Peterostruki MVP Toni Mozara – jugov kapekaš

Juniori Juga nedavno su postali prvaci Hrvatske. Nije to ništa neuobičajeno, već treći put za redom Jug je juniorski prvak. Sve te tri godine Toni Mozara dio je momčadi pa smo iskoristili priliku i povod za jedan razgovor koji smo otvorili čestitkama.

Mozara:  Hvala. Da, bili smo sa 2002. godištem prvaci u Splitu, 2003. je bilo u Dubrovniku prošle godine kad smo uzeli i kup i evo ove godine smo postali prvaci za 2004. godište i mlađi.

Teško je bilo napraviti neki veći osvrt odnosno ostvariti dojam o svemu tome. Ne samo što se ti naslovi ponavljaju, pa samim time i očekuju, nego nije bilo uopće vremena za stvaranje dojmova. Naime, gostovanje u Budimpešti protiv OSC-a u Ligi prvaka bilo je dan prije početka, a i utakmica protiv Solarisa u domaćem prvenstvu samo dva dana nakon završetka juniorskog prvenstva.

Mozara: Praktički, nismo odradili niti jedan trening svi skupa pošto je nas nekoliko priključeno seniorima tako da treniramo s njima, putujemo s njima, a tako i trener Koljanin isto tako. Pa nije mogao puno raditi s juniorima i biti konstantno s njima tako da je bilo teško uigrati se. Kroz te prve 2-3 utakmice smo se uigravali i tražili igru. Na tu prvu utakmicu prvenstva došli smo nas dvojica direktno iz Budimpešte.

Protekle dvije godine u finalu se pobjeđivao Jadran. Sada su oni bili na rasporedu već u polufinalu. Na kraju 18:8, 5:1 već nakon prve četvrtine, Jadran očito nije bio u ovom trenutku spreman za utakmicu protiv Juga, nisu mogli parirati u niti jednom segmentu.

Mozara: Stvarno smo odigrali od početka koncentrirano i po dogovoru i u obrani u napadu. Pružili smo jako dobru igru i oni nisu imali odgovor.

Finale je bilo vrlo slično. Iako je na poluvremenu bilo 7:6, realniji rezultat prikazanome bio je 10:2, ali ni to nije omelo jugaše za još jednu uvjerljivu pobjedu, opet 18 golova, ukupno 18:11.

Mozara: Primorje uopće nije došlo u izjednačenu poziciju s nama, a kamoli u vodstvo tako da smo i finale kontrolirali od početka do kraja. Bilo je grešaka, uspona i padova, ali sve je to sastavni dio sporta. Ali na kraju smo i u ovoj utakmici ono što znamo, pokazali puno toga dobroga i ostvarili smo visoku pobjedu.

Već jako dugo, negdje od 2009. godine pratimo juniorske završnice i ne sjećamo se ovako uvjerljivog naslova neke ekipe.

Mozara: Odigrali smo u grupi s Primorjem neriješeno 11:11, ali ponavljam, u te prve tri utakmice još smo tražili našu igru i uigravali se. Ali kad je bilo najvažnijem u polufinalu i finalu odigrali smo najbolje.

Gledajući s tribina, prvo u oči upada ritam; čak i kad nije bilo prilike za kontru plivalo se maksimalno svaki napad, pa taman da onaj šesti koji dolazi, da on stekne pola metra prednosti. Da ne govorimo i o situacijama gdje bi se odmah iz tranzicije išlo u realizaciju prije nego se obrana zgusne i postavi. Nije slučajno da je Jug i u polufinalu i u finalu zabio po 18 golova.

Mozara: Igrali smo bez klasičnog centra, uglavnom. Imali smo ga u ekipi, ali počinjali bi bez njega. Igra nam se bazirala da igramo što brže, imali smo dosta uplivavanja. Imamo nekoliko igrača koji mogu jako dobro ući na dva metra i tako smo nabijali ritam, i druge ekipe nas nisu mogle pratiti. Praktički svaki napad smo imali kontru ili situacije da na manji broj igrača u obrani, recimo 4 na 4, možemo odmah ići na realizaciju.

