Razgovor s Robijem Radićem: Život, vaterpolo i studij u Barceloni

Naš današnji sugovornik, Robi Radić, već četvrtu sezonu igra vaterpolo u Španjolskoj, gdje uz sport uspješno i studira. U intervjuu za Danče.hr otkriva kako se snašao u Barceloni, kako je uskladio fakultetske obaveze s profesionalnim sportom te kakav je ritam života i treniranja u španjolskoj ligi. Govori i o svojoj prilagodbi novoj sredini, iskustvima iz Juga, razvoju španjolskog vaterpola i planovima za budućnost.

Već duže vrijeme planirali smo intervju s Robijem Radićem koji igra u Mediterrraniju evo već 4.sezonu. I intervju je nastajao kroz duži period, a sada kad ga objavljujemo sezona u Španjolskoj je stigla do play offa. Mediterrani je završio ligaški dio na 7. mjestu s 25 bodova, a 6. Echeyde s Tenerifa ima  jednaki broj bodova. Upravo s njima kreću u play off u borbu za 5.mjesto. Što se tiče golova, Robi je završio na 2. mjestu, iza Vigvarija, s 62 gola u 22 utakmice.

Danče.hr: Pozdrav Robi, evo već si 4. sezonu u Španjolskoj. Može li za početak kratki osvrt na život u Barceloni, kako si se snašao? Znam da uz vaterpolo i studiraš, gdje studiraš i možeš li nam kazati koji si smjer odabrao?

Robi: Pozdrav Vama i svim čitateljima portala Danče.hr. Tako je, prolazi već četvrta sezona u Barceloni i mislim da sam se jako dobro snašao. Već tijekom prve godine savladao sam španjolski jezik jako dobro te samo privikavanje na njihovu kulturu mi nije bio veliki izazov. Uz vaterpolo, nedavno sam završio zadnji semestar fakulteta te trenutno pripremam obranu završnog rada. Radi se o švicarskom fakultetu EU Business School, sva predavanja su na engleskom jeziku i završio sam smjer BBA (Bachelor of Business Administration).

Dance.hr: Nedavno smo pričali s Marom Tiozzom koji studira i igra u SAD-u. Vidjeli smo njegova iskustva, poznata su nam i iskustva iz Hrvatske. Koliko je teško uskladiti profesionalni sport i fakultetske obaveze u Španjolskoj?

Robi: Usklađivanje profesionalnog sporta sa drugim aktivnostima samo po sebi nije lagano, pa tako je i sa fakultetom. Mislim da se školovanje u Španjolskoj znatno razlikuje od američkog sistema zato što nisu usklađeni termini treninga i predavanja. Kroz prve tri godine možda i najveća prepreka mi je bio ritam života. Predavanja od 8:00 do 11:00, pa prvi “jutarnji” trening od 12:00-14:30, potom ponovno odlazak na popodnevna predavanja te večernji trening od 20:00 do 22:00. I tako iz dana u dan haha, vikendom na red dođu utakmice i učenje tako da je vremena za odmor bilo relativno malo.

Danče.hr: Imaš li podršku kluba i fakulteta u balansiranju oba aspekta života?

Robi:  Od samog početka su mi izlazili u susret što je više moguće kako u klubu oko ispita i predavanja, tako i na fakultetu zbog raznih izostanaka kada bi igrali gostujuće utakmice. Trener mog kluba CE Mediterrani, Jahzeel Martinez uvijek je podržavao moj odlazak na fakultet zbog kojeg sam se zapravo i preselio u Barcelonu uz želju da nastavim igrati vaterpolo na visokom nivou.

Danče.hr: Dok si igrao u mlađim uzrastima Juga tu je bio i Perrone, i tada, a i kasnije kad si došao do seniora tu je bio i Xavi Garcia. Jesu li oni imali zasluga, preporuka ili bili neki savjetnici oko odlaska baš u Barcelonu? I je li to bila teška odluka?

Robi: Odluka o odlasku iz Dubrovnika sa 18 godina i tek završenom srednjom školom svakako da nije bila lagana. Odluka je bila moja, imao sam veliku želju otići baš u Španjolsku i mislim da sam napravio pravi potez. Novi jezik, zapravo dva… Uz španjolski tu je i katalonski koji zapravo svi pričaju u Barceloni, predavanja na engleskom jeziku… Sve je to bila jedna velika promjena i veliko životno iskustvo.

