2019, 2020, 2021, Izbori, Influenceri i ostali pokemoni

Ja ne znan za vas, ali za mene je danas nedilja. Ovaj tjedni plan je bia da se natiran da 6 od 7 dana odradim trening. To mi je bia prvi prioritet. Kvaliteta treninga je bila bitna, ali bitnije je bilo odraditi 6 od 7 dana u nekon vidu treninga. Nekako san u taj raspored mora i ubaciti ovo sve sa novon godinon. Sva srića pa je zbog korone sve zatvoreno, tako da san moga u miru bez ikakvog pritiska ostati doma. Šta mi je i onako najdraža solucija.

Koja Riva, koji Altstadt. Pusti me stat. Ja san uspija odraditi 6 od 7 u ovome WK 0.  Pitate se šta je to nulti tjedan. Dragi, ako nisi korak unaprid, kasniš. Trenutno se nerviran jer me nerviraju sve ove objave o izlasku iz stare i ulasku u novu godinu, a sa druge ih razumin i upravu su. Ako nekome nešto znači objaviti nešto na internetu tko san ja da ikome sudim. Ajde bogati ima i gorih stvari. Sa jedne strane me nerviraju svi ovi selfiji i politika oko nedavnom potresom pogođenih područja. A sa druge strane šta meni ima smetati šta netko želi ući u auto vozit se par sati, udrit selfi i vratit se doma. Koliko god to kontradiktorno zvučalo, ali čak i na taj način taj netko je ustvari pomoga stvoriti neki vid svijesti o toj situaciji. Ovo nije novo doba, ovo je novije doba. Neki ljudi zadnjih 366 dana nazivaju 2020. godinom. Godina kad se dogodila smjena generacija pred našim očima. Neki kažu da se po jutru poznaje dan. Pa san odlučia se vratiti u siječanj 2020. godine.

 Tada san već neko vrime pisa neke člančiće i vrime je bilo da napravin neki sljedeći  korak. Sprema san par poteza. Započnimo u WK 0-u 2020. Bia san na godišnjem. Nakon onog videa krajen 2018. godine san shvatia da mi fali znanja za ono šta želim ostvariti.  Sredinom  2019. san počea raditi u jednom lancu dućana sportske opreme. Međutin stvari se nisu razvijale dovoljno brzo ka šta san ja to očekiva. Jebiga. Prvi posal. Nije to baš „daj Mare pizde“ ka šta san ja mislia haha. Ima puno elemenata kad radiš unutar jedne interkontinentalne sportske kompanije. Triba malo čovik to sve povatati. Još san uvik igra vaterpolo. Samo znate još uvik je zajebano raditi sve ovo šta ja radin i funkcionirati unutar jedne vaterpolo zajednice. Naš sport i ljudi unutar njega se tek upoznavaju sa ovin šta ja radin. I ništa negativno prema ikome. Razumljivo je da su ljudi oprezni i skeptični. Međutin meni je to bia dodatni balast, te san se mora malo reorganizirati. Odlučia san se malo odmakniti od vaterpola. Nisan zna je li to najpametnija odluka, ali negdi san mora popustiti. Pokušava san organizirati moj posal oko sporta, ali vidia san da ću ipak morati organizirati moj sport oko posla. Dakle nulti tjedan su obilježile dvi situacije. Odluka od trenutnom prestanku ikakvog treniranja. A druga situacija je bila moj prvi samostalni intervju za danče.hr. Kroz 2019 san objavia nekoliko manjih člančića i to anonimno i ništa nije bilo na engleskome. 2020. godina je bila godina kad ću objaviti svoj prvi samostalni intervju i to na engleskome. 29.12.2019 je izašao moj prvi samostalni intervju za danče.hr. Intervjuirao sam gospodina Eric Floria-a iz Brazila, koji kreira prvu ozbiljnu vaterpolo igricu prikladnog imena za sve šta ja radin. Water polo Revolution. Ako ćemo iskreno to mi je bia baš lijepi mali trenutak. Nije to bia ikakvi uspjeh, nego čisto toplo oko srca jer san nekon čudnom alkemijom uspija pretvoriti onaj blok u ovaj intervju. Ja postojim. Ja nisan samo one-block-wonder. Nije ovo bia samo meni prvi intervju, nego i Eric-u također. Ovo sve lagano postaje puno veće. Kao kad igraš karte. Ima san jednu kartu. Onaj video. Sad imam još jednu kartu. Mogu intervjuirati ljude na više jezika. Dakle ljude iz ciloga svita.  Ako zabatalim vaterpolo na jedno vrime i fokusiran se na posal kojin se bavin i na stjecanje nekog praktičnog iskustva i znanja imat ću tri karte u ruci. Znanje je također karta. I onda nekako u sve to do kraja godine probati ubaciti i igranje vaterpola i mislin da imam jednu jako dobru ruku i situaciju. To je bia želja za 2020. Odlučia san se odmorii malo. Biti golman je ponekad stresno. Brate nemaš nikad laganu utakmicu. I tako iz utakmice u utakmicu. Triban san malo makniti moje tijelo od svega toga. Prvih misec dana san osjeća neku krivnju i grižnju savjesti jer ne treniran, ali zna san da sada moran ne trenirati. Uvatia san se gitare malo „ozbiljnije“ haha. U svemu tome me najviše bilo strah da ću ispasti toliko iz forme da se nikako neću moći vratiti. I onda dođe korona i nitko ne smi trenirati.

