5. EKIPE I ZAMJENE

 

5.1. Svaka ekipa se sastoji od 7 igrača, od kojih 1 mora biti vratar koji nosi vratarsku kapicu, i ne više od 6 pričuvnih igrača koji se mogu prema potrebi zamjenjivati. Od ekipe koja igra s manje od 7 igrača ne smije se zahtijevati da ima vratara.
 
5.2. Pričuvni igrači, zajedno sa trenerima i službenim osobama ekipa, s izuzetkom glavnog trenera, moraju zajedno sjediti na klupi i ne smiju napuštati klupu od početka igre, osim između četvrtina ili tijekom time – outa. Glavnom treneru ekipe u posjedu lopte biti će dozvoljeno kretanje do linije 5 metara u bilo koje vrijeme. Ekipe smiju promijeniti strane i klupe samo u poluvremenu i prije početka drugog nastavka produžetka. Obje klupe sa pričuvama smještene su na suprotnoj strani od zapisničkog stola.
 
5.3. Kapetani moraju igrati i oni su odgovorni za dobro ponašanje i disciplinu ekipe.
 
5.4. Igrači moraju nositi neprovidne kostime (gaćice) ili kostime (gaćice) s posebnim dodatkom. Prije ulaska u igru moraju odstraniti sve predmete koji mogu prouzročiti povrede.
 
5.5. Igrači ne smiju biti namazani po tijelu mašću, uljem ili sličnim sredstvom. Ako sudac prije početka utvrdi da je upotrebljeno to sredstvo, mora naložiti da se isto odmah odstrani. Početak utakmice se ne smije odgoditi da bi se sredstvo odstranilo. Ako se ovaj prekršaj utvrdi poslije početka igre, taj igrač mora biti isključen do kraja utakmice, a zamjena može ući odmah u igru na mjestu za ulazak kod vlastite golne linije.

 
5.6. U svako vrijeme tijekom igre igrač smije biti zamjenjen nakon što je napustio igralište na mjestu za ponovni ulazak kod vlastite golne linije. Zamjena smije ući u igralište sa mjesta za ponovni ulazak čim igrač vidljivo dopliva na površinu vode u prostoru za ponovni ulazak. Ukoliko je vratar zamijenjen na temelju ovog članka, zamjena mora nositi vratarsku kapicu. Zamjena se po ovom članku ne može obavljati od vremena kada je dosuđeno kazneno bacanje do trenutka izvođenja kaznenog bacanja, osim ako je zatražen time-out.
 
5.7. Zamjena smije ući u igralište sa bilo kojeg mjesta:

a) za vrijeme odmora između četvrtina i bilo kojeg nastavka produžetaka; b) nakon postignutog pogotka;

c) za vrijeme time-out-a,

d) da bi zamijenio igrača koji krvari ili je povrijeđen.

 
5.8. Zamjena mora biti spremna ući u igru bez odugovlačenja. Ukoliko zamjena nije spremna, igra će se nastaviti bez njega, a on može ući u svako vrijeme sa mjesta za ponovni ulazak kod vlastite golne linije.
 
5.9. Vratar koji je zamjenjen, ukoliko se vrati u igru, smije igrati na bilo kojem mjestu.
 
5.10. Ukoliko se vratar mora povući iz igre zbog zdravstvenih razloga, suci moraju dozvoliti da ga trenutno zamjeni jedan od igrača, a koji će staviti vratarsku kapicu.

4. KAPICE

 

4.1. Kapice moraju biti različite boje, osim potpuno crvene, uz odobrenje sudaca, ali također različite boje od boje lopte. Ekipa može zatražiti od suca da stavi bijele ili plave kapice. Vratari moraju nositi crvene kapice. Kapice moraju biti vezane vrpcom ispod brade, a ako igrač izgubi svoju kapicu za vrijeme igre, mora je zamijeniti kod prvog prikladnog prekida igre kad je njegova ekipa u posjedu lopte.
 
4.2. Kapice moraju imati savitljiv štitinik za uši iste boje kao kapice s kojim ekipa nastupa osim vratara koji smije imati crvene štitnike.
 