Felipe i Xavi su mi puno pomogli u samom početku oko privikavanja na Barcelonu i vrlo sam im zahvalan na tome. Felipe Perrone mi je uzor još od malih nogu kada je igrao u Juga te Xavi Garcia koji mi je bio suigrač i kapetan te zadnje sezone u Jugu.

Dance.hr: Kako si odabrao baš ovaj klub, Mediterrani? Ako se ne varam i Toni Popadić je jednu sezonu tu odradio?

Robi: U pravu ste, Toni je bio u istom klubu jednu sezonu dok je trener Mediterranija bio Mirko Blažević. Da budem iskren, kada sam službeno bio primljen na fakultet, tražio sam da mi je budući klub što bliži zgradi fakulteta te da je konkurentan u Prvoj španjolskoj ligi. Kontaktirao sam ih te smo se vrlo brzo dogovorili oko ugovora i suradnje. I evo, već četvrta godina da sam tu.

Danče.hr: Koliko mi je poznato Mediterrani je početkom 90tih osvojio jedan kup, mislim čak i igrao u finalu jednog europskog natjecanja. Mislim da su to najveći uspjesi, a vi ste lani također odigrali odličnu sezonu, je li to možda i najbolji plasman u prvenstvu, ulazak u polufinale gdje je ipak Barceloneta bila očekivano jača. Međutim, klub je na početku ove sezone smanjio ulaganja ne samo u mušku nego i u žensku ekipu koja je tih spomenutih 90-tih osvojila 9 od 10 naslova prvakinja. Kakva si ti imao očekivanja, obzirom na sve navedeno, od ove sezone i kako komentiraš dosadašnji učinak?

Robi:  Prošla sezona je definitivno bila najbolja u posljednjih 15-20 godina. Završili smo na 4. mjestu te se križali sa prvacima, Barcelonetom našeg trenera Elvisa Fatovića koja je ipak bila nedostižna. Međutim, iznimno dobra sezona za nas i sama činjenica da smo kroz sezonu osvajali bodove sa protivnicima kao što su Sabadell, Cn Barcelona i Terrassa koji imaju 3-4 puta veći budžet od našega, samo je pokazatelj da mlada ekipa uz puno rada i dobro vodstvo može daleko dogurati. Nažalost, prošlo ljeto došlo je do smjene predsjednika i uprave kluba, a to u španjolskim klubovima često nosi i puno promjena. Nova uprava je odlučila znatno manje ulagati u vaterpolo ove sezone, upravo to je razlog iznimno mlade ekipe koju imamo ove godine.

Cilj na početku sezone je bio isti kao i prošle, ulazak u top 5 ekipa. Trenutno smo na 6. poziciji 3 kola prije kraja regularnog dijela i mislim da će tako i ostati. Liga je vrlo zanimljiva, pogotovo u poretku od 4-12 mjesta, gdje svak svakoga može iznenaditi i uzeti koji bod.

Danče.hr: Kad sam te prvi put kontaktirao za intervju iskočila mi je objava na instagramu gdje si bio drugi ili treći strijelac sa čini mi se tada 35 golova. Sada si na 51 gol u 19 kola iza Vigvarija i Garcie iz Terrasse. Svakako učinak za pohvaliti, posebno za mladog igrača.

Robi: Tako je, trenutno sam 3. strijelac lige tri kola prije kraja. Ove kao i prošle godine, s obzirom da imamo jako mladu ekipu, imam veliku minutažu i dosta odgovornosti na svojim leđima. Meni kao mladom igraču to odgovara i zadovoljan sam dosadašnjim napretkom.

Danče.hr: U Španjolskoj je ritam života drugačiji, kako ti se čini i kako komentiraš njihov sistem treninga gdje je prvi trening u 12.00 sati, kad u nas završava taj jutarnji dio, a večernji treninzi počinju tek iza 20.00, traju i iza 22.00 sata.

Robi: Španjolski ritam života razlikuje se po tome što sve kreće kasnije, pa tako i treninzi. Svakako da je prvih nekoliko tjedana bio šok i da nije bilo lako naviknuti se na treninge u kasnijim satima, pogotovo u večernjem terminu. Ipak, preferiram treninge u ranijim terminima, pogotovo ujutro kao što je to slučaj u Hrvatskoj.