Uglavnom. Siječanj 2020. Tjedan dana nakon mog prvog intervjua sam objavia moj prvi samostalni članak na engleskome. The Importance of Womens Water polo for Water polo. Moj prvi članak na engleskome za danče.hr. Mislin da je to do dan danas moj najbolji članak. Na njemu san radia doslovno misecima. Bitno mi je bilo da taj prvi članak nakon ovoga intervju ima neku težinu, kredibilitet i integritet. Htia san kreirati neki svoj način pisanja. Neki svoj stil koji je unikantan samo za mene. Pročita san negdi kako Haruki Murakami kombinira englesku gramatiku i japanski jezik. Tako san i ja uradia. Uzea san njemačku gramatiku uz američki sleng i iskombinira nešto svoje. I ne nisan influencer pobogu. To je samo moderni riječnik, ali amo probati to staviti na ovakav nivo. Cezar je bia influencer. William Shakespear je influencer. Michal Jordan je influencer. Pokojni Željko Malnar je influencer. Riječ influencer i njeno značenje je usko vezano uz novije generacije i njihovu percepciju i intepretaciju svijeta oko sebe. Ratko Rudić je influencer na vaterpolo sceni već bog zna koliko godina. Svako od nas je neki vid influencera i uvik je bia neki vid influencera. Samo smo mi imali drugačiji vokabular za takve situacije. Kad smo već kod gospodina Rudića. Vidili ste da je on u minuloj godini dao intervju za The Wall Street Journal. I u tom intervjuu on nešto spominje Salvador Dali-a. Tjedan dva dana prije ja san u jednom svom članku također spominja Dali-a haha. Vi zaključite sami haha. Ne virujen da mi je gospodin Rudić ikada da lajk, ali znan da me čita. Znan, vama to ne predstavlja ništa, ali moran priznat lipo je to. I nije on jedini. Pozdrav gospodinu Rudiću ako i ovo čita. Nadam se da ćemo do kraja 2021. godine uspiti uraditi jedan intervju. Izvinite na izravnosti u javnosti. Bez pritiska haha. Nadan se samo da to nije bila jedna velika slučajnost jer u suprotnom mi je sad veoma neugodno haha.  Iz nekog osobnog iskustva ako moderno društvo definira influencere po broju sljedbenika, onda pravi influenceri imaju ili biljun sljedbenika ili nijednoga. Razmislite malo o tome.

