I stigli smo do kraja najdužeg intervjua danče.hr-a svih vremena. Još jednom čestitke Damiru Buriću na osvajanju ove prestižne nagrade i zahvaljujemo mu što je odvojio vremena za nas. Cijeli intervju je obavljen samo u 32 minute, unutar kojih smo stigli i proćakulat o nastupu danče.hr ekipe na Copa Cupu.

Za one koji žele pročitati intervju u komadu i po redu evo linkova:

1.    dio o klupskoj kaijeri: http://dance.hr/gostujuce-kolumne/1415-intervju-s-damirom-buricem-2-dio.html
2.    dio o reprezentaciji i Pro Reccu: http://dance.hr/gostujuce-kolumne/1489-intervju-s-damirom-buricem-3-dio.html

27.    Vratimo se na prošlu kalendarsku godinu za koju Vas je žiri dance.hr-a izabrao za najboljeg hrvatskog vaterpolistu, osvojili ste europski naslov i sa klubom i sa reprezentacijom. Gledali smo Vas u Napulju na Final4-u, dojam je da se više igrali na ulaske kao drugi sidrun, nego što se imali obveza na beku?
Ako ste gledali samo u Napulju, onda moguće, ali dosta sam s beka odlazio na centra tu utakmicu protiv Partizana, ali u biti cijelu sezonu sam počinjao na beku, igrao na beku. Tu je godinu igrao u sedmorci i Udovičić, tako kad bi ja dobio osobnu, onda bi se prebacio na lijevu stranu, a on bi igrao beka. Tako je ove godine bilo s Molinom, a kad druga sedmorka uđe onda s Ivovićem. Tako da sam uglavnom igrao na beku nisam bio samo lijevo da bi ulazio na drugog centra. Ali protiv Partizana sam dosta ulazio ko drugi centar, prošle godine, ove godine ne baš.

28.    Je li tako bilo i kroz ostale utakmice prošle sezone ili Porzieva taktička inovacija za Final4?
Nije, to se tako desilo, protiv Partizana prije dvije godine centri nisu baš dolazili do izražaja pa smo tako uspjeli izvuć tu utakmicu, a ove godine je već druga priča bila, nismo dobro igrali.

29.    Možete li reć nešto o Porziu tom najplaćenijem treneru današnjice?
Nisam znao što očekivat od njega kad sam dolazio, ali mogu reći da je stvarno jedan vrhunski trener, jer s obzirom s kojim sve igračima raspolaže, netko će reći da je onda jako jednostavno sastaviti igru i sve skupa. Možda u tom smislu jest, ali treba shvatiti da je tu 13 igrača koji u svojim reprezentacijama igraju najvažnije uloge i koji sigurno imaju veću dozu egoizma od ostalih igrača. To sve treba ukomponirat da ne dolazi do incidenata, a on ima neki autoritet koji je stekao svojim znanjem i smirenošću, tako da je po meni vrhunski trener.

30.    Kako je biti igrač Pro Recca, recimo u kontekstu sudačkih odluka u prošlogodišnjem polufinalu protiv Partizana? Naš je dojam, a i iz redova Partizana su se oglasili, da je Stavridis dosta navlačio za Recco?
Moj dojam nije. Mislim da je Partizan imao bolje suđenje od Recca tu utakmicu. Oni su  plakali i prije nego što je počeo Final4 i ove godine i prije dvije godine, ali to je Milanović pričao po meni bezveze. Tko pogleda cijelu utakmicu detaljno, vidjet će da uopće nema navlačenja za Recco, jedina sumnjiva situacija na štetu Partizana je bila onaj poništeni gol Vujasinovića kad je prva stativa, recimo, napravila kontrafaul, ali sad da li je bio, to više manje, to ne znam. Ali ovo ostalo, ja ne vidim gdje su se to oni osjetili toliko oštećenima. Ima jedan detalj kad sam okrenuo čovjeka i nije sudio peterac nego igrača više, ako ćemo već ić gledat svaki detalj. Tih detalja ima na utakmici puno i mislim da u utakmici apsolutno Partizan nema razloga za plakat. Mislim da je suđenje Reccu dobro, ali nisam doživio utakmicu da se Recco favorizira. Možda ja gledam na to malo drugačije nego netko objektivan tko bi bolje mogao ocijeniti, ali ja mislim da je suđenje Reccu dosta korektno.  

31.    Koja riječ o finalu  gdje ste dominirali, posebice u druge dvije četvrtine protiv tadašnjih branitelja naslova Primorca?
Tu utakmicu smo stvarno igrali odlično i Primorac tu utakmicu nije imao šanse. Igrali smo obranu fantastično, što na kraju govori i to da smo primili tri gola. Vrlo lako smo pobijedili, više se i ne sjećam te utakmice previše da budem iskren.

32.    Iza toga je uslijedilo reprezentativno ljeto, jesu li naporne pripreme sa 3 natjecanja (FINA cup, Svjetska liga i EP)?
Pa jesu, jesu, naporne su svake godine pripreme cijelo ljeto trenirat, posebno kad je Europsko prvenstvo tek u devetom mjesecu, onda to traje po 2-3 mjeseca i teško je izdržat, ali mislim da je nama čak i bolje da ima više tih natjecanja, jer puno više utakmica igramo i ima manje treninga pa je lakše, recimo to tako.

