U susretu 17. kola Jadranske lige na bazenu uz Savu sastali su se zagrebačka Mladost i Pro Recco. Isti protivnici naći se se i u polufinalu u Rijeci za 2 tjedna. Do 3:3 i prve polovice druge četvrtine Mladost je držala priključak, ali tada Pro Recco radi seriju 4:0 i samo je još jednom do kraja utakmice bilo 3 razlike. Recco je tako nastavio niz pobjeda koji po svemu sudeći niti neće stati do kraja natjecanja.
Ante Kostelić Gips je u pravom smislu riječ all around player i trener. Čovjek je trenirao plivanje, rukomet, skijanje, a jedno se vrijeme sa svojim Fićom bavio i automobilističkim utrkama. Osim toga, često se nepozvan javlja za komentar raznih sportova. Svi znamo što je govorio o atletici o čemu je Dance.hr (http://www.dance.hr/skura-bura/1171-udario-supak-na-supaka.html) već pisao. Naravno da komentira i rukomet. Linu Červara je nazvao seronjom koji nije trebao napisati knjigu Od Učke do Olimpa, nego Od Kučke do Pimpeka HDZ-ovskog. Posljednji koji je osjetio vatru iz njegovih usta bio je, ni manje ni više, nego najbolji sportaš svijeta u prošloj godini Novak Đoković. Za njega je Gips rekao da se na Kopaoniku htio okušati u skijanju, ali kada je vidio kako je to samo komplicirano, okrenuo se pomalo pizdarijskom sportu kao što je tenis u kojem, prema njegovom mišljenju, svatko, tko uzme reketu u ruku, može uspjeti.
Prije 2 tjedna odigran je međunarodni vaterpolski turnir za uzrast U15 (uz mogućnost nastupa tri igrača 1996. godište) u mađarskom Szegedu. Nastupile su dvije mađarske ekipe: AVUS Szombathely ( u uzrastu školskog vaterpola – veliko i bez sumnje najkvalitetnije natjecanje mlađih kategorija u Mađarskoj, postižu više nego zapažene rezultate) i UVSE iz Budimpešte (prvak Mađarske u godištu 1997.), te dvije hrvatske: HAVK Mladost (predvođene Dudom Šimencom) i VK Kruna-Osijek.
Szeged Beton – Partizan Raiffeisen 9-8 (4-3, 1-1, 2-2, 2-2)
Gledatelja: 600; Suci: Moliner (Esp), Naumov (Rus)
Igrač više: Szeged 5/9, Partizan 4/11; Peterci: Szeged 1/1, Partizan 0/1
Szeged: Baksa, Török 1, Lehmann, Turzai 1, Kayes 1, Kiss 2, Hegedüs, Kunac 1, Molnar 1, Juhász, Younger 1, Somogyi (1), Bálint.
Trener: Vincze
Partizan: Soro, Dedović, Mandić 1, Korolija 1, Aleksić 1, Rackov, Ćuk, Radović 1, Čučković, Mitrović (0), Vujasinović 2, Vukićević 2, Šaponjić.
Trener: Stevanović
Utakmica je započela minutom šutnje za velikog igrača i trenera Duška Antunovića.
Pred malim brojem gledatelja u lijepoj i atraktivnoj utakmici Jug je lako dobio Spandau. Nakon izjednačene prve dvije četvrtine, Jug je drugo poluvrijeme dobio sa 10:2, a zadnju četvrtinu sa 5:0.
