Nakon 4 razlike u Soriju i u Zagrebu ista meta isto odstojanje. Pobjeda Pro Recca 9:5 u solidnoj utakmici u kojoj je Mladost pružila maksimum vlastitih mogućnosti. Kao što je očekivano i najavljeno, to u ovom trenutku nije dovoljno da zaprijete Pro Reccu pa čak i kad oni zaigraju bez 3 važna igrača poput Aicardia, Filipovića i Giorgettija. Šteta za Mladost da im završavaju ovogodišnje europske utakmice jer bi Bašiću, Buhi, Lozini, Dašiću pa i nešto starijem Vukičeviću, dobro došle u stjecanju neophodnog iskustva.

Dosadašnji dio prvenstva

MNK Square je u prvih pet kola prvenstva ostvario tri pobjede, jednu neriješenu i jedan poraz. Od toga na domaćem terenu su ostvarene dvije uvjerljive pobjede, protiv Solina i protiv Novog Marofa. U gostima, MNK Square je odigrao neriješeno protiv Uspinjače u Zagrebu, ostvarena je pobjeda u Vrgorcu, a jedini poraz je bio na gostovanju u Slavonskom Brodu. Možemo reći da je početak prvenstva uspješan. To možda ne izgleda tako ako se uzme u obzir da je jedini poraz ostvaren u petom kolu, protiv ekipe koja je u prva četiri kola ostvarila sva četiri poraza. No, to je gostovanje kojem prethodi duži put pa samim tim i predstavlja zahtjevniji zadatak.

O klubu – zadnje dvije sezone

Prije dvije sezone klub se s trenerom Ivicom Gvozdenom uspio plasirati u najviši rang hrvatskog futsala, u 1.HMNL (http://www.crofutsal.com/1-hmnl/). Taj se uspjeh ostvario s isključivo domaćim igračima.

Prošle sezonu ostvaren je opstanak u prvoj ligi, a klub do samog kraja natjecanja konkurirao za plasman u play-off i razigravanje za naslov prvaka Hrvatske. Da bi što bolje konkurirali dosta jakoj konkurenciji u najvišem rangu hrvatskog futsala, uprava MNK Square je na početku prošle sezone dovela dva pojačanja iz Makedonije, Micevskog i Rangotova. U toku sezone doveden je još i Galić, ali za njega se teško može reći da je bio pojačanje. Osim uspjeha u prvenstvu, MNK Square je ostvario i plasman u finale Kupa Hrvatske. Nakon par kola klupu je napustio trener Ivica Gvozden, a preuzeo je njegov dotadašnji pomoćnik Mato Cvjetković.

Ovogodišnji prijelazni rok u redovima Primorja je, kao i dosadašnji u eri Predraga Slobode, bio prometan – otišli su braća Varga i Paulo Obradović, a došli su Elez i Damir Burić. Potonji ne samo što je jedan od najboljih svjetskih igrača i jedan od onih koji su u vaterpolu osvojili ‘sve živo’, već je uz sve navedeno i domaći dečko, igrač koji je ponikao i stekao afirmaciju u Primorju. Silom (ne)prilika veliki dio svoje karijere proveo je izvan Rijeke, no od ove sezone opet je u domaćoj sredini. O povratku, dosadašnjoj karijeri i ostalim aktualnostima pročitajte u nastavku.

Nakon nedavnih uspjeha reprezentacije Srbije, i trijumfa na svim natjecanjima, čini se da njeni klubovi u novu takmičarsku sezonu ulaze sa mnogo manje optimizma, naročito u trenutku kada je definitivno dogovoreno učešće u Regionalnoj ligi, mnogo jačem izazovu nego što ga je donosilo domaće prvenstvo. Prije samo dvije godine, Crvena Zvezda i Radnički su kupovinom najkvalitetnijih igrača uspjeli prekinuti dugogodišnju dominaciju Partizana u srpskim okvirima, te se dokazati i na europskoj razini. Danas je situacija potpuno drugačija, pa uprkos postignutim rezultatima, financijski se ne mogu pratiti niti Recco, klubovi iz Mađarske, Olympiakos, Oradea … gdje su sve srpski igrači odlučili nastavit karijere. Zašto je to tako, posebna je tema, no ostaje činjenica da će, osim eventualno Radničkog, srpski klubovi teško imati ozbiljnije role kako u Regionalnoj tako i Ligi šampiona.