Palace i Štikovica u Sarajevu dio četvrti (i zadnji)
Dakle došlo je napokon vrijeme da i završimo ovaj dugi putopis. Da bi osvježili pamćenje svima preporučam da slijede moj primjer i pročitaju prva tri dijela, te se podsjete što se dosad događalo.
1. dio: Polazak, Neum i dolazak do Gabele
2. dio: Nastavak putovanja, večera u Jablanici i dolazak na Bjelašnicu
3. dio: Drugi dan, Painball i polufinalne utakmice
2. dio: Nastavak putovanja, večera u Jablanici i dolazak na Bjelašnicu
3. dio: Drugi dan, Painball i polufinalne utakmice
Pročitali ste, OK sad možemo dalje.
Dakle kao što sam napisao na kraju prošlog dijela negdje oko ponoći smo došli u hotel Maršal na večeru. Već sam spomenuo smo kasnili, a konobari koji je već odavno izdalo strpljenje su brzinom posluživanja sigurno oborili par rekord u istom.. Sve je počelo s dobrom juhom koji nismo stigli ni posrkat, kad nam se na stolu pojavila koliko se meni čini hladna pura prelivena mlijekom ili jogurtom. Nisam siguran što je bilo jer sam uzeo jedan griz i ostavio sa strane , pošto nisam htio ništa riskirat. Par minuta iza toga na stol mi je sletjelo glavno jelo. Ono se sastojalo od tri najmanje sarme ikad napravljene. Sve tri skupa su bili veličine ping-pong loptice i normalan čovjek bi ih trebao pojest cca 10 komada da bi osjetio da je nešto pojeo. Nakon tog razočaranja došla je hurmašica koja je malo popravila dojam, no rezultat nakon večere je bio isti kao i na prethodnim obrocima, većina ljudi je ostala gladna. Među gladnima je ostao i gospodin Smokvina koji se u nevjerici okretao i sebi u bradu govorio:»Gdje je onaj Vođa da ga izvučem za uši!». Nakon što smo se uvjerili da je to to i da konobari nemaju u planu više ništa donijet, polako smo se uputili prema hotelu.
Već je bilo dosta kasno, pa se većina onih koji su dan prije slavili odlučila ne spuštat na kako je Vođa rekao najbolje sarajevske tamburaše. Onih par koji su se odlučili brzo su se ohladili pošto su cijene dosegle novu razinu tako da se votka-red bull mogla kupiti za povoljnih 15 maraka ili 60 kuna. Ipak bi im bilo previše da dva dana zaredom prave budale od njih. Nas 6-7 koji dan prije nismo nigdje išli smo ipak krenuli poslušat te senzacionalne tamburaše. Inače za njih je vezana zanimljiva priča, naime sedam dana prije nam je nastup otkazao sastav koji je originalno trebao nastupat i pojavio se drugi koji je gle čuda bio duplo skuplji. Mi nismo ni čuli, a ni vidjeli ni jedne ni druge tako da su slobodno mogli doći isti i samo nam duplo naplatit. Naravno nas se tu nije ništa pitalo, ali se očekivalo od nas da platimo što smo na kraju spletom okolnosti i napravili. Tamburaši nisu bili ništa posebno svakih 45-60 minuta su radili stanku od barem pola sata, a ni repertoar nije bio nešto posebno bogat.
Moram primijetit da u kafani nisam vidio gdina Smokvinu koji se potpisao ispod teksta u Dubrovačkom vjesniku u kojem navodi da se Palace povukao u karantenu tu večer i razmišljao o finalu. Zato mi se čini da mu je netko pripomogao u pisanju teksta, ali kako razglabanje o tome ćemo preskočit. A što se tiče karantene malo je teško spavat kad su vam apartmani točno iznad kafane kao što su naši bili, ali očito autori teksta nisu mislili na to već im je bio cilj malo šprdnje s Palaceom (izgleda da još nisu prebolili onih 10:4 na ljeto). Sva sreća pa ovdje mogu ispravit netočne izjave. Naravno opet se zaboravilo spomenuti da su Neumljani koji su sutradan briljirali preskočili i ovu zabavu. Negdje oko 4 smo se Komplexaš i ja sa svojim boljim polovicama pokupili, a ostao je tek omiljeni igrač batine/andrije koji je kafanu i zatvorio.