Danče.hr: Koliko ti je trebalo da se prilagodiš novoj sredini, tom drugačijem načinu života, a sigurno i same igre kad si stigao u Barcelonu?

Robi: Najveća barijera u početku je bio jezik. Trebalo mi je prvih par mjeseci da ga savladam, a onda nakon toga je sve išlo lakše. Španjolci su vrlo opušten narod sa mediteranskim stilom života pa se ljudima sa našeg područja vrlo lako prilagoditi.

Što se tiče same igre, vrlo brzo sam se prilagodio. Španjolski stil vaterpola je brz i vrlo pokretan, što meni odgovara.

Danče.hr: Čini mi se da je 10 od 12 klubova iz Barcelone i okolice, samo Tenerife i Real Canoe ako se ne varam iz Madrida. Katalonija je malo veća od pola Hrvatske i ima duplo više stanovnika tako da i nije malen prostor niti malo ljudi gravitira većini Španjolskog vaterpola, ali me zanima postoje li klubovi u drugim regijama, mogu li se djeca i u tim dijelovima Španjolske baviti vaterpolom?

Robi: Zapravo 9 od 12 klubova u Prvoj ligi je iz Barcelone i okolice. Barcelona je sami centar španjolskog vaterpola i sve gravira oko nje. Uz Tenerife i Real Canoe iz Madrida, ove godine su izborili plasman u najvišu ligu i Caballa, klub iz Ceute koji se zapravo geografski gledano, nalazi na području Afrike.

Postoje klubovi u drugim regijama ali na puno lošijoj razini. To su klubovi koji igraju 2. ili 3. španjolsku ligu ili pak samo amatersku ligu iz te regije. Španjolski savez trudi se poboljšati stanje u tim klubovima uz razne tečajeve trenera koji rade u tim klubovima. Kao i u ostalim sportovima, vrlo je važno da treneri mlađih uzrasta imaju potrebno znanje koje će prenijeti djeci. Djeca imaju priliku trenirati u većini regija diljem Španjolske, ali većina talentirane djece preseli se u Barcelonu već u srednjoškolskim danima u CAR. CAR je odlična vrsta njihove srednje škole koja financira školovanje talentiranih igrača koji imaju sve potrebno u tom kompleksu. Termini treninga su im povezani sa obaveznim školskim predavanjima i jako bitna činjenica je da sa njima rade treneri iz reprezentacije. Samim tim, španjolski treneri reprezentacija mlađih uzrasta, zapravo uigravaju svoje mlade igrače tijekom cijele godine, a ne samo mjesec dana prije velikih natjecanja kao što je slučaj u većini drugih država. S obzirom da je većina te djece iz Barcelone i njene okolice, puno je lakše organizirati ovakvu vrstu škole i okupiti mlade reprezentativce. Oni imaju mogućnost trenirati i odraditi predavanja ujutro i tijekom ranog popodneva te navečer biti na treningu u svojim klubovima i provoditi vrijeme sa svojim obiteljima.

Danče.hr: Kako bi ti prokomentirao Španjolsku reprezentaciju u zadnjem periodu. Tijekom našeg fantasija, imao sam raspravu s Dani Lopezom oko njihovog pristupa, odnosno to i nije prava riječ, možda mentaliteta. Naime, nekako mi se učinilo da su prelagano ostali bez medalje na obje zadnje Olimpijade na koje su dolazili ne samo kao favoriti za medalju, nego možda i kao glavni favoriti za zlato. Grupnu fazu su u oba navrata izdominirali, ali utakmice na ispadanje, taj stresniji dio, im je ipak bio značajno lošiji. Koji je tvoj komentar?

