Nakon godine dana izbivanja, pehar za prvaka države vratio se u Gruž. Po sedmi put, a peti put u zadnjih šest godina Jugaši su postali prvaci Hrvatske. Nakon što su prije 5 godina pobijedili Primorje s glatkih 3:0, sad su to uspjeli i protiv Mladosti. Kako je utakmica krenula učinilo mi se da će to opet bit gaženje ko u finalu kupa. U prvom napadu 2 igrača više za Juga i Sandro Sukno to rutinski rješava. Drugi napad Karač isključen zbog faula na Vranješu i Bušlje s druge stative na odlično dodavanje Boškovića podiže na 2:0. Nije prošla ni minuta utakmice i prvi dojam da će to bit lagana pobjeda se kasnije pokazao netočnim.
Po sedmi put Jug je postao prvak Hrvatske. U ne baš kvalitetnoj utakmici Jugaši su pobijedili Mladost i sa 3:0 priveli finalnu seriju u svoju korist. Sad se svi skupa možemo okrenut bogatom reprezentativnom programu preko ljeta.
Nema samo Honved doktora u ekipi kao što je Tamas Molnar i Turčin je dobio svog doktora za utrku. Nadamo se da će im to bit jezičac na vagi koji će ih odvest u glavni turnir Divlje lige 2009. A novopečenom doktoru čestitamo i poručujemo da ne ganja više vjetrenjače!
Večeras, u 1830 (Htv2), igra se treća finalna utakmica. S obzirom na trenutačni rezultat, 2:0 za Juga očekuje se promocija novog prvaka i povratak naslova, nakon godine izbivanja, u Gruž.
Bakalar je riba Sjevernog mora i ima veliku gospodarsku i kulinarsku vrijednost. Bakalar se sprema na stotine načina, i jako je zastupljen u prehrani mnogih zemalja svijeta.
Hrvati poslovično i nisu baš nešto zainteresirani za konzumaciju ribe i pri dnu smo ljestvice potrošnje ribe po glavi stanovnika, kod nas se najčešće čuje “nema ptice do prasice, najbolja je riba kad mekeće i sl.”
Evo jedan recept za bakalar otac mi ga je donio kad je navegavo:
Igrači Dinama primaju Rabuzinovo sunce, BBB se vesele, Torcida plješće, prava idila. Samo meni nije ništa jasno. Naime, ako već u 80 minuti stigneš fakin 3-0 iz Zagreba, ako Dinamo do tada nije prešao centar, ako je psihološka prednost na tvojoj strani, ako Kalinić igra prvu pravu utakmicu u svojoj karijeri, ako je Zlatko Vujović (koji je by the way na klupi u šorcu i svaki trenutak želi ući u igru), kako onda pobogu možeš čekati da prođe tih 10 minuta da bi pucao penale, umjesto da ih slomiš 5,6,7 – 0. Nevjerojatno.
Cijela svjetska trekijevska zajednica je sa strepnjom i nestrpljenjem čekala novi nastavak Zvjezdanih staza. Strpnju su najviše uzrokovali foršpani koji su nagovještavali da bi sve to moglo bit Star wars look-a-like smeće bez one finoće kao kad recimo Pikard odluči napravit neku smicalicu s deflektorom pa zajebe mnogo moćnijeg neprijatelja, ali ni približno dovitljivog. A zašto s nestrpljenjem? Za to ne trebaju posebni razlozi, pa to su Zvjezdane staze!
Odvjetnici građevinske tvrtke Brodosplit inženjering pokrenuli su postupak za otvaranjem stečaja nad VK Jug. Naime ta firma potražuje 400.000 kn još iz 2000. godine kad je postavljala pomični krov nad bazenom u Gružu.
Sve je počelo na Dančama, kako za veliku i važnu instituciju kakva je Jug, tako, što je naravno puno manje važno, i za mene.
Krajem 60-tih sam proveo par ljetnih dana na Pilama, kod rođaka i vršnjaka, sina poznatog vaterpoliste i trenera Lovra (Renka) Štakule. Pošli smo se okupat, naravno, na Danče. Netko je donio vaterpolo loptu i taj dan sam je prvi put uhvatio u ruku. Sjećam se da smo pucali, a gol je bila rupa u stijeni.
Prije neki dan mi se prijatelj nahvalio kako je, ubacivši svoje ime u google, pronašao bogatu svojtu u Kaliforniji, vlasnika vinograda i što ti ja znam čega još… Kaže da će stupit u kontakt, pa se možda „rođak“ smiluje sirotinji s kojim milijunom.
Kažem mu svaka čast, te da žalim što na svijetu ne postoje dva Saše Selmanovića.
Mislim se…ima draži bit jedini na svijetu, unikat… ali jebeš unikat kad imaš plaćat kredit, pa sutradan, kurioziteta radi, ukucam svoje ime.