4.3. Kapice moraju imati brojeve s obje strane, visine 0,10 m. Vratar mora nositi kapicu s brojem 1, a ostale kapice moraju imati brojeve od 2 do 13. Pričuvni vratar mora nositi golmansku kapicu broj 13. Niti jedan igrač ne smije promijeniti svoj broj kapice za vrijeme igre, osim sa dozvolom suca i najavom tajniku.
 
4.4. Za međunarodne utakmice kapice moraju na prednjoj strani imati međunarodnu slovnu oznaku (tri slova) i smiju imati nacionalni stijeg. Visina slovne oznake smije biti 0,04 m.

3. LOPTA

 

3.1. Lopta mora biti okrugla sa zračnom komorom koja ima samozatvarajući ventil. Mora biti nepromočiva, bez vanjskih šavova, bez premaza masti ili slične tvari.
 
3.2. Težina lopte mora biti od 400 do 450 grama.
 
3.3. Za muški vaterpolo opseg lopte mora biti od 0,68 do 0, 71 m, a tlak u lopti od 90 do 97 kPa (13 -14 psi).
 
3.4. Za ženski vaterpolo opseg lopte mora biti od 0,65 do 0,67 m, a tlak u lopti od 83 do 90 kPa (12 -13 psi).

2. GOLOVI

 

2.1. Dvije vratnice i greda krute konstrukcije, pravokutnog oblika, veličine 0,075 m na strani prema igralištu, obojene bijelo, moraju biti smještene na golnim linijama na krajevima igrališta, jednako udaljene od aut-linija i najmanje 0,30 m ispred krajnjih linija igrališta.

 

2.2. Unutrašnji razmak vratnica mora biti 3,00 m. Kada je dubina vode 1,50 m ili više, donja strana grede mora biti 0,90 m iznad površine vode. Kada je dubina vode manja od 1,50 m, donja strana grede mora biti 2,40 m od dna bazena.

 

2.3. Nategnute mreže moraju biti sigrno pričvršćene za vratnice i gredu i zatvarati cijeli gol ostavljajući razmak iza golnih linija ne manji od 0,30 metara.

1. IGRALIŠTE I OPREMA

  1. Organizator je odgovoran za ispravne mjere i oznake igrališta i mora osigurati sve propisane naprave i pribor.
  2. Nacrt i oznake na igralištu, kada utakmicu sude dva suca, moraju biti prema sljedećoj shemi:
  3. Kada utakmicu sudi jedan sudac mora se kretati na istoj strani gdje je zapisnički stol, a golni suci moraju zauzeti mjesto na suprotnoj strani.
  4. Razmak između golnih linija ne može biti manji od 20 m, niti veći od 30 m za utakmice koje igraju muškarci. Razmak između golnih linija ne može biti manji od 20 m, niti veći od 25 m, kod utakmica koje igraju žene. Širina igrališta ne može biti manja od 10 m niti veća od 20m. Udaljenost linije igrališta mora biti 0,30 m iza golne linije na svakoj strani.
  5. Za FINA natjecanja veličina igrališta, dubina i temperatura vode kao i rasvjetljenost moraju biti kako je predviđeno u FR 7.2, FR 7.3, FR 7.4 i FR 8.3.
  6. Vidljive oznake moraju biti postavljene na obje strane igrališta ozačavajući slijedeće:
    -bijele oznake
    -golna linija i polovica igrališta
    -crvene oznake
    -linija 2 m
    -žute oznake
    -linija 5 m
    -uzdužne stranice igrališta od gol linije do linije 2 metra moraju biti označene crveno, od linije 2 metra do linije 5 metara žuto, te od linije 5 metara do linije centra igrališta zeleno.
  7. Crvena oznaka mora biti na svakom kraju igrališta, 2 m od kuta na suprotnoj strani od zapisničkog stola, da označi mjesto za ponovni ulaz igrača.
  8. Mora se osigurati dovoljno prostora da se omogući sucima slobodno kretanje od jednog do drugog kraja igrališta. Potrebno je osigurati prostor i kod golnih linija za golne suce.
  9. Tajnik mora imati odvojene bijelu, plavu i crvenu zastavicu, svaka veličine 0,35×0,20 m.

