, Erak, Belamarići, Goreta…) je dobio Juga (Bijač, Benić, Macan, Bautović, Ivanković…) 9:5 koji je bio favorit, ali je u drugoj četvrtini dosuđen brutaliti kapetanu Juga Bautoviću. A drugi put, finale kupa 2013., Primorje protiv Juga utakmica u kojoj je bilo 39 isključenja i „N“ kontrafaulova. Ova utakmica je bila zanimljiva i po izjavama nakon nje:

„Uz ovakvo suđenje izgubio je vaterpolo. Sretan sam zbog trofeja, ali vaterpolo nema budućnost uz ovakvo suđenje. “ – Sandro Sukno.

„Mislim da su suci upropastili spektakl. Ne velim da su za ikoga navijali, međutim, nitko ništa nije razumio što su oni sudili. Ni ja nisam razumio.“ – Veselin Đuho.

„Igrači i treneri ne znaju pravila.“ – Milivoj Bebić.

Kako je sucu nakon utakmice za koju je i sam svjestan da je iskočio u prvi plan nekom svojom odlukom? Ili kad čita naš osvrt u kojem ponekad ima epitet manje ili više, ali ne treba to uzimat previše k srcu, te možebitne epitete 🙂 .

Vlašić: Da, sjećam se tih utakmica, prvu zbog reakcije trenera Juga (op.a. Miho Bobić) koji je radi svojih ispada bio i kažnjen na višemjesečnu zabranu obavljanja dužnosti vođenja momčadi. Naime, trener juniora Juga je smatrao da sam namjerno i bez razloga isključio igrača Juga bez prava zamjene, i tako vruće glave zaista napravio cijeli šou na bazenu. Pri prvom ponovnom susretu se ispričao, sve smo izgladili,  ja nisam pravio oko toga veliku filozofiju jer sam nekoć i sam bio i igrač i trener pa mogu razumijeti, ali  kao sudac ne i tolerirati takve trenutne reakcije trenera.

Druga utakmica mi je posebno ostala u sjećanju jer sam  nakon te utakmice čvrsto odlučio da više nikada ne provodim nečije upute o načinu suđenja i primjeni vaterpolskih pravila, već da slijedim samo svoja iskustvom stečena znanja.  Da pojasnim, tog podneva na dan finalne utakmice imali smo (Štampalija i ja) sastanak s Bebićem koji nam je prenio navodne upute od strane FINA-e i LEN-a o pooštravanju kriterija  dosuđivanju prekršaja pri  kontaktu između igrača, te je od nas zahtjevao striktnu primjenu istoga. Na tom sastanku nisu bili predstavnici klubova. Ne znam da li su uopće imali saznanja o uputama, ali u tom smislu indikativne su bile navedene reakcije trenera, ali i Bebića, te ne želim ulaziti u to, iako se nameće odgovor. Uglavnom, nisam se dobro osjećao nakon te utakmice.

Teško je općenito odgovoriti na pitanje kako se sudac osjeća nakon što svojim odlukama iskoči u prvi plan. Ovisi …..

Nekoliko brzinskih pitanja za kraj.

Da se malo vratimo u prošlost, nama je bilo jako čudno što svojedobno Luko Vuletić recimo nije dobio priliku suditi Olimpijske igre. Iako nam je sada dosta toga jasnije.

Vlašić: Luko Vuletić je bio vrsni sudac, svojom kvalitetom je svakako zasluzio suditi O.I., ali politika čini svoje….

Zašto bi netko postao sudac u Hrvatskoj, koji su benefiti tog posla?

Vlašić: Po meni, prvenstveno ljubav prema vaterpolu, a benefiti bi trebali biti druženje, putovanja i zadovoljstvo da sudjeluješ u sportu…..

Potencijalni kvalitetni mladi suci u Hrvatskoj, imamo li ih, koji su to, i možemo li o njih očekivati top sudačku klasu. Naime, već odavno nemamo sudačko ime koji bi bilo svjetska ili europska klasa.

Vlašić: Potencijala ima, ali ovakovim načinom (ne)rada, bojim se da se ti potencijali neće uspjeti razviti…

Kakve bi trebale biti karakteristike dobrog suca, dobrog delegata i dobrog supervizora?

Vlašić: Za sve isto: Znanje, nepristranost, karakter.

Inače, čini nam se da talijani ovu razmjenu sudaca koriste za kaljenje mladog suca. Obično pošalju jednog iskusnog i jednog mlađeg u paru.

Vlašić: Ma, uopće je žalosno da nam sude strani suci, a njihov savez odlučuje tko će suditi.

Kad ćemo imati javnodostupan dokument kojim se zainteresirana javnost mogla voditi pri ocjenjivanju kvalitete rada svih gore nabrojenih kategorija? I jasno, kad ćemo znati koje su ocjene svih njih na pojedinim utakmicama, tako da imamo što uspoređivati?

Vlašić: Ha ha ha…..

Po meni je floskula  da je vaterpolo težak za sudit jer se većina toga odvija ispod vode te da ima nerazumljiva pravila. Sudac bi trebao suditi ono što vidi, a ne ono što ne vidi, odnosno ne bi trebalo suditi nešto što se dogodilo ispod razine vode, a da igrač svojim pokretima iznad vode to nije zorno pokazao sucima i gledateljima.

Vlašić: Ne slažem se s Vama. Svaki sport ima svoje specificnosti, a vaterpolo je poseban radi vode. Kao u svakom poslu, nakon puno godina rada, kvalitetne edukacije i stjecanjem iskustva suđenje postane lakše, ali nikada lako.

I za kraj pitanje, da li očekujete od strane  HVS-a  neke sankcije objavljivanjem ovog razgovora?

Vlašić: Naravno, ove sezone od oko 120 prvoligaških utakmica R.H. i regionalne lige bio sam delegiran kao opunomoćenik jedanput, tako da za sljedeću sezonu očekujem 50 posto manje.

Odgovori