Koliko je taj detalj, plivanje i brzina u tranziciji neka novost koju je donio novi trener Koljanin, a koliko sama koncepcija uglavnom igre bez klasičnog sidruna, te da su i bekovi ala Miloglav i Burđelez odlični plivači, a posebno igrači koji su najviše pokrivali poziciju sidruna, Kolak i Prkoča?

Mozara: I jedno i drugo. Mi smo sigurno takva ekipa, koja tako treba igrati. A i trener Koljanin je to naglašavao i isticao, da budemo poletni, da igramo brzo i na kontre i tim ritmom smo na kraju i ostvarili ovaj uspjeh.

Osim tebe i gore spomenuta 4 suigrača, najviše minuta odradili su još  golman Brzica i Pavlić pa i Lončarić. Svoje dionice su odradili i ljevaci Jerković i Jarak, sidrun Benussi, i još 4-5 igrača se rotiralo kroz utakmice. Imali ste širinu, svatko odrađivao svoj dio uloge. Nezahvalno govoriti o suigračima, ali nakon ovog nastupa svi zaslužuju pohvale.

Mozara: Što se tiče suigrača sigurno da sam zadovoljan kako su svi odigrali. Nije na meni da ja to govorim, ali mislim da smo odigrali baš momčadski. I svi ti mlađi poput Šušića, Jerkovića i Benussija, dali su doprinos ekipi i maksimalno su se koncentrirali svaku utakmicu. Zabijali su i ovim završnim utakmicama, u polufinalu i finalu, i tako potvrdili kako su dali sve od sebe.

Ti si bio i najbolji igrač prvenstva MVP, koliko znače takva priznanja.

Mozara: Iskreno, znači mi, naravno da znači. Ali pehar za prvo mjesto mi je draži i važniji. Sve te pojedinačne nagrade daju dodatnu motivaciju za daljnji rad i treniranje i ništa više.

To nije ni prvi put. Ispravi me ako griješim, tj ako je bilo više od dva puta, ja pamtim 2018. kada si ponio istu titulu kada s KPK osvojio kadetsko prvenstvo.

Mozara: Bio sam i u kadetskoj ekipi, da. I u mlađim kadetima i u nadama, kada sam igrao za KPK. I na „Tomu“.

Većinom si igrao na desnoj strani, ako se ne varam kroz karijeru si ranije većinom, ako ne i isključivo bio lijevo. Znači li to što, odnosno stvara li poteškoće kad u istoj utakmici igraš i lijevo i desno, mislim na taktički pa i šuterski pristup?

Mozara: Ne stvara mi nikakve probleme. Dapače, bilo mi je drago kada mi je Vjeko rekao, nakon prve utakmice, kada smo igrali na početku sezone Regionalnu ligu u Herceg Novom, da ću ove sezone igrati što više desno i da se pripremim na to. Meni je to bilo jako drago jer danas svi igrači moraju biti u stanju i trebaju znati igrati sve pozicije. Dao sam sve od sebe da se snađem na desnoj strani i mislim da sam pokazao da mogu to igrati. Tu se više igra obrana, zatvaraju kontre, manje se puca, to je serverska strana i mislim da mi to jako dobro leži.

Trener Kobešćak ima tu praksu već i od ranije da kombinira pozicije dosta igrača, recimo Papanastasiou je također tako s lijeve prešao na desnu stranu, Kržić igra na obje strane i na beku itd. Daje dosta prilika mladim igračima, ali ima i praksu da dosta galami i na mlade igrača, ali i starije kada se griješi, posebice u obrani. Kako je to kad Vjeko zagrmi?

Mozara: Naravno, nije u tom trenutku baš ugodno. Znamo da se to sprema, svatko je svjestan svoje greške. Navikli smo, a i nije to ništa loše, dapače trener tako daje dodatni motiv, da daješ više, daje dodatnu snagu za iduće utakmice.

