Zvezda sa dva domaća napada i europski naslov

Nakon 6 godina apsolutne dominacije Partizana (od osamostaljenja Crne Gore), prvenstvo Srbije u vaterpolu ove sezone imalo je potpuno drugačiji tok. Pisano je o tome kako i što se sve desilo pred sam njen početak, te kako su se pojačali Crvena Zvezda i Radnički iz Kragujevca, stvorivši respektabilne ekipe i u europskim okvirima. Rezultati ovih investicija nisu izostali, Radnički je prilično lako došao do LEN kupa (uz pitanje kako je u ovo takmičenje uopće primljen), dok je Zvezda (upravo u finalu protiv Radničkog) osvojila Kup Srbije, te se kasnije domogla i Final 4 Lige Šampiona.

Što se prvenstva Srbije tiče, ljubitelji vaterpola imali su prilike gledati 6 velikih derbija (Vojvodina je ove sezone ipak bila znatno slabija) u kojima su pobjednike odlučivale tek nijanse. Na kraju je Zvezda osvojila prvu poziciju pred početak play offa, Radnički je bio drugi, Partizan treći a Vojvodina četvrta. Zvezda u polufinalu nije imala problema sa novosađanima, dok je Partizan bio gotovo ravnopravan Kragujevčanima, no i tu je sve riješeno u 2 utakmice. Zanimljivo je i pomenuti da se oko sudaca diglo mnogo prašine još tijekom finalnoga dijela Kupa, a i pred start play offa, pri čemu su najjači klubovi (osim Zvezde) htijeli strane suce. Na kraju se ovo lako moglo obit o glavu novim šampionima, jer ovdašnji arbitri jednostavno nisu dorasli ovakvom rangu takmičenja, pa iako možda nije bilo navlačenja, nekakve čudne odluke unosile su nervozu kako među same igrače, tako i među trenere i rukovodstva klubova.

Kako bilo, Crvena Zvezda i Radnički došli su do finala i odigrali 5 utakmica, od kojih su 4 bili pravi trileri do zadnjih sekunda. Sudar takvih asova kakvi su Prlainović, Pijetlović, Rađen, Šefik, sa jedne strane, te V.Udovičić, F.Filipović, Zloković, Burić, Radić, sa druge, nije mogao donijeti ništa drugog do spektakla, kojima je prisustvovalo oko 2000 gledatelja u prosijeku. Timove su predvodili Savić, novi trener reprezentacije Srbije, te D. Udovičić koji je na tome mjestu bio pri dolasku u Radnički, a sada je i zvanično novi selektor reprezentacije USA.

Već prva utakmica u Beogradu bila je prava drama sa puno varnica. Igralo se uglavnom gol za gol, gosti su bili bliže trijumfu, ali je na kraju Šefik skinuo dva zicera Buriću, a Rađen sretnim golom (od prečke i glave Radića) donio produžetke domaćima, u kojima je nervozni V. Udovičić dobio izbačaj sa pravom zamjene (drugi u sezoni), te suspenziju na naredne dvije utakmice. Vapenski je na isteku drugoga produžetka zabio za pobjedu Zvezde od 10:9. Kažnjeni su bili još Burić (udaranje po zapisničkom stolu) i Avramović (crveni karton) sa po utakmicom neigranja.

U Kragujevcu se slično kretao rezultat, a Zvezda je bila u maloj prednosti. No kod neriješenoga su dvadesetak sekundi prije kraja, nakon time outa, izgubili loptu, a Gak je donio pobjedu Radničkom od 9:8, i poravnanje u seriji. Treći duel također donosi potpunu rezultatsku neizvjesnost. S.Rašović propušta Zvezdu iz peterca odvesti na dva razlike dvije minute do kraja, Radnički zatim ne koristi igrača više, pa je čak imao i 2 igrača više na dvije sekunde do kraja. Završilo je pobjedom Zvezde 8:7. Četvrta utakmica jedina je bila odlučena daleko prije kraja. Beograđani su preopušteno ušli u meč, a Radnički povratkom V. Udovičića dobio mnogo na sigurnosti za konačnih 13:9.