Više je razloga zašto ponekad pišen članke i neka moja razmišljanja. Prvi je taj, da mi blogiranje o razno raznim temama daje određeni kredibilitet kad intervjuiran nekoga, te kad netko čita moj intervju. Drugi je da pokušavam da što više ljudi počne raditi ovo šta ja radim. Nakon šta san skužia da ima dosta ljudi unutar vaterpola šta me čitaju san odlučia pisati na način kao da njima objašnjavam šta tribaju uraditi da razviju vaterpolo kao platformu.  Amo reći to ovako, infrastruktura samog vaterpola kaska za onim šta ja želin raditi unutar vaterpola. Blogovima san se nada ne skupiti puno lajkova, nego pokreniti određene ljude u određenom smjeru. Treći razlog. Znate svi moji intervjui i članci u ovoj protekloj godini imaju vrijednost sami za sebe, a opet da se uklapaju u sliku onakvog modernog vaterpola kakvim ga ja vidim. Svako postavljeno pitanje, svaki paragraf je potez kistom na platnu vaterpola. Mog vaterpola. Jer to i je poanta svega ovoga. U svemu ovome ja u biti pričan svoju priču i moju interpretaciju svijeta oko mene. Vaterpolo je samo moj medij. Ako ikad buden intervjuirao gospodina Rudića to neće samo biti samo još jedan intervju gospodina Rudića. To će biti moj intervju sa gospodinom Rudićem. Krajnji cilj i poanta je da moji intervjui budu moji intervjui. I moj individualni pogled će onda oslikavati drugačije slike ljudi koje buden intervjuirao. Nadam se da ste čitali ovu staru godinu jer do kraja ove nove godine mi je plan objaviti knjigu mojih članaka i intervjua uz odrađena objašnjenja. Ne brinite, saznat ćete više kad bude više za saznati.

I onda dođe europsko u Budimpešti. LEN se želia isprsiti i pokazati kakav show oni mogu napraviti. Zapravo su taj show sponzorirali mađarski poreznici obveznici. I onda je Total Waterpolo napisa jedan članak zbog kojih in je LEN-a uskratila akreditacije. Znan da san taj dan bia nešto nervozan. I onda san pročita ovu vijest. Silo mi je taman na volej. Baš san bia bahat haha. Sićan se da san napisa članak u 25 minuti prije posla i posla ga predsjedniku na objavljivanje. Do kraja idućega dana taj najkraći članak koji san ikada napisa je posta moj najlajkovaniji članak ili intervju do dan danas.