Već je bilo dosta kasno, pa se većina onih koji su dan prije slavili odlučila ne spuštat na kako je Vođa rekao najbolje sarajevske tamburaše. Onih par koji su se odlučili brzo su se ohladili pošto su cijene dosegle novu razinu tako da se votka-red bull mogla kupiti za povoljnih 15 maraka ili 60 kuna. Ipak bi im bilo previše da dva dana zaredom prave budale od njih. Nas 6-7 koji dan prije nismo nigdje išli smo ipak krenuli poslušat te senzacionalne tamburaše. Inače za njih je vezana zanimljiva priča, naime sedam dana prije nam je nastup otkazao sastav koji je originalno trebao nastupat i pojavio se drugi koji je gle čuda bio duplo skuplji. Mi nismo ni čuli, a ni vidjeli ni jedne ni druge tako da su slobodno mogli doći isti i samo nam duplo naplatit. Naravno nas se tu nije ništa pitalo, ali se očekivalo od nas da platimo što smo na kraju spletom okolnosti i napravili. Tamburaši nisu bili ništa posebno svakih 45-60 minuta su radili stanku od barem pola sata, a ni repertoar nije bio nešto posebno bogat.
Moram primijetit da u kafani nisam vidio gdina Smokvinu koji se potpisao ispod teksta u Dubrovačkom vjesniku u kojem navodi da se Palace povukao u karantenu tu večer i razmišljao o finalu. Zato mi se čini da mu je netko pripomogao u pisanju teksta, ali kako razglabanje o tome ćemo preskočit. A što se tiče karantene malo je teško spavat kad su vam apartmani točno iznad kafane kao što su naši bili, ali očito autori teksta nisu mislili na to već im je bio cilj malo šprdnje s Palaceom (izgleda da još nisu prebolili onih 10:4 na ljeto). Sva sreća pa ovdje mogu ispravit netočne izjave. Naravno opet se zaboravilo spomenuti da su Neumljani koji su sutradan briljirali preskočili i ovu zabavu. Negdje oko 4 smo se Komplexaš i ja sa svojim boljim polovicama pokupili, a ostao je tek omiljeni igrač batine/andrije koji je kafanu i zatvorio.
Većina igrača Štikovice je finale promatrala sa strane, dok su pojačanja odrađivala posao
Ujutro se nisam uspio dići na doručak, ali sam stigao navrijeme na sastanak Palacea s Vođom koji nam je objasnio što smo još odjednom dužni i koji nas je obavijestio da odmah poslije finala idemo nazad za Dubrovnik, iako je na rasporedu koji je on radio pisalo da se nakon utakmice ide na Baščaršiju, pa tek onda nazad. Ali kako je rekao nekoliko dana prije su bili nemiri u Širokom, pa ga je strah da se nekom nešto ne dogodi, jer je ipak on kao „organizator“ putovanja odgovoran. Ipak tu je odje*an pa je odlazak prolongiran na 1600, sat prije nego što je planirano ali bolje išta nego ništa. Nakon toga smo pokupili stvari i nakon pregleda apartmana od naših domaćina smo dobili dopuštenje za odlazak.
Kad smo došli na bazen u tijeku je bila utakmica za treće mjesto između VK Bosne i veterana Krune iz Osijeka, vrlo zanimljiva i krajnje neizvjesna, ali na kraju su ipak domaćini odnijeli tijesnu pobjedu 13:12 i zasluženo osvojili 3.mjesto. Nakon toga je uslijedilo finale. Mi smo pozdravili, a onda se s druge strane za mene jako ulizivački čula Miljacka od strane protivnika. Moram prokomentirati izjavu V.S.-a i suradnika koji su u DV-u napisali kako je cijeli bazen je pjevao s njima. Na ovo mi se već povraća pošto pola ljudi nije reagiralo, a ostatak koji je pjevao je došao s nama, tj. Štikovicom. Takva izjava u kojoj se valjda hoće reći kako su oni doprijeli do srca Sarajlija i kako je njima sve bila dobra zafrkancija je smiješna, a to samohvaljenje jadno.
Što se tiče utakmice od početka smo se izmjenjivali u vodstvu, ali krajem treće i početkom četvrte četvrtine Bošković uzima stvari u svoje ruke i s 3 gola i još par asistencija odvodi Štikovicu na 3 razlike. Mi smo na kraju malo stisli, ali nedovoljno te utakmica završava 10:9 za udruženu ekipu Štikovice i Neuma. Treba još spomenuti da je Štikovica 30-ak sekundi prije kraja tražila treći time-out, ali su nas zapisnički stol i delegat utakmice Vedran Smokvina glatko otkantali tvrdeći da je drugi što naravno nije bila istina. Uglavnom Jerko Čamo sa 4 i Alen Bošković sa 3 su doveli svoju ekipu do zaslužene pobjede, a mi smo se morali zadovoljiti s 2. mjestom. Ako koga zanima još pojedinosti o turniru možete ih naći na www.vkbosna.ba.
