Miro Bajlo: Disciplina je ključ uspjeha

Tijekom planiranja, stvaranja i same najave ovogodišnjeg Dančarskog plivačkog maratona i Cro Cup utrke 5km Hrvatskog saveza daljinskog plivanja, isticali smo kao glavni cilj ovoga događanja promociju zdravog načina življenja uz sport, u čistom i sačuvanom morskom okolišu, zatim promocija sporta daljinskog plivanja na jugu Hrvatske kroz dolazak najboljih plivača iz domovine, promocija Dubrovnika posebno u sportskim krugovima kao destinacije sportskog turizma, promocija volonterstva i davanja zajednici.

Upravo ovaj prvi cilj: „promocija zdravog načina življenja uz sport“ je povod za razgovor s našim sugovornikom i plivačem na Cro Cup utrci Open water swimming 5km Dubrovnik 2022.

Njegovo ime je Miro Bajlo, član je MMTeama (Mario Mlinarić team) kao i član Kluba daljinskog plivanja „Donat“ iz Zadra, redovito sudjeluje na plivačkim maratonima Cro Cup serije, ali i drugima poput ZOWL (Zadarska open water) lige koju organizira Klub Daljinskog Plivanja Donat.  Miro je član i Triatlon kluba Zadar.

Zašto nam je baš Miro sugovornik, među tolikima koji su bili na Dančama u subotu 27/8/2022?

Zato jer je Miro ona promjena koju želimo vidjeti u svijetu. On doslovno utjelovljuje onaj naš prvi istaknuti cilj iz uvoda teksta: zdravo življenje uz sport.

Miro vam je možda poznat kao sudionik RTLove emisije „Život na vagi“. Kad je emisija krenula, Miro je težio 151,8 kg, a na izlasku iz emisije težio je 109.8 kg.

Do 2011. godine je težio oko 115 kg, no kada je prestao pušiti, udebljao se 40 kg i to mu je skoro uništilo život.

Miro je otac troje djece, po struci brodostrojar, a radi kao Inspektor kontrole pomorskoga prijevoza u Jadroliniji. Živi i radi u Zadru i uz svoj posao bavi se treninzima u svom klubu 4MBODYWEIGHTTRAINING.

Miro, pozdrav tebi i hvala još jednom na dolasku s ekipom iz KDP Donata na naše kupalište Danče u Dubrovniku.

Hvala vama na pozivu, a posebno na gostoprimstvu koje ste nam priredili od organizacije maratona, zakuske, bogatog startnog paketa koji nam je omogućio razgledavanje stare jezgre Grada, vožnju žičarom i predivne dječje utrke što me baš impresioniralo kako je lijepo zamišljeno.

Kako je išla tvoja priča, od osvješćivanja da imaš problem s prehranom do potrebe za nekom akcijom?

Moja priča s osvješćivanjem da imam ozbiljni problem sa zdravljem krenula je kada sam 02/2017 prebolio tešku trombozu / emboliju pluća sa smrtnim posljedicama gdje mi je život visio doslovno na koncu i shvatio sam tada da je pretilost bolest i da trebam tražiti neke savjete odnosno pomoć kako pobijediti borbu s kilogramima. I tako jednom prilikom dok sam gledao nešto na Youtube iskočio mi je oglas Život na vagi i ispunio sam ga i prijavio se…….

Prije ulaska u „Život na vagi“, jesi li pokušavao samostalno neke dijete, jesi li tražio pomoć liječnika, nutricionista i slično?

Prije ulaska u „Život na vagi“ probao sam sa svakakvim dijetama, čajevima i sve je to bilo kratkoga vijeka, smršaviš 10 kg – vratiš 20 kg, sve je imalo  yo – yo efekt, nisam baš tražio pomoć nutricionista ni liječnika jer nisam bio spreman se pomiriti s činjenicom da ja imam problem. Tko god mi je govorio u dobroj namjeri, pokušavao pomoći,  u njemu sam vidio neprijatelja, a zapravo čovjek je u jednoj zamršenoj priči i utjehu nalazi u hrani budući da stres, emocije, sve probleme rješava kroz hranu.

Kako gledaš na situaciju s prehranom u našoj svakodnevici u Hrvatskoj? Kad ideš po Zadru, primjećuješ li ljude koji možda imaju sličan problem kao što je bio tvoj?