Robi: Španjolska reprezentacija u mojim očima i u očima mnogih drugih je bila favorit za osvajanje medalje na Olimpijadi u Parizu, međutim mislim da njihovo tempiranje forme i nije baš najbolji put za osvajanje najvećih natjecanja. Dominiranje kroz grupu i tempiranje forme za start natjecanja, istrošilo je igrače te zatim psihološki i fizički pad u najbitnijem dijelu natjecanja ih je koštao medalje. Neosporno je da španjolska reprezentacija ima veliku kvalitetu, ali kao što ste spomenuli mentalitet igra veliku ulogu u odlučujućim momentima utakmice. Mislim da Španjolcima nedostaje jedna doza tog mentaliteta koji je izrazit na našem području. Također smatram da dio tog mentaliteta može biti treniran, tijekom našeg igračkog razvoja treneri nas privikavaju na taj stres svakodnevno tijekom treninga. Upravo u tom segmentu naši treneri rade izvrstan posao te rade razliku u razvoju igrača.

Danče.hr: Da se možda nadovežem na prethodno pitanje; kako je igrati u španjolskoj ligi? Odnosno koje su najveće razlike u odnosu na hrvatski vaterpolo?

Robi: Španjolska liga je vrlo dobra, konkurentna i vrlo mlada po prosjeku godina. Samim tim, izrazito je dobra za razvoj mladih igrača koji imaju minutažu i veću dozu odgovornosti u tim godinama nego što bi to imali u drugim ligama. Stil igre je brži i pokretniji nego što je to u Hrvatskoj. Mislim da je najveći nedostatak broj utakmica. Onaj segment u kojem klubovi u Hrvatskoj imaju previše utakmica u sklopu Jadranske lige i europskih natjecanja, u Španjolskoj ih je za moj pojam malo. Igra se jedna utakmica tjedno, subotom. Pozitivna strana je da kao mladi igrači imamo dovoljan broj treninga koji nam pružaju dobar napredak.

Danče.hr: Španjolska je mediteranska zemlja, pretpostavljam da je i u Kataloniji, a i u ovim južnijim dijelovima koji su još topliji, život poprilično orijenitiran na more i plaže. Što me dovodi do dva pitanja, igranja vaterpola ljeti u moru, postoji li tako nešto ka što je nekoć postojala recimo odlična druga liga Jug kod nas  (koja već godinama nažalost ne postoji uvođenjem zimske 1B lige). Dakle, igranje taman i nižih liga u ljetnim mjesecima, kakva je tu situacija u Španjolskoj?

Robi: Situacija po tom pitanju je vrlo slična kao i u Hrvatskoj. Klupska sezona je zimi, dok je ljeti pauza. Dakle tijekom ljeta ne postoji niti jedna vaterpolo liga koja se igra u moru. Šteta, mislim da bi to igranje u moru pa čak i rekreativno imalo pozitivan učinak za naš sport. Svakako da je život orijentiran na more i plažu te puno sportova se igra uz samo more. Na samoj plaži Barceloneta imamo priliku to i doživjeti, Cna Barceloneta i CN Barcelona imaju svoje otvorene i zatvorene bazene tik uz more. Uz to imaju razne druge sportove kao trenutno jako popularan padel, odbojku na pijesku, teretane uz plažu itd.

Danče.hr: A drugo pitanje, postoji li kultura igranja vaterpola na plažama među kupačima. Ne nužno neka liga kao Divlja liga u nas, nego da bar postoji gol i da djeca i kupači ponekad šutiraju ili nešto?

Robi: Nažalost, ne postoji. Ta kultura koja se prenosi iz generaciju na generaciju na našim kupalištima kao na Dančama, Bellevueu, u Cavtatu, Mlinima i mnogim plažama gdje postoji barem jedan gol, u Barceloni praktički ne postoji. Mislim da je jako bitno da održimo tu tradiciju vaterpola na plažama i dalje jer jako puno znači u razvoju djece i željom da djeca zavole ne samo vaterpolo, već sport općenito. Također, mislim da je to vrlo bitno u populariziranju našeg sporta, jako puno stranaca zapravo nije ni čulo za naš sport a uz golove na plažama bi imali priliku i probati šutirati na gol.

Danče.hr: Vratimo se malo unazad. Zadnju utakmicu u Gružu u kapici Juga imao si u finalu juniorskog prvenstva u srpnju 2021. Izgubili ste na peterce od Primorja. Prethodno si prošao sve uzrasne kategorije ne samo Juga nego i reprezentacije. Igrao si zadnje za U20 prije nepune dvije godine. Za seniore Juga si igrao negdje do polovice te sezone, pretpostavljam dok nisi objavio da ćeš karijeru i život nastaviti u Barceloni. Kakva su ti sjećanja na taj period?