Nakon dodjele pehara uputili smo se na ćevape na Baščaršiju nadajući se da će bar oni popraviti ovo tragikomično putovanje. I dok smo mi išli prema centru grada članovi Štikovice su se zabili u prvi restoran do bazena, zbog već navedenog straha od ko zna koga. E da tu su smo još jednom spomenuti u DV, jer smo kako V.S. i suradnici pišu putem do tamo razglabali o uzrocima poraza koji nas je toliko zabolio da nismo ni mogli ostat s njima. Takve provokacije sam čak i ja prerastao (uglavnom :smile:), ali dobili smo odgovor da je cijelo provociranje Palacea (pa i ovo) u DV zafrkancija, pa sam siguran da će isti ti koji su to rekli i ovaj putopis tako shvatit. No da se vratim na ćevape tj. temu. Kad smo došli do Baščaršije nakon nekih 30 sekundi kiša je počela pljuštat, a odjednom se oko nas pojavilo 5-6 Roma (ili Cigana ne znam što je korektno) i počelo prodavat kišobrana po privlačnim cijenama. Koliko su ih uspjeli prodat ne znam, ali da su bili spremni jesu. Sjeli smo u prvu ćevabdžinicu na koju smo naišli, mislim da se zvala Hodžić 2. Može se reći da smo svi bili gladni, ali službeni rekorder Palacea (ime poznato autoru) je pojeo 25 ćevapa s lepinjom naravno. Hvala vrijedan rezultat moram priznat, pošto ja nisam bio ni blizu. Inače ćevapi su bili fenomenalni i stvarno su mi popravili cijelo putovanje i sad ogladnim kad se sjetim kako su dobri bili. Nakon toga smo se uputili taksijima nazad na bazen i malo prije 1600 smo bili spremni na polazak. Mi da, ali naša suputnička ekipa predvođena Vođom koji je uporno htio da što prije krenemo i zamalo nam uskratio posjet Baščaršiji zbog toga su mirno došetali s 15-20 minuta kašnjenja. Nakon toga smo napokon krenuli nazad prema Dubrovniku, a da ni to ne bi prošlo glatko pobrinuo se razvaljen put u centru Jablanice na kojem nam je stradao kuplung. Ipak s par kretanja u drugoj i manjim poteškoćama za nekih 5-6 sati smo se dovukli do Dubrovnika u kojem nas je dočekao prolom oblaka. Očito je i nebu došlo do zaplače…
Kad smo došli na bazen u tijeku je bila utakmica za treće mjesto između VK Bosne i veterana Krune iz Osijeka, vrlo zanimljiva i krajnje neizvjesna, ali na kraju su ipak domaćini odnijeli tijesnu pobjedu 13:12 i zasluženo osvojili 3.mjesto. Nakon toga je uslijedilo finale. Mi smo pozdravili, a onda se s druge strane za mene jako ulizivački čula Miljacka od strane protivnika. Moram prokomentirati izjavu V.S.-a i suradnika koji su u DV-u napisali kako je cijeli bazen je pjevao s njima. Na ovo mi se već povraća pošto pola ljudi nije reagiralo, a ostatak koji je pjevao je došao s nama, tj. Štikovicom. Takva izjava u kojoj se valjda hoće reći kako su oni doprijeli do srca Sarajlija i kako je njima sve bila dobra zafrkancija je smiješna, a to samohvaljenje jadno.
Što se tiče utakmice od početka smo se izmjenjivali u vodstvu, ali krajem treće i početkom četvrte četvrtine Bošković uzima stvari u svoje ruke i s 3 gola i još par asistencija odvodi Štikovicu na 3 razlike. Mi smo na kraju malo stisli, ali nedovoljno te utakmica završava 10:9 za udruženu ekipu Štikovice i Neuma. Treba još spomenuti da je Štikovica 30-ak sekundi prije kraja tražila treći time-out, ali su nas zapisnički stol i delegat utakmice Vedran Smokvina glatko otkantali tvrdeći da je drugi što naravno nije bila istina. Uglavnom Jerko Čamo sa 4 i Alen Bošković sa 3 su doveli svoju ekipu do zaslužene pobjede, a mi smo se morali zadovoljiti s 2. mjestom. Ako koga zanima još pojedinosti o turniru možete ih naći na www.vkbosna.ba.