Situacija u Hrvatskoj što se tiče prehrane u našoj svakodnevici zavisi sve od pojedinca do pojedinca, neki su više za junk food opredijeljeni, neki teže zdravijem životu, neki se vode keto dijetama, netko ne može bez ugljikohidrata – sve je to individualno, ali svakako imamo dostupno raznolikog voća i povrća, dobre ribe,  mesa tako da prehrana može biti izbalansirana i zdrava samo je stvar glave što osoba želi, je li želi živjeti zdravije i bolje se osjećati ili je prepuštena onome dok ide – ide. U Zadru primijetim sličnih ljudi kao što sam i ja bio u takvom problemu, ali uvijek napominjem: ljudi se boje pričati o sebi, radije će ostati zatvoreni u svom tijelu nego napraviti pomak, najteže je napraviti taj prvi korak al vjerujte mi: kad taj korak napravite,  kad krenete, to je jače od ijedne ovisnosti……..

Postoji li neka potpora javnih institucija, liječnika, nutricionista, nevladinih organizacija koje se bave problemom zdravlja i prehrane? Što bi trebao napraviti netko tko želi promijeniti svoje fizičko stanje koje negativno utječe na njegovo zdravlje?

Hrvatski zavod za javno zdravstvo ima savjetovalište za pravilnu prehranu i tjelesnu aktivnost koji svojim korisnicima pruža usluge savjetovanja o pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti te pomoć pri regulaciji tjelesne mase, a ako netko želi korak dalje svakako bih preporučio Polikliniku Aviva s kojom sam imao dobra iskustva, npr. u Poliklinici Aviva radi dr. sc. Mirela Marić, mag.nutricionizma, žena koja stvarno uz svoj rad, svoje savjete može dati dobar doprinos da se ljudi osvijeste i uspiju pobijediti svoju borbu s kilogramima i svoje zdravlje dovesti u normalu.

Također imamo predstavnika Olimpijskog odbora za rekreativni sport: g. Mario Mlinarić  magistar kineziologije tj. profesor tjelesne i zdravstvene kulture, stručni suradnik pri  Kineziološkom fakultetu u Zagrebu. Na njegovoj su stranici https://www.trening.com/ dostupni planovi ishrane kao i treninzi i izazovi koji dokazuju da je moguće uz njegove savjete skinuti lijepe kilograme i da i vama zdrav život postane navika. Na Facebook stranici postoji grupa „Zdrav život postaje navika“ gdje međusobno ljudi potiču jedni druge na uspjeh.

Kako je išlo tvoje uključivanje u sport? Jesi li se u djetinjstvu i mladosti bavio nekim sportom?

Otkud ti u daljinskom plivanju i triatlonu? Kako je tekao tvoj sportski put? Obično kad požele mijenjati sebe ljudi krenu sa šetnjama ili planinarenjem ili rekreacijskim trčanjem, a ti si baš izabrao iscrpljujuće sportove izdržljivosti gdje je itekako bitna tehnika izvođenja, koja se stječe najčešće u vrlo mladim danima, posebno za plivanje.

U daljinskom plivanju sam od ove godine. Već drugu godinu za redom kad god sam u prilici odlazim na ZOWL ligu koju organizira Kluba Daljinskoga Plivanja Donat, a među njima je i jedan veliki gospodin Dražen Adžić, i tako na njegov savjet sam se priključio Klubu Daljinskoga Plivanja Donat. U Donatu je uvijek pozitivna atmosfera puna zdrave zafrkancije i zdravog duha.

Mene su osobno plivanje i trčanje nadahnuli i to su  sportovi  koji mi se sviđaju,  a opet plivanje je drugi sport poslije skijanja koji troši najviše kalorija tako da je svakako u mom životu to sport koji mi se sviđa i koji mom zdravlju radi dobre stvari jer sam i dalje na terapiji koju pijem za razrjeđivanje krvi.  Nisam neki pretjerano brz plivač / trkač ali se nadam s vremenom da će i brzina doći kao i tehnika.

Koliko je važno postojanje ekipe u tvom okruženju, koja prati tvoj rad, kao npr. tvoji kolege iz Donata ili TK Zadra? Radi se u oba slučaja o iznimno individualnim sportovima gdje pojedinac ovisi o svojoj motivaciji i mentalnoj spremnosti. Kako to funkcionira kod tebe, s obzirom na tvoju povijest problema s težinom. Imaš li stalnu potporu i praćenje nekoga trenera ili slično koji ti pomaže u treningu i napretku?

Što želiš za sebe, u sportskom i zdravstvenom smislu, u idućih 5 godina?

Hvala ti na razgovoru. Vjerujem da njime možemo pomoći nekome tko se možda upravo sad nosi s istim tegobama koje si ti imao, i da njega ili nju možemo stimulirati na promjenu životnih navika.