Kada si ti debitirao u seniorskoj momčadi?

Mozara: Debitirao sam za seniore prošle sezone, prvu utakmicu sam igrao protiv KPK. Nije igrao Maro Joković, uskočio sam umjesto njega u ekipu. Tada sam prvi put i mogao nastupiti jer je postojao dogovor, kada sam prelazio iz KPK u Juga, da ću igrati na dvojnoj registraciji za juniore Juga i za seniore KPK. Bila je to utakmica u Korčuli.

Opet me ispravi ako sam krivo upamtio, ali mislim da je ovogodišnja utakmica protiv Marseillea u Ligi prvaka bila prva jaka utakmica u kojoj si imao veliku minutažu. Igrao si odlično, zatvarao u obrani i zaslužio, onako odokativno, nekih dvije i po četvrtine minutaže. Kako je to izgledalo iz tvoje perspektive?

Mozara: Naravno, bilo mi je jako drago. Bila mi je to prva utakmica Lige prvaka. Super je bio osjećaj i priznajem, imao sam malu tremu. Ali znao sam što trener očekuje od mene i što trebam raditi. I ako to napravim da će me nagraditi s minutažom i da ću zaraditi povjerenje i da će imati vjere u mene da igram i u idućim utakmicama.

Vjeko je očito bio zadovoljan, nakon toga si postao standardan u svakoj utakmici. Vratimo se malo unazad, kada si prešao iz KPK u Juga? Kako je uopće došlo do toga?

Mozara: Prešao sam  2019. Bilo je to u devetom mjesecu. Ako se ne varam bili smo 2017. u reprezentaciji koju je vodio Vjekoslav Kobešćak. Reprezentacija za 2002.godište, imali smo pripreme u Zagrebu. Bilo je puno igrača pozvano i ja među njima, a tu je bio i Marjan Kosović, trener iz KPK. Pričalo se o mom dolasku u Juga, ali tada sam imao 13 godina i bilo je još prerano da pođem. U drugom razredu srednje škole, Vjeko me zvao. Razgovarao sam sa svojima jer nije lako s 15 godina otići od kuće. Nije daleko, ali opet živiš sam u Dubrovniku, školuješ se i treniraš, nije lako. Ali naravno, uvijek mi je cilj i san bio igrati za Juga i prelomio sam i rekao da idem. Prilika da treniraš i učiš od najboljih igrača i stvarno mi je bilo super od početka.

Bio si prvak s KPK u uzrastu nada 2016. što je prvi naslov za KPK nakon 43 godine. Sjećaš li se tih trenutaka i koliko su ti početni uspjesi usmjerili tvoje daljnje bavljenje vaterpolom? Dalo neki dodatni motiv.

Mozara: Dalo mi je to jako veliki motiv. Jako je lijepo biti dio povijesti toga kluba i osvojiti trofej nakon dugo vremena. Sve to daje motiv svima, i mlađima, da se radi, da se uvijek može postići dobar rezultat.

Što je danas s tom ekipom, golman Fiorenini, kapetan Čumbelić, ljevak Duhović su bili, ako se dobro sjećam najistaknutiji pojedinci tada? Čumbelić je prošlo ljeto prešao u Mornara.

Mozara: To je bila ekipa…, počet ću od sebe. Ja sam tu, prešao u Juga. Fiorenini se ostavio vaterpola. Marjan Duhović je s Čumbelićem prešao u Mornara ove godine. Danijel Caktaš i Domagoj Čale igraju za seniorsku ekipu KPK. Viktor Antunović je pošao u srednju školu u Zagreb i prešao je u Mladost, ali se ostavio vaterpola. To je bilo prvih sedam te ekipe.

Kako je KPK danas, koliko djece trenira, je li i danas isti zanos kao i na početku, kad se napravio zatvoreni bazen?

