Regionalna liga; postojana već 14 godina

Protekloga vikenda, finalnim turnirom u Beogradu, okončana je sezona Regionalne vaterpolo lige. Dobili smo novoga prvaka, konačni redoslijed u vrhu, a uskoro će biti poznati i rezultati razigravanja za opstanak/ulazak klubova u Premier ligu za narednu sezonu.

Dobar trenutak za rekapitulaciju događanja u ligi sa svih važnijih aspekata. Pođimo najprije od onih organizacijskih. I nakon tolikog godina postojanja, u kojima se naviklo na svakakve zaplete i rasplete, i dalje se vrlo lako prelazi preko vlastitih pravila i procedura, a što još lošiji utisak ostavlja, čak i bez minimalnih, formalnih objašnjenja zašto se to radi, već se odluke pojavljuju kao da su pale s neba i da je suvišno išta obrazložiti. Naravno, ono najuočljivije pred ovu sezonu bilo je uvrštavanje ekipe, sada već i prvaka, Novoga Beograda, direktno u Premier ligu i njeno proširenje na 13 klubova. U redu, interes vaterpola kao sporta, atraktivnije natjecanje… Nitko nije imao ništa protiv, opet, nije se mogao izbjeći dojam da nisu baš svi argumenti bili isključivo sportski a što bi u nekim budućim potencijalno sličnim situacijama moglo voditi novim problemima. No, nije to bila i jedina stvar. I ova sezona, umjesto klasične ligaške, igrana je po sistemu balona, ovoga puta „inoviranom” tako da se na kompliciran način dođe do toga da će na kraju igrati svatko protiv svakog. Onda se već nakon prvih turnira raspored utakmica mijenjao, iz tko zna kojih razloga. Ako se u prvoj „pandemijskoj” godini ideja o balonima činila kao dobar način da se zaštite igrači, što je valjda bio i glavni cilj, i takmičenja održe, iskustva su pokazala da ta zaštita i smanjenje rizika od zaražavanja, u praksi baš i ne funkcioniraju najbolje. Dobili smo dakle da se igrači i dalje zaražavaju te dodatno iscrpljuju igranjem više jakih utakmica dan za danom, nekada i dvije na dan, a u kombinaciji s ostalim klupskim i reprezentativnim obavezama nevjerojatan pritisak o kome sada  i oni „najnaivniji” pričaju. Ako se čak iz fokusa maknu i sami igrači, daleko je od sretnog ovakav sistem i za ljubitelje/publiku, drugoga elementa zbog koga neki profesionalni sport može opstati. Provesti sate na bazenu ili kraj TV-a, u najluđim terminima, jednostavno nije moguće. Koliko, i da li je uopće, sistem s balonima financijski lakši za klubove, ne znam, ali on bi svakako morao biti tek treći po važnosti faktor u ovoj jednadžbi.

Osim što se u organizacijskom dijelu lige stvari i dalje često mijenjaju ad hoc, kao konstanta stoji i niska razina njene promidžbe. Čitateljima danče.hr vjerojatno postaje i dosadno da se ponavljaju priče o tome koliko se na tome polju gotovo ništa ne radi. Iluzorno je više spominjati kako primjerice samo izgleda oficijelni web portal lige i kako postaje nedostupan ako ga u isto vrijeme pokuša posjetiti više od recimo 50 ljudi. Sedam dana prije finalnoga turnira nikakve obavijesti nema ni o datumima njegovog odigravanja, a ni negdje ranije nisam mogao pronaći vijest da se spominje definitivno kada se turnir igra.  U vrijeme kada većina ljudi planira i organizira svoj život dosta unaprijed, ovo je  potpuno neozbiljno, posebice imajući u vidu da za takve objave trebaš odvojiti bukvalno 5 minuta. Također, na samome bazenu domaćina, nikakve obavijesti, plakata da se nešto dešava. Ok, mali kapacitet bazena ćeš popuniti i s par postova na Facebook-u ali to su ipak nekakve najosnovnije stvari koje ne traže niti previše truda niti financijskih izdataka.

Poseban dio priče, istina, nije to vezano direktno za samu ligu, prije na svaki nacionalni savez ponaosob, su suci, ali i delegati no tu se barem ne izdvajamo iz „svjetskih trendova”. Ako po strani ostavimo kao subjektivna, reagiranja igrača i trenera na kriterije i pojedine odluke, srećom na samome finalnome turniru njihov utjecaj nije bio presudan niti u jednoj utakmici. Opet, kod primjerice odluka da li je lopta prešla preko gol crte ne možeš pravilno odlučivati iz nepovoljne pozicije, ili da se ne zna da je neki igrač dobio tri izbačaja.

Iako najvažnije, tek za kraj mali osvrt i na samu igru te njenu kvalitetu koju smo imali prilike vidjeti tijekom ove sezone. O tome smo uglavnom i pisali u samim izvještajima s utakmica i generalni zaključak bi bio da je u tome djelu liga dostigla veoma solidnu razinu. Poboljšana financijska situacija u srpskim klubovima dovela je do pojačane konkurencije tako da sada u ligi imamo prilike gledati i najzvučnija imena i dosta mladih, te igrača srednje klase koji se odlučuju ostati ili vratiti u regionalne klubove. Imalo se prilike vidjeti dosta zanimljivih i neizvjesnih utakmica ali, uslijed sistema takmičenja, sasvim razumljivo nekada i kalkulantskih, kada se morala sačuvati svježina igrača za najbitnije utakmice. Sam finalni turnir donio je tri odlične i neizvjesne utakmice, (očekivano, ona za treće mjesto jedina nije imala toliki naboj) odigrane u pravoj sportskoj atmosferi pred ispunjenim tribinama. Veliki broj značajnih vaterpolskih imena okupljenih na bazenu u ta dva dana isto je pokazao da sama liga ima značajnu „težinu” i smisao postojanja. Utoliko je onda i mnogo posla pred njenim vodstvom da klubovima i igračima omoguće uvjete za kako održavanje i poboljšanje kvalitete tako i daleko bolje promoviranje same lige i vaterpola. 

Dosadašnji prvaci regionalne lige:

2022.     Novi Beograd (1)

2021.     Radnički (1)

2020.     HAVK Mladost (2)

2019.     HAVK Mladost (1)

2018.     Jug Croatia osiguranje (4)

2017.     Jug Croatia osiguranje (3)

2016.     Jug Croatia osiguranje (2)

2015.     Primorje Erste banka (3)

2014.     Primorje Erste banka (2)

2013.     Primorje Erste banka (1)

2012.     Pro Recco (1)

2011.     Jadran HN (2)

2010.     Jadran HN (1)

2009.     Jug Croatia osiguranje (1)