Robi: Taj period je svakako jedan veliki dio mene i onoga što sam ja danas. Puno je tu bilo utakmica i natjecanja, od nada do seniora, poraza i pobjeda… Svakako pamtim te dane po dobrome, jako puno prijatelja koji ostaju za cijeli život. Jako dobro se sjećam te zadnje sezone dok sam kao junior jako često bio i dio seniorske momčadi. Izgubili smo na kraju taj Kup na peterce, šteta jer je to jedina zlatna medalja koja je nedostajala toj generaciji 2003. od svih kategorija. Što se tiče seniora, bio sam priključen do polovice sezone te nakon što sam objavio da odlazim sljedeću sezonu, fokus se prebacio na druge mlade igrače koji su ostali sljedećih sezona. Bio sam spreman na to, znao sam da će tako biti i nije me omelo u mom daljnjem radu kroz tu sezonu.

Danče.hr: Iz te juniorske momčadi danas su Jurišić, Burđelez, Zvono, Pavlić i Mozara u prvoj momčadi. Kolak je u SAD-u, Vukojević u Spandau, Ljepava u Medvešćaku, Tomasović u Jadranu, ti u Mediterraniju… nadam se da nisam koga preskočio. Ali praktički svi i danas igrate vaterpolo, 4 sezone kasnije. Nije loše, dapače, za vaterpolske prilike iznimno.

Robi: Tako je, mislim da smo svi iz tog perioda ostali u vaterpolskim vodama i na to sam iznimno ponosan. Mislim da je na kraju to najbitnije. Vrlo je rijetka pojava da toliki broj igrača neke generacije ostane u vaterpolu. I danas, nakon 4 godine svi se mi družimo i često smo u kontaktu, ipak smo odrasli skupa na bazenu u Gružu.

Danče.hr: Vidiš li se jednog dana ponovo u kapici Juga?

Robi: Ukoliko bude obostranog interesa, zašto ne! Jug će uvijek bit moj matični klub i prva “vaterpolska ljubav”.

Danče.hr: Kakvi su tvoji kratkoročni i dugoročni ciljevi u karijeri?

Robi: Trenutno sam fokusiran na kraj ove sezone u Mediterraniju. Ostalo je još 3 bitne utakmice te na kraju doigravanje odnosno play off. Dugoročni ciljevi su, s obzirom da sam završio fakultet, posvećivanje vaterpolu što je više moguće. Još uvijek ne znam u kojoj sredini, ali fokus je svakako na vaterpolu kao i do sada.

Danče.hr: Spomenuo sam ranije da si igrao u svim mlađim reprezentativnim uzrastima, sanjaš li jednog dana zaigrati i za seniorsku reprezentaciju Hrvatske?

Robi: Kao i svakom sportašu cilj mi je zaigrati za seniorsku reprezentaciju jednog dana. Prije dvije godine završio sam zadnji uzrast odnosno U-20 reprezentaciju te mislim kako je još uvijek dug put do seniorske reprezentacije. Želja svakako postoji 😉

Danče.hr: Nedavno je trener Kobešćak gostovao u podkastu Pod kapicom i kazao da je svim igračima dobro promijeniti sredinu, pogotovo kad negdje postane prekomforno. Ali da mladi igrači u Jugu imaju tu privilegiju odrastati uz jednog Mara Jokovića, a i da imaju prava na poraze ili greške da sad krivo ne citiram. Kakvu poruku ti imaš za mlade igrače koji žele uspjeti u vaterpolu?

Robi: U potpunosti se slažem sa trenerom Vjekom. Sama činjenica da mladi igrači odrastaju uz svjetske i olimpijske pobjednike u Jugu je iznimo bitna i rijetka pojava u drugim klubovima u svijetu. Svi ti savjeti i sama igra uz njih jako puno znači za razvoj mladih igrača. Smatram da je najbitnije slušati sebe i biti u sredini u kojoj možeš postići svoj maksimum.

Danče.hr: Pratimo te koliko možemo, stranice saveza i društvene mreže. Nema puno opcija 😉 Hvala ti puno na razgovoru, puno sreće u ostatku sezone, naravno i karijere općenito.

Robi: Hvala Vama na pozivu! Lijep pozdrav iz Barcelone 😉