Kad smo već kod Total Waterpolo-a.  Opet su imali neke svoje izbore koji realno iz godine u godinu dobivaju na težini i vrijednosti. Iako smo si u jednu ruku konkurenti, stvarno neman šta reći kontra Totala. Realno. Doprinos su vaterpolu i naš sport je bolji zbog njih. Međutin prije par godina su imali jedan izbor za najboljeg igrača svijeta. Na prvu ruku ništa čudno jel. I onda ja uđen da vidin tko je sve u konkurenciji i brate… U svakom slučaju su zadovoljili sve moderne standarde raznovrsnosti. Nema ko nije bia na listi. Svaki target group koji postoji u vaterpolu je ima svog predstavnika u ovom izboru haha. Od igrača iz Oceanije do Afričkog plemena Zulu. U jednu ruku su me snervali, a u drugu ruku san naučia tu nešto od njih. Ove godine su imali izbor za najbolje igrače i igračice zadnjih 20 godina. Dobro su to obavili ovaj put. Mislin da ljude koje su pitali imaju dovoljno kredibiliteta da ova nagrada ima neku težinu i van vaterpolo zajednice. Bar meni. Tko je triba bit najbolje livo krilo, desnji vanjski neću se mišati. Za najboljega golmana su izabrali Pavića. Pardon. Josipa Pavića. Njegovim izborom se nameću dva pitanja. Prvo, je li Josip Pavić bia stvarno najbolji golman zadnjih 20 godina. Drugo, koliko kredibilno je ovo za Josipa Pavića? Je li se nakog ovoga proglašenja Josip Pavić ima pravo osjećati kao najbolji golman 21. stoljeća?  Predsjednik Martić me pito jel se slažem sa izborom Pavića. Pardon Josipa Pavića. Predsjedniku su i pape i dida i dite Jugaši. Zna predsjednik da je Josip Pavić zna ponekad kiksati u Gružu. Sa druge strane Frano Vićan je rijetko kiksavao u Gružu. Razumin mu tu logiku međutin ja san mu ovako odgovorio. Pavić i Vićan definitivno zaslužuju biti u top 2 golmana zadnjih 20 godina, međutim njih dvoje je jako teško uspoređivati jer su potpuno suprotni golmani. Frano ima neku vlastitu tehniku i filozofiju branjenja, dok Josip ima baš izgrađen i školovan stil branjenja. Od Frane češ teško moći vidjeti neki potez koji ćeš kasnije moći primjeniti u svom branjenju. Način na koji je Frane brania udarce sa krila, ono njegovo „na nož“, je bilo veoma unikantno i iskreno mislim da nitko nebi triba braniti udarce sa krila na način na koji je to on radia, osin ako nećeš u potpunosti imitirati Franin stil branjenja. Njemu je taj način branjenja ima smisla zbog dužine ruku i zbog mogućnosti lakšeg kretanja po golu tijekom igrača manje.  Promatranjem cijelog sistema i uzročno posljedičnih veza unutar njegove tehnike i načina branjenja može se puno naučiti. Od Frane se može  naučiti kako razviti neki svoj vlastiti stil branjenja podoban nekin osobnin kvalitetama i karakteristikama. Za razliku od Frane kojem je možda i tribala koja godina više da stasa u top 2 golmana zadnjih 20 godina, Josip je već sa 23-4 godine pokaziva ne samo da je klasa, nego da je i stabilna klasa. Već tako mlad je bia jako stabilan upravo zbog te svoje tehnike na koju se uvik moga osloniti. Mislin da bi svaki mladi golman mora gledati i studirati Josipa i njegovu tehniku. Njegove kretnje i njegovo postavljanje. Mislin da je njegov nivo branjenja zadnjih par godina u Mladosti, prije odlaska u Olympiacos, malo opao. Jel to zbog stanja u Mladosti, ili zbog nekog njegovog zasićenja ne znan, ali znan da je u Olympiacosu ponovno brania ka zmaj. Čovik mora od svih znati nešto naučiti, međutim sve što čes ikada tribati znati o branjenju u vaterpolu možeš naučiti od ova dva golmana. Ne triba ti više. Tempesti je dobar, ali on mi je više zadnji predstavnik one stare golmanske škole. On i Šoštar brane dosta slično. Svojin nogama i veličinom pokušavaju blokirati prazan prostor. Način na koji Tempesti brani dolazi iz vrimena kad su igrači mogli blokirati sa dvi ruke. Tempesti brani jako dugo na nivou na kojen brani. Recco. Settebello (kako me nervira šta sami sebe nazivaju Settebello). I evo ga sada u Ortigia-e igra i dalje na zavidnom nivou i bitan je faktor svoje ekipe.  Od njega se može puno naučiti o poziciranju na golu. Čovik ima 40 i koju i još brani. Od toga možete isto puno naučiti. Nagy i Lopez su mi dosta slični golmani. Dobro obavljaju svoj posal i uvik poneka parada. Fizički jaki, ali isto malo teški . Lopez zna ponekad čupati rukama zbog te svoje težine. Nagy-u i dalje nemogu oprostiti šta je da Vogel-u da brani zadnji penal u onoj utakmici. Gospodin Dejan Savić kaže da je ovo glup sport za pametne ljude. Ako ne smeta ikome volia bi to malo parafrazirati. Vaterpolo je glup sport za pametne ljude i ovakve seljačine ka ja. Nemoš to uraditi. Razumin ja zašto je to uradia, ali svejedno nemoš to uradit. Zbog toga meni osobno Nagy nikako ne može niti ući u konkurenciju. Jedini golman koji konkurira dvojcu Pavić i Vićan je Denis Šefik. Realno od sva 3 golmana. Kad je Šefik bia u svojoj najboljoj formi on je bia najbolji. Samo njegov problem je šta nije baš održao tu formu pretjerano dugo. Ono šta je za Pavića bia Olympiakos, to je za Šefika bila Crvena Zvezda. Samo nekako ostaje dojam da u toj borbi za sami vrhunac mu fali pokoja godina više na najvišen nivou. Pavić je te „izgubljene godine“, kroz koje svaki sportaš prođe, vrlo dobro zamaskirao u Mladosti i onda bi se baš skoncentrira kad bi mora braniti za reprezentaciju. Nakon Atene ne virujen da je itko virova da će Frano Vićan biti osoba koja će imati vjerovatno najveću obranu ikada. Da, ono protiv Mađara u Melbourne-u. Evo prošlo je već 14 godina od toga i ja o tome pričan kao o osmom svjetskom čudu. Gubiš 1 gol, 2 ipo minute prije kraja i na tebe 1 na 0 ide Mađar. I onda ga  Joković sa 19 godina zakuca Sečiju u prvi kantun. Seči je to proba obraniti svojim pazuhom, ali mu nije uspijelo. Kad smo već kod Sečija. Trostrukog olimpijskog pobjednika. Ako ste golman možete ga gledati, ali ni čut imitirati. On je ima svoj stil koji je u potpunosti bia prilagođen mađarskom načinu igranja obrane.

