Sa malim zakašnjenjem sam uključio televiziju i propustio sam sami početak utakmice. Uključio sam se kod rezultata 2:1 za Mladost i Pasković je upravo bio u kontri koju je i realizirao. Upravo su kontre obilježile ovu utakmicu i jedna ozbiljna ekipa ko što bi Mladost htjela bit ne smije si dopustit da im protivnik čak 6 puta otpliva u kontru, a od toga 3 puta poslije obranjenog igrača manje. Prva četvrtina je protekla u izjednačenoj igri i Kotorani su tek u poslijednjoj sekundi poveli nakon velike pogreške jednog igrača Mladosti (puno je teže na tv-u nego uživo pratit utakmicu, a i slika rtcg2 na satelitu nije baš najkvalitetnija). Učinio je početničku pogrešku i povuko se u zonu s krila i Miloševiću nije bilo teško zabit na prebačaj u bliži Pavićev kut.

Često se kaže da je za uspjeh u sportu 20% zaslužan talent, a 80% ustrajan trening. Nekad, u kako ih danas vole zvat, romantična vremena, igralo se iz ljubavi i gušta. Pa se isto tako i treniralo. Nije bilo toliko para u sportu, niti se toliko puno treniralo i talent je puno više dolazio do izražaja. Danas ako nisi spreman ko njemački vojnik ’39. možeš bit ne znam koliko talentiran, a sve zaludu. Sve više naglasak se stavlja na snagu i ostale fizičke karakteristike.
Za naše podneblje kažu da vrvi talentima za ponajprije momčadske sportove. Tako smo imali ili imamo sportaše koji su uspijeli svoj talent kapitalizirat kroz puno treninga i rada. Tako su: K. Ćosić, D. Petrović, T. Kukoč, Z. Boban, D. Šuker, G. Ivanišević, J. Kostelić i I. Balić postali ponajbolji igrači svoga vremena ili čak donijeli nešto novog, prije nikad viđenog, u sport kojim su se bavili.

    U prošlu srijedu započela je nova sezona Eurolige. U Zagrebu su igrali Mladost i Budva koju već drugu sezonu vodi Đuho, bivši igrač Penatura. Početak utakmice nije puno obećavao. Igralo se dosta sporo s obje strane i s obzirom na bezopasnost Crnogoraca u napadu i vrlo tvrdu i kvalitetnu zonsku obranu pa i povratak ponajboljeg svjetskog golmana Šefika očekivo sam, brat bratu, uvrh glave 5:4 za Mladost. S obzirom da sam se kladio i da su mi Žapci bili fix na listiću (koeficijent je bio 1.40), emocije su mi bile podijeljene. S jedne strane želja za dobitkom na kladionici, a s druge priželjkivanje poraza Žabaca, jedne od četiri ”najomraženije” mi ekipe uz Cibonu, Dinamo i Internazionale.

Na prvoj ovogodišnjoj utakmici starih rivala okupio se popriličan broj gledatelja koji nažalost nisu imali prilike uživat u vaterpolu. Igralo se dosta loše i jedini koji je pružio partiju dostojnu svoga imena je bio Hinić. Posebno je dojmljiva bila šrauba koju je zabio iza Vićanovih leđa s 4 m s Bušljom na leđima.

Dobar je bio i Muslim koji je dolaskom tatinog sina Paškvalina za drugog sidruna prisljen igrat lijevo krilo iako je vrlo perspektivan sidrun. Zabio je 2 gola za jednog sidruna s krajnje neprirodnih vanjskih pozicija. Buljubašić je još jednom pokazo kolika je sirovina u napadu i da sam na Fatovićevom mjestu obranu bi podredio tome da puštam takve igrače, kojih još ima u Mladosti, do besvjesti.