Nakon dodjele pehara uputili smo se na ćevape na Baščaršiju nadajući se da će bar oni popraviti ovo tragikomično putovanje. I dok smo mi išli prema centru grada članovi Štikovice su se zabili u prvi restoran do bazena, zbog već navedenog straha od ko zna koga. E da tu su smo još jednom spomenuti u DV, jer smo kako V.S. i suradnici pišu putem do tamo razglabali o uzrocima poraza koji nas je toliko zabolio da nismo ni mogli ostat s njima. Takve provokacije sam čak i ja prerastao (uglavnom :smile:), ali dobili smo odgovor da je cijelo provociranje Palacea (pa i ovo) u DV zafrkancija, pa sam siguran da će isti ti koji su to rekli i ovaj putopis tako shvatit. No da se vratim na ćevape tj. temu. Kad smo došli do Baščaršije nakon nekih 30 sekundi kiša je počela pljuštat, a odjednom se oko nas pojavilo 5-6 Roma (ili Cigana ne znam što je korektno) i počelo prodavat kišobrana po privlačnim cijenama. Koliko su ih uspjeli prodat ne znam, ali da su bili spremni jesu. Sjeli smo u prvu ćevabdžinicu na koju smo naišli, mislim da se zvala Hodžić 2. Može se reći da smo svi bili gladni, ali službeni rekorder Palacea (ime poznato autoru) je pojeo 25 ćevapa s lepinjom naravno. Hvala vrijedan rezultat moram priznat, pošto ja nisam bio ni blizu. Inače ćevapi su bili fenomenalni i stvarno su mi popravili cijelo putovanje i sad ogladnim kad se sjetim kako su dobri bili. Nakon toga smo se uputili taksijima nazad na bazen i malo prije 1600 smo bili spremni na polazak. Mi da, ali naša suputnička ekipa predvođena Vođom koji je uporno htio da što prije krenemo i zamalo nam uskratio posjet Baščaršiji zbog toga su mirno došetali s 15-20 minuta kašnjenja. Nakon toga smo napokon krenuli nazad prema Dubrovniku, a da ni to ne bi prošlo glatko pobrinuo se razvaljen put u centru Jablanice na kojem nam je stradao kuplung. Ipak s par kretanja u drugoj i manjim poteškoćama za nekih 5-6 sati smo se dovukli do Dubrovnika u kojem nas je dočekao prolom oblaka. Očito je i nebu došlo do zaplače…
Ekipa Pallacea u Sarajevu
znam da je tesko s boljim polovicama zatvarat kafane, ali mogo je jos neko ostat, valjda ste isli kafane zatvarat, a ne igrat vaterpolo. Dok sam cito ovaj zadnji dio pri kraju me uhvatio strah,kako si sve zivo nasro, da ces se usudit i nasrat sarajevske cevape ali to se na srecu nije dogodilo!
Nije mi bila neka atmosfera da bi ostao duze, a sto se tice cevapa kao i uvijek samo sam objektivan!
Ne mogu se oteti dojmu ali – da je kojim slucajem Pallllace dobio u finalu, mislim da bi Provokatoru put bio odlicno organiziran, sarme ogromne a votka-red bull jeftina :)))
Potpuno krivi dojam.
Imam dojam da je Palllace vodio u finalu 3 razlike, i onda u zadnjem napadu golman Pallllacea zaronio da Stikovica da zadnji “pocasni” gol, da Provokatorovoj sreci ne bi bilo kraja :))))))
prvo da pohvalim cijeli serijal, a ovaj zadnji nastavak mi je najbolji.
drugo, da hoću bit tendeciozan kao ti nedavno u komentarima mojeg izvještaja s mladost-jug reko bi da ti imaš nešto protiv tog vođe i još nekih iz štikovice kad ti svaki vrag u vezi njega smeta pa čak i kad se s povratkom nakon 3 dana iz sarajeva kasni 15 minuta ili što su i osječani došli na painball…
ali ne želim bit takav i mislim da je možda previše toga unaprijed isplanirano, a premalo ostavljeno improvizaciji. pa je kasnije sve krenulo ukrivo i gotovo ničega se vođa nije pridržavo, a očito nije fleksibilan niti snalažljiv pa da se prilagodi novonastaloj situaciji i nepredviđenim “iskakanjima” iz rasporeda.
tekst u dubrovačkom nisam čito, ali čini mi se iz tvojih osvrta na njega, da se osim te neprilagljivosti voli i vođa ima veći problem pa se voli samohvalit pa te ovako “naljutio” pa si mu svaku sitnicu zamjerio. inače, nije bilo ni čudno što se neumski dio ekipe štikovica/neum poslije ubojstva navijača u širokom nije osjećao dovoljno sigurnim za poć na baščaršiju
Ni prije ni poslije puta ja nemam nista protiv njega, jedino je put problem. A tekst u DV koji je izasao nakon puta i iz kojeg se dalo zakljucit da je sve bilo fenomenalno,a mi smo budale je prelio casu. Tad sam odlucio rec sto je ustvari bilo na tom putu. Inace 90% momaka iz Stikovice je super i s njima nitko od nas nije imao problema, dapac .
Sto se tice Bascarsije iz Neuma su bila 3 momka a nas je bilo 50, otkazivat zbog toga izlet je glupo.