Razvoj vaterpola u svijetu

 
Razvoj vaterpola u svijetu
 

Preteča vaterpola je sportska igra koja se prvi put pojavila 1869. u V. Britaniji, zahvaljujući nastojanjima sportskih stručnjaka, da se u tada već jednoličan program plivačkih natjecanja unese više živosti. Utakmica, koja je tada odigrana vrlo je malo nalikovala na današnju igru, ali je pobudila velik interes među okupljenom omladinom. Igru su nazvali football in the water (»nogomet u vodi«). Godinu dana kasnije Londonski plivački savez (London Swimming Association) formira posebnu komisiju sa zadatkom, da izradi pravila igre. U pokušajima brže popularizacije ove nove igre, značajnu je ulogu odigrao Veslački klub Bournemouth, koji je 1876 odredio veličinu igrališta od 50 jardi i po 7 igrača jedne ekipe, glavnog suca i dva linijska suca. Budući da je igralište bilo bez vrata, zadatak je igrača jedne ekipe bio da loptu polože na splav protivničke ekipe.Prva pravila vaterpolo igre izdao je William Wilson 1876. u Glasgowu, gdje se 1877. na rijeci Dee odigrala prva utakmica, u kojoj su po prvi put omeđene granice igrališta. Već u svojim počecima vaterpolo osvaja sve više gledalaca i nalazi se na programima plivačkih natjecanja i raznih pomorskih svečanosti. Pravila propisuju vrata; igrači se ne smiju odupirati od dna igrališta, hvatati i bacati loptu sa dvije ruke, a pogodak se priznaje onda, kada lopta čitavim svojim obujmom uđe u vrata. Slijede međusobni susreti škotskih i engleskih klubova, a uskoro se održavaju prvenstva Engleske, Škotske i Irske po jedinstvenim pravilima, po kojima, između ostalog, vratar ne smije baciti loptu preko sredine igrališta, a igrači ne smiju nositi loptu pod vodom. Prema pravilima iz 1883. utakmica traje 20 min. Do utakmice između Birminghama i Ports-moutha, odigranoj 1885, svaka je ekipa imala po 12 igrača.

Slika 1. Počeci vaterpola u engleskoj.

Vaterpolo se krajem stoljeća pojavljuje i na amer. kontinentu. Igra se u zatvorenim plivalištima, a umjesto pogodaka u vrata, zadatak je igre bio da igrač s loptom u ruci dodirne označeno mjesto na ogradi plivališta.
U Evropi se vaterpolo pojavljuje 1894., i to najprije u Njemačkoj, a zatim u Austriji, Belgiji, Francuskoj i Mađarskoj.
Od 1900. vaterpolo se neprestano (osim 1904.) nalazi u programima OI. Prvi olimpijski pobjednik na OI 1900., u Parizu, bila je V. Britanija (Osborne Club, Manchester). Najviše uspjeha na OI imali su vaterpolisti Mađarske koji su zaključno sa OI 1976 u Montrealu osvojili šest zlatnih medalja (1932., 1936., 1952., 1956., 1964. i 1976.), V. Britanija sa 4 zlatne medalje (1900., 1908., 1912. i 1920.), Italija sa 2 zlatne medalje (1948. i 1960.), a SAD (1904.), Francuska (1924.), Njemačka (1928.), Jugoslavija (1968.) i SSSR (1972.) osvojile su po jednu zlatnu medalju.

 

Slika 2. Vaterpolo na OI 1932., Los Angeles.

Prvo PE održano je 1926 u Budimpešti, gdje je prvo mjesto osvojila reprezentacija Mađarske, ispred Švedske i Njemačke.
PS u vaterpolu održano je prvi put 1973. u Beogradu, a prvi svjetski prvaci postali su reprezentativci Mađarske, ispred SSSR i Jugoslavije.

Danče video

Turčin Danče kompilacija

Tonćev gol 24.7.2005. Špilja-Čingrija

 

Kvalifikacije Divlje lige, 12.07.2008. kupalište Bellevue.

Đivo promašuje zadnji četverac za pobjedu, pa Bile poslije mora spašavat

https://www.youtube.com/watch?v=Du2pz_xCV2c

 

Turčin Danče – Belveder (Divlja Liga 2004)

Turčin Danče pobjedom nad Belvederom je izborio nastup u glavnom turniru