Kao i mnoga druga talijanska jela i ova pasta potječe iz siromašnog talijanskog staleža. Naime ovo jelo prema pričama su spravljali kopči ugljena pa je po ugljenu i dobilo ime. Također i crni papar koji je jedan od glavnih sastojaka ovog asocira na ugljen. Ova pasta je izvrsna, a ne treba puno vremena da se spravi. Svakako je probajte.

Punjena teleća prsa su jedno fantastično jelo koje ja obično spravljam za Božić ili za neke važne dane u godini.

Početkom jeseni počinje sezona ribolova na lignje ili kako ih ovdje zovemo olignje. Tada se kupuju novi peškafondi i deve i kreće lova na jednu od najboljih morskih delicija. Olignji se najčešće love ponoći do kraja zime i to s kraja ili iz barke, osobito dobro grizu u sumrak i u zoru.

S kraja se love na način da se deva (varalica) baca štapom ili rukom 20-ak metara od obale i pušta se da potone nekih 3-4 metra ( zavisi o dubini dna gdje ribate) i lagano se poteže prema kraju. Obično se na ovakav način lovi sa mula u uvalama ili na mjestima gdje ima svijetla i gdje se olignji skupljaju.

Kraut ili dinstani kiseli kupus je pravo zimsko jelo i meni je jedno od dražih jela u ovim dugim hladnim noćima. Glavni sastojak krauta je kiseli kupus koji je jako bogat vitaminom c. Kupus bi bilo najbolje da je domaće kiseljen kako kažu «sa dna kace», ali ako nemamo domaći dobar je i kupovni ali dobro ispran da ne bude previše kisel.

Zima samo što nije stigla pa je vrijeme da spravimo štogod kiselog povrća za hladne zimske noći da imamo s čime jesti masniju hranu.

U nas se obično prave kapare, lučići i ljutika u ostu ili meni najdraže zelene pomadore u ostu, ali da ne bih opet pravio recept sa lukom i ljutio svoje čitatelje, a zelenih pomadora i kapara nemam, pravit ću crvene paprike u alkoholnom ostu i vjerujte jako su dobre.

Poriluk ili kako se ovdje zove por je vrsta luka koja je ukusna i zdrava namirnica. Volim je spravljat  kao varivo iako se može pravit na druge razne načine i koristiti sirova u raznim salatama. Por je jako zdrav, bogat vitaminom c i jako je dobar za probavu.  Meni je ovaj recept jako ukusan te ga svakako probajte.

Artičoka je biljka koja je jako cijenjena u gastronomiji i smatra se pravom poslasticom. Poznata je bila i egipatskim faraonima koji su je izuzetno cijenili. Naše područje juga je idealno za uzgoj ove biljke, ali proizvodnja nije dovoljno velika iako je dosta skupa i tražena kao namirnica. Artičoku često  možete vidjeti po dubrovačkim docima, ali mi se čini da nismo pretjerano zainteresirani za spravljanje ove proljetne delicije. Kod artičoke se jede još neprocvali cvijet, a stađon joj je krajem proljeća. Talijani spravljaju jela čak i od  lišča i stabljiki artičoke. Ako se ostavi da procvjeta dobije se krasan ljubičasti cvijet koji kad se osuši je lijep dekor u kući.

Naslušao sam se priča o pravom i neponovljivom vojničkom grahu koji su jeli naši očevi kad su služili vojsku od Vardara pa sve do Triglava.

    Povodom feste Sv. Vlaha, dubrovačkog parca, Nikola nam je priredio jedan prigodni recept.