Prije nego san napisa ovaj članak odlučia san malo pogledati neke golmanske obrane na youtube-u. I ima ovaj jedan lik koji je objavia jedno 10ak kompilacija golmanskih obrana. Odlučia san ih sve pogledati. I zamislite vi ovo nije stavia onu moju obranu u nijednu od tih kompilacija!? Sad ću vas naučiti jednu lekciju o „influencerim“ i ostalim pokemonima. Aj zamislite ovo. Vi se bavite ili ste usko povezani sa vaterpolom. I jednog dana odlučite raditi vaterpolo videa. I vi radite ta videa. Gledate druga videa i utakmice i kidate određene djelove i lijepite ih sve zajedno u nekon programu i objavljujete. I na vašen youtube kanalu imate jedno baren 100 video o vaterpolo i bar jedno 10 različitih playlista. I onda odlučite napraviti kompilacije vaterpolo golmanskih obrana. I napravite 11 različitih kompilacija vaterpolo obrana. I nigdi u svih tih 11 različitih kompilacija nigdi nije bilo mista za onu moju obranu nogom. Šta vi mislite?

Nego da se vratimo na Pavića i Vićana. Ovo rekoh mom predsjedniku. U nekon idiličnom svijetu volio bih da mi Pavić brani prve dvi ipo četvrtine, a Vićan zadnju četvrtinu ipo. Parilo mi je da je zadovoljan tim odgovorom. Moraš paziti sa predsjednikom i njegovim Jugašima haha. Frano Vićan je prvi osvajač nagrade Rudi Reš koju naša Republika dodjeljuje najboljima. Josip Pavić je isto osvajač iste, ali kako čujemo iz kuloara nikad je nije primio. No unatoč tome, moran priznati da se slažem izborom Josipa Pavića za najboljega golmana zadnjih 20 godina. Bilo je za dlaku, ali tako je to. Ne znan je li ikakva utjeha Frani Vićanu to šta ima najbolju obranu u svemiru. I ne znan je li ikakva utjeha Denisu Šefiku šta je realno bia najbolji, ali ne dovoljno dugo. Ali jedno znan. Vjerovatno najbolji sportaš zadnjih 20 godina mora biti LeBron James. I ako odete na oficijelni jutub sajt NBA lige i pogledate neki LeBronov Top 10 ili Top 35 vidjet ćete nešto zanimljivo. Vidjet ćete da je najbolja akcija najboljeg sportaša zadnjih 20 godina onaj blok nad  Iguadalom u finalu protiv Golden Stejta. Zanimljivo zar ne. Iskreno svaka čast Jamesu, ali meni je bolji onaj Franin. Nadan se da san baren ovako spasio kožu kod predsjednika Martića haha. Ne želin mu se zamirit pa da mi zabrani objavljivati za danče.hr. Što li ću onda?! Ma ne virujen da bi itko tia da ja pišen za njega haha.

Prvi osvajač trofeja “Rudi Reš”

