Uzbudljiva i kvalitetna utakmica koja je obilovala jakim tempom i presingom s obje strane. Na kraju su Crnogorci izašli kao pobjednici nakon produžetaka. Izborili su svoje drugo finale u trećem nastupu na europskim prvenstvima gdje ih ponovo čeka okršaj sa Srbijom.

Nastavlja se rasprodaja ugleda, poraženi smo i od Rumunjske. I sada smo definitivno ostvarili najgori rezultat ikad na Europskim prvenstvima. Počeli smo nastupati 1993. u Sheffieldu i to je do dolaska Rudića na čelo reprezentaciji bio jedini put da nismo izborili polufinale. U Engleskoj smo bili 5., a Rudić nas je nakon 7. mjesta u Beogradu 2006. spustio još niže, na sramotno 9. ili 10. mjesto, već ovisi hoće li sutra uspjeti svladati domaćina Nizozemsku.

Odigrane su dvije četvrtfinalne utakmice u kojima su slavili favoriti, odnosno drugoplasirane ekipe iz grupne faze. S obzirom na danas prikazano suđenje (bez navlačenja za Nijemce) u utakmici Njemačke i Italije, očito je da ono što se događalo protivnicima Njemačke nije imalo veze sa njima, nego je Lonzi sve poduzeo da se na poziciji 3 grupe B nađu Nijemci čime bi posao Italiji bio znatno lakši nego sa Hrvatskoj ili Crnom Gorom.

U jednoj skoro revijalnoj, kvalitetom iznimno lošoj utakmici Hrvatska je došla do treće pobjede na ovom EP-u, pala je Španjolska rezultatom 11:10. Odavno u jednoj utakmici na ovom nivou nisam vidio toliko količinu kardinalnih pogrešaka pa i u elementarnim stvarima. Na kraju nas je spasio Pavić, ili točnije Mario Garcia koji je iz potpuno čiste situacija sa igračem više, sa druge stative pogodio Pavića u glavu. A općenito, u životu nisam vidio lošije šutiranje jedne ekipe kvalitete Španjolske, i to ponajprije od njihovih najboljih igrača Perronea, Xavija Garcije, pa i Moline. U tom smislu se posebice istakao Perrone koji je sa vanjske pozicije, sa dva igrača više šutirao toliko slabo, i toliko ravno u Pavića, da su udarci s kojima se „upucava“ (zagrijava golmana kad tek stane na gol), nemjerljivo snažniji i opasniji.

Kako nam je zorno večerašnja utakmica pokazala kako će nam biti u Europskoj Uniji, tamo gdje veliki zavrću jaja malima i još bivaju nagrađeni za to. Iako bi u usporedbi sa Nijemcima mi trebali biti veliki što se vaterpola tiče. Ali kako se Njemačkoj sudi na svakoj dosadašnjoj utakmici na ovom Euru, izleda da će oni ovdje do medalje. Možda LEN želi da to potakne vaterpolska događanja u toj zemlji, kao što se dogodilo sa dvije posljednje medalje s Italijom. A možda je jednostavno Manfred Vater odlučio bit glavni na ovom natjecanju. Ipak je on tajnik tehničke komisije LEN-a, a LEN je jednostavno takva organizacija.

Nastavljamo sa intervjuom sa Nikolom Janovićem koji je trenutno u Eindhovenu i sa reprezentacijom se pokušava vratiti u sam vrh, među osvajače medalja. Kako se Vukčević ozlijedio pred početak EP-a, Janović uglavnom igra kao drugi sidrun, kao u Montrealu 2005. za reprezentaciju SiCG. Za sada se nije baš iskazao i Crna Gora u njemu ima najveću rezervu za predstojeće, odlučujuće utakmice. (Napomena, intervju je vođen dan nakon kupa u Zadru) – prvi dio intervjua

Krenuli smo dobro iako je odmah bilo vidljivo da imamo velikih propusta u obrani, samo što je to u početku sa dvije fenomenalne obrane ispravio Pavić. I danas se potvrdilo tko je glavni igrač ove reprezentacije. Sandro Sukno je ovaj put nažalost ostao sam, tj. dijelom uz pomoć Pavića i Jokovića. U biti Pavić je također bio izvrstan, imao je 4 fenomenalne intervencije, ali su mu suigrači igrali takvu obranu da nije mogao ništa kod ovih 15 golova. Ozbiljne ekipe ne smiju primiti toliko, a još manje smiju dobiti 3 kontre (uz nekoliko polukontri) u utakmici, kamoli u razmaku od minutu i pol. Također od trenera bi se očekivalo da će pozvati time out nakon tih silnih pogrešaka u tako kratkom periodu, što bi možda spriječilo koji od još 3 gola koja smo primili u toj četvrtini, a i čisto da prekine ritam igre u kojoj smo bili u jako podređenom položaju. Rudić je, uz ovakvu igru, potrošio samo jedan time out, ali LEN još ne dopušta da ga se prenosi u iduću utakmicu.