Mozara: Ima baš dosta djece. I nove generacije su jako dobre. Generacija 2009 i mlađi, ako se ne varam, uz Cavtat najbolji su u Hrvatskoj. Nekoliko puta su Cavtaćani osvajali. KPK je odmah do njih. Problem je što nema fakulteta na Korčuli i nakon srednje škole praktički svi odlaze i teško je onda uskladiti treniranje negdje vani s igranjem za KPK. Drugačije je to kad ste svi skupa na okupu i pripremate se za utakmicu, nego kad je jedan igrač u jednom, dvojica u drugom gradu itd…

Kako ti doživljavaš tu veliku tradiciju vaterpola i samog KPK, još pogotovo u maloj sredini kao što je Korčula?

Mozara: Puno mi znači što sam dio tog kluba i uvijek ću biti dio KPK. Nadam se jednom dana opet zaigrati pod tom kapicom. Super je što se klub probio i zaigrao prvu ligu i što se opet pokrenuo vaterpolo u Korčuli i što se sve više i više djece upisuje u školu vaterpola KPK.

Imaš li svoju momčad u prvenstvu korčulanskih kvartova u vaterpolu?

Mozara: Imam. Bio sam za Biline pošto mi je tata igrao za njih, on je s Bilina. Ali živjeli smo jedno vrijeme u Borku, pa je malo to u obitelji…, hahaha, sestra je za Borak, ja za Biline. Malo se nadmećemo između nas.

Jesi li ikad igrao ili si samo navijač?

Mozara: Samo navijač. Ne smije se igrati dok se baviš vaterpolom, treba se tri godine pauzirati od bavljenja sportom tako da tamo nakon karijere, tada ću zaigrati.

Par pitanja čitatelja za kraj. Imaš dvije opcije, koju bi izabrao: 20 godina karijere, 800 eura mjesečno plaću, igraš pred praznim tribinama i tijekom karijere osvojiš olimpijsko zlato ili, druga opcija, igraš 20 godina, plaća je 5.000 eura mjesečno, pune tribine, nikad ne odeš na olimpijske igre, ali stalno igraš protiv najboljih igrača na svijetu?

Mozara: Izabrat ću tu prvu opciju. Ipak, Olimpijada je ono što svi sanjamo, za što se svi borimo, za taj nastup na Olimpijskim igrama. Novci nisu u pitanju, ali teško je igrati pred praznim tribinama, što mislim da je i nemoguće.

Kako ti izgleda život u Dubrovniku, neki tipični dan kad nemaš utakmicu?

Mozara: Živim u studentskom domu, sad sam student. Imamo treninge dva puta dnevno tako da i nemamo previše vremena za nešto posebno. Navikao sam se između dva treninga odmoriti, malo odspavati. Imam dosta prijatelja pa s njima odem na piće. Svaki dan je ispunjen obavezama.

Voliš li više tripice jušno s krumpirom ili ugusto bez krumpira?

Mozara: Haha, tu će se čitatelj razočarati, nikad nisam probao tripice, nekako nisam volio taj miris.

Koja ti je najdraža pozicija s igračem više?

Mozara: Lijevo krilo.

Na koga najviše viče Vjeko?

Mozara: Viče na svih podjednako, kako koju utakmicu.  

Završili smo tako ugodan razgovor s najboljim juniorem Prvenstva Hrvatske, a da nismo ni znali, ili smo zaboravili, da je ovo već peti put da je izabran za najboljeg igrača, od 2016. pa do danas. Razgovarali smo prije utakmice s Jadranom u kojoj Jug nije ostvario cilj, prvo mjesto pred play off, ali je u Berlinu došao do važnih bodova u Ligi prvaka. Par dana ne natipkaš intervju i u današnjem vaterpolu već se odigraju tolike utakmice da ih je teško sve i nabrojati; bilo je tu i gostovanje Primorja u Gružu u Prvenstvu Hrvatske.