 Znate li šta je najlipše kod toga šta pišen za danče? Kao navodno mi smo samo zaljubljenici u vaterpolo. Dobro. Ja iman dogovor sa mojin predsjednikom da ako mi netko određenu cifru za moje pisanje da ću onda napustiti danče.hr, a do tada se za manju cijenu nema potrebe gubiti slobodu pisanja koju iman na portalu danče.hr. Jel znate šta je stvarno najlipše u mom cijelon iskustvu sa danče.hr-om? Najlipše je to šta imaš osječaj da nešto gradiš i stvaraš. Stvaraš nešto vlastito, a opet unutar jedne veće cjeline. Međutin asociranje sa danče.hr-om, nije uvijek smatrano pozitivnim među nekin vaterpolo društvima i ljudima. Sigurno zbog toga šta smo mi kao navodno samo neki zaljubljenici u vaterpolo. Ja ne znan kako vi gledate na mene unutar danče.hr-a. E pa da van ja to objasnim ovako. Kako san ja počea sa ovin pisanjem je neupitno isprepleteno sa danče.hr-om i predsjednikom Martićem. Razlozi zašto ja pišen nemaju veze danče.hr-om i predsjednikom Martićem. To je moja krivica. I da san tia ja san moga otići negdi drugdi pisati. Ne želin reći da bi me itko odbia, nisan niti pokušava saznati, ali šta vi mislite? Ja samo znan da meni na CV-u piše da ja pišen za najstariji i za jedan od najutjecajnijih vaterpolo portala na svijetu. Pa sad vi vidite. Ako me ima ko za demantirati. Slobodno. Još ne znan kako, ali ja se nadan jednoga dana viditi koju kintu od ovoga pisanja i svega. Moramo viditi oće li to ići priko danče.hr-a ili odvojeno. Ne znan još ništa, ali odlično mi je šta mi predsjednik radi u banci i zna kako sve funkcionira tako da su šanse da ja uradin neku pizdariju svedene na minimum haha. Bit će zanimljivo viditi kako će se danče.hr razvijati ako jednom dođu neke pare u situaciju. Je li moguće da ja iman neku vlastitu situaciju i poslovne kretnje sa strane na osnov toga šta pišen za danče.hr? I kad počnen razmišljati o parama samo me zaboli glava jer znan da onda dolazi mali miljun novih zavrzlama koje ja moran nekako pokušati skužiti. I one neće nikad prestati. I to je u redu. Lipo je graditi nešto vlastito. Ne mogu reći da san ja vjeran danče.hr-u, ali zasigurno san lojalan danče.hr-u.  Jel mi to najpametnija odluka? Šta me boli kurac, meni je lipo. Uvik može bolje, uvik može gore. Meni odgovara balanca u danče.hr-u i meni je to u redu. Nemojte misliti da su odgovori i riješenja na sva vaša pitanja i probleme negdi drugdi. Ironično malo da to govori netko ko živi u jebenom Dusseldorfu haha. Ali baš zato van to i mogu reći. Odgovori nisu tamo. Nisu ni u Dusseldorfu, kao šta nisu ni u danče.hr-u. I baš zbog toga mi je i gušt pisati i dalje za danče.hr. I ne samo to. Ujedno moran naglasiti da san ja ujedno i ministar vanjskih poslova pri Republici Danče. Ne znan još oću li to staviti na svoj CV haha, ali znate šta bi mi išlo na CV. Da je kojin slučajen Total Waterpolo imao izbor za najboljega vaterpolo blogera/autora. Ak me berete mig mig haha.

Povratak na siječanj 2020. Unutar tog potentnog miseca san još objavia i intervju sa Egonom Jurišićen. Golmanom rodom iz Rijeke, talijanske putovnice sa prebivalištem u Brazilu. Intervju smo napravili u Utrechtu kod Nizozemske i objavili ga na Hrvatskom jeziku. Prva dva gosta su mi bila „brazilci“. Predsjednik je bia zadovoljan mojin radom i angažmanom u roli ministra vanjskih poslova. Tokom godine smo još učvrstili i ojačali te odnose objavljivanjem prijevoda ovih dvaju intervjua. Ericov na portugalskom, te Egonom na engleskom. Ne želin kao da ispada da se ja tu nešto hvalin, ali zbog ovih mojih poteza kava na Dančama dogodine neće poskupiti jednako  toliko kao posvuda drugdi u svitu haha. Tako to radi pravi ministar. A jel vas zanima šta je ministar vanjskih poslova Republike Danče učinio za svoju republiku po pitanju korone i lockdown-a?

E pa on je to riješia već godinu dana prije u svom prvom obračanju pučanstvu svoje republike. Moran se pohvaliti da je Republika Danče poduzela sve potrebne mjere koje su tribale biti poduzete koje san ja predložia još u septembru 2019. godine. Zahvaljujući ovim mjerama Republika Danče nije ni osjetila ni koronu, ni lockdown-ove. I to bi bilo to od mene. To je bilo sve od moga siječnja 2020. godine. A ako vas zanima koji su moji planovi za 2021. godinu onda se vratite na početak članka i pročitajte kako je izgledao moj WK 0 i mislin da će van sve biti jasno. Hvala van na čitanju. Moje ime je Tomo Bujas.