Sve je dakle moralo biti odlučeno u utakmici broj 5, pred krcatim Tašmajdanom. I jedni i drugi počinju efikasno, te je brzo rezultat 2:2. Veoma plitku zonu Zvezde, koristi za 2 gola Udovičić, dok su na drugoj strani domaći sigurni sa igračem više. Nakon toga obrane postaju čvršće, a Šefik i posebice Radić brane odlično. Radnički je još u duelima sa Partizanom počeo primenjivat taktiku da isključeni igrač pri povratku uopće ne pliva u obranu već odmah u kontru, no sada nisu uspijevali njome toliko iznenaditi  beograđane. Također se Zloković znao ne vraćat uopće u obranu, ostavljajući da se igra 5 na 5, ili ostavit igrača i ranije poć u napad. Zanimljivo je bilo vidjet u jednom momentu mladoga V. Rašovića kako iznenađen pogleda Zlokovića koji ga ostavlja potpuno samog, ali je svejedno zabio dvije bitne dijagonale sa desnoga krila. Slično je na drugoj strani uradio Ćirić, no on nije bio pušten. Pokušao je Radnički kod igrača manje postavljanjem i 2 igrača na gol crtu, no i to su Vapenski i Avramović uspijeli probit. Sjajnim lobom je Đ. Filipović savladao Šefika, koji se kasnio iskupio pri kontri 2 na 1 preuzevši Ćirića na krilu i skinuvši zicer uz gomilu psovki nakon toga. Na drugoj strani je Udovičić iskusno zaustavio kontru S. Rašovića. Dva odbitka nakon šuteva realizirali su Burić sa jedne i Ranđelović sa druge strane. U zadnju četvrtinu se ulazi sa vodstvom Zvezde od 7:6, na 5 minuta do kraja najzad i Zloković zabija (uz kontrafaul?) te poravnava na 7:7. No, na drugoj strani majstorija Pijetlovića koji prihvata loptu, okreće Burića i ponovo donosi prednost Zvezdi 8:7. Na samome kraju neshvatljivu grešku pravi Đ. Filipović, koji iz čiste pozicije sa igračem više ne opucava već pogrešno dodaje, Zvezda troši svoj zadnji napad, ali Rađen ipak šutira iz teške pozicije sa desnog vanjskog i pogađa dijagonalu za konačnih 9:7. Vanja Udovičić shvata da je sve gotovo i ne želi napasti, a euforija sa tribina seli se u bazen.

Zvezda je tako nakon 20 godina došla do svoje treće titule prvaka države, a drugoga trofeja u ovoj godini. Utakmice protiv Radničkog svakako su im poslužile i za održat takmičarsku formu pred Final 4, gdje su sigurno favoriti protiv Barcelonete. U finalu priželjkuju svog najvećeg rivala Partizana, ali itekako svjesni da je Jug daleko moćniji (što su se i uvjerili ove sezone). Na samome kraju i o pojedincima. Jasno je bilo da će i jedni i drugi usmjerit ka najboljim protivničkim igračima, te oni možda neće po golovima bit najbolji pojedinci. No svakako su odvlačili dovoljno pozornosti da omoguće više prostora za igru ostalima. Najbolje su to tijekom cjele sezone kod Zvezde koristili braća Strahinja i Viktor Rašović na krilnim pozicijama, u nešto manjoj mjeri, Vapenski i Ranđelović. Radničkog su ovoga puta držali Udovičić i Ćirić, te odlični Radić, svakako se više očekivalo od F.Filipovića, no, on i Prlainović su ovoga puta više vodili svoj rat u obranama.

Da li će naredna sezona u prvenstvu Srbije bit ovoliko zanimljiva, mislim na završnicu, ostaje da se vidi. Financijska situacija u kubovima i dalje je daleko od sjajne, te se lako može dogodit da većinu najboljih igrača vidimo uskoro u drugim kapicama. Već se govori kako se turski Galatasaray sprema postati novi Recco, ali uskoro ćemo i to doznat.