33.    Kakva je bila atmosfera i razmišljanja nakon poraza od Crne Gore na otvaranju EP-a u Zagrebu?
Pa to je ono što sam pričao da smo naučili neke lekcije iz prošlosti, s Olimpijade. Nismo pali u depresiju, nismo pomisli sad je sve gotovo, izgubili smo do Crne Gore, ne možemo više ništa napraviti. Nego smo ostali smireni… Ma sigurno nikome nije bilo drago što smo izgubili i svi smo mislili da ćemo pobijediti. Posebice jer je to bila prva utakmica, otvaranje, puno gledalište, sve nešto novo za nas… Ali kažem, ostali smo smireni i na kraju se ispostavilo da ta prva utakmica nije previše ni značila.

34.    Dojam je da je taj početni poraz unio nervozu, ali igra se popravljala kroz iduće lakše utakmice?
Možda je unio nešto malo nervoze, ali mislim da je možda čak i dobro da smo na početku igrali loše. I u Melbourneu je tako isto bilo… Da na početku turnira igraš loše, a kasnije što je važnije, da igraš sve bolje i bolje. Kad igraš loše u početku bitno je pobjeđivati, da ne dođeš u nezavidnu situaciju, da možda i ne ispadneš već u osmini ili četvrtfinalu.

35.    Najvažniju utakmicu, i objektivno finale prije finala protiv Srbije odigrali ste odlično – možemo reći i riješili utakmicu onim okretanjem Gocića par sekundi prije kraja za peterac, prije toga zabili ste 3 gola, jedan također iz dva metra. Vaš komentar te utakmice?
Slažem se to je stvarno bila najbolja utakmica na turniru. Igrali smo dosta dobro, možda smo se slabije branili sa igračem manje gdje su nam oni nekoliko puta dosta jednostavno zabili neke golove. Ali igrali smo odlično tu utakmicu i na kraju pobijedili zasluženo kad smo dali gol više, hehe.

36.    Možete li reći što o atmosferi u publici na tom EP-u, bi li povratak nakon početnog poraza bio puno teži da je EP bio u nekoj drugoj državi?
Je, svakako bi bilo puno teže. Publika je bila fantastična. Nama je, kao vjerojatno i svima koji su igrali, to bilo nešto sasvim novo. Onako igrati pred punim gledalištem, s onakvim navijanjem, bilo je prekrasno. Baš je bio užitak igrati. I čini mi se kako je turnir odmicao da smo i mi sve više i više uživali u toj atmosferi i sve manje nas je sputavala. Jer nekad, u nekim momčadima to može bit i uteg, ali nama je to davalo sve više i više elana i vjetra u leđa.

3.    dio o 2011. godini i reprezentativnim nastupima: http://dance.hr/gostujuce-kolumne/1404-intervju-s-damirom-buricem-1-dio.html

Brzopotezna

46.    Najteži sidrun za čuvanje?
Hinić.

47.    Najslađa pobjeda, najteži poraz u karijeri?
Najslađa pobjeda, a šta ja znam… A vjerojatno ova protiv Srbije. A najteži poraz… ima ih koliko hoćeš. Svaki poraz je težak. A recimo sad ovaj protiv Partizana, to je sad svježe.

48.    Najbolji svjetski vaterpolist zadnjih 10-ak godina, recimo otkako vi igrate seniorski vaterpolo?
Po meni Kasas i Hinić, recimo.

49.    Uspjeh kojega najviše priželjkujete?
Medalja na Olimpijadi, daj Bože zlatna.

50.    Je li teže zabit gol ili bez izbačaja dignut loptu sidrunu?
Kakvo je danas suđenje, bez izbačaja dignut loptu sidrunu. Ne znaš više što je faul, što nije.

51.    Bi li promijenili neko pravilo u vaterpolu? Koje i u kojem smislu?
Ne bi promijenio pravila, nego bi promijenio način suđenja. Tj. da se sve utakmicu isto sude pa da i mi igrači, a i konačno vaterpolo shvati što je što. Jer svako natjecanje, ma i svaku utakmicu se moraš prilagođavat kriteriju. Da li može bit klanje, da li ne možeš ga pogledat. Po mom mišljenju danas u vaterpolu su dosta izjednačeni dobri centri sa lošima, dobri bekovi sa lošima. Svatko može dobit isključenje, svatko može izglumit kontrafaul. Uopće se više ne gleda ta kvaliteta, do ajde polufinala i finala kad počne neko bolje suđenje. Ali do onda, cijela liga je bila da svatko može dobit sve. Mislim da se tu treba odlučiti što je što. Ne možeš dopustit bekovima da plivaju preko ramena, ili centrima da se vješaju po bekovima. Tako na brzinu bi to rekao, ali da bi nešto mijenjao… Ne mora se mijenjat ništa, nego svaki put kad se nešto desi da bude ista odluka.

52.    Čitate li danče.hr?
Sad sam u zadnje počeo čitati. Prije nisam.

53.    Pohvale i kritike?
Pohvala je da pratite više od ostalih. Kritika, da Bulju vrijeđate non stop, hehe.

Hehe, to je na tapeti urednika.
Da, ali svaka čast, pratite. Nisam prije čitao, ali onda su mi skrenuli pozornost pa sam počeo malo gledat. Posebno kad Primorje igra pa pročitam malo više, opširnije. A ne ono dva reda na internetu.