Je li namjerno ili slučajno utakmica Szegeda i Partizana jedina koja se igra u nedjelju tako da će pozornost cijelog vaterpolskog svijeta biti usmjerena na to hoće li se branitelj naslova prvaka Europe oprostiti od titule već u grupi. Direktna je to borba Szegeda i Partizana, tada za posljednje, osmo mjesto u četvrtfinalu. Partizanu je to utakmica sezone i samo ga pobjeda vodi dalje. Trenutno su na 7 bodova dok Szeged ima 10. Vasas je na drugoj poziciji, ali oni danas igraju sa posljednjim Egerom koji je izvan svih kombinacija i za očekivati je da će uzeti 3 boda i biti jedni od dva kluba koji prolaze dalje iz grupe C. Posebice ako se prisjetimo posljednjeg kola prošle godine kada je baš Szeged „pustio“ (može i bez navodnika) utakmicu Vasasu koji je sa ta tri boda prošao u drugi krug.
Poštovana redakcijo Danačahaera,
Pišem vam da mi pokušate da pomognete jer ovo šta mi se jutros desilo naprosto je neverovatno. Pošo ja tako da povešam veš na terasu, jutro to ko svako jutro otkako me žena napustela, vešam ja patike po kanapcu, vrapci pevaju, deca napucavaju loptu i deru se Mesi, Mesi – prava jutarnja idila, kapirate – kad li se sa spoljne strane improvisanog dečjeg igrališta ukaže senka. I to senka crna kao Fićini izduvni gasovi. Jeste da je senka uvek crna, ali ovo nije crna senka kao nešta metaforovano, ovo je prava pravcata crna senka, razumete – crn čovek. Stanuo ja sa vešanjem pantalona da malo bolje vidim o čem je tu reč, sem toga nije lepo videti nikoga kako se muva oko male dece, a napose ne crnca.
Amadou N’guessan je osmogodišnjak i živi u sjevernom predgrađu Abidjana, glavnog grada Obala Bjelokosti. Amadou ni po čemu nije poseban mladi Bjelokoščanin – on, majka i još sedmero braće i sestara živi u napuštenoj kamp prikolici od kojih tridesetak kvadrata. Amadou, osim što prosi i katkad ukrade kakvu sitnicu, igra i nogomet. Više-manje zna sve o životu, isto kao i odrasli Bjelokošćani: siromašan je i ne razbija brigu zašto je tomu tako, žene ne razumije, isto kao i niti jedan stari(ji) muškarac, a život mu se okreće oko nogometa.
I o toj igri zna sve što i odrasli: problem svake afričke ekipe od australopitekusa koji se razvijo u Africi i otamo pokorio svijet pa sve do danas je – vratar – taj opjevani živopisni statist za kojeg mnogi kažu da nije nimalo bolji od kamena, ali ne vratara Kameruna Idrissa Carlosa Kamenog, nego pravog pravcatog kakvog ima diljem obale Obale Bjelokosti. Zna mali Amadou, pričao mu je o tome dundo Youssouf, sve velike afričke momčadi u povijesti – strašni Kamerun iz 1990 predvođen Rogerom Millom, pa nepobjedivu Nigeriju iz 1994. s Danielom Amokachijem, pa Senegal 2002. s Papom Boubom Diopom i El Hadji Dioufom, pa opet Kamerun s Samuelom Eto’om, pa Liberija, Južna Afrika, Togo…sve su te momčadi, uključujući i ovu današnju Obalu Bjelokosti koju mali Amadou živo prati i sve o njoj zna – ne treba mu o tome dundo Youssouf ništa pričati – imale jednak problem – lošeg vratara i neorganiziranost, odnosno taktičku nedisciplinu bez obzira na broj zvijezda iz bogatih europskih klubova.
U ovih 40-tak godina u i oko sporta naslušao sam se svakakvih sportskih komentara, od srpskih i bosanskih narodnih heroja etera, preko hrvatskih pučkih tribuna te generacije odmjerenih i stručnih komentatora HTV-a iz 90-tih, pa do novih izdanaka ove profesije koji svoj posao odrađuju prilično loše.
Mladost je počela na golu sa Marcelićem što se na kraju pokazalo kao odličan izbor za ovakvu utakmicu,imo je preko 10 obrana među kojima i 2 peterca.
Tijek utakmice po četvrtinama: