I Hrvatska kupuje igrače, nažalost
24 sata, točnije Davor Kovačević prije 20 dana donijeli su ekskluzivnu vijest o prelasku Konstantina Harkova iz ruske u hrvatsku reprezentaciju. Tuga me je ulovila čitajući taj članak.
Sama ideja da netko danas igra za Rusiju i na peterce ispadne od Hrvatske, a već dogodine s Hrvatskom može igrati protiv te iste, dojučer svoje domovine, Rusije, je potpuno nakaradna i sumanuta. Čak je i HVS pohvalio moje pitanje koje je išlo u tom pravcu.
Samim time što je nešto zakonski dozvoljeno, ne znači da je to i ispravno ili poželjno raditi, bezbroj je takvih primjera u svakodnevnom životu. Žalosti me što si jedna Hrvatska to dozvoljava. To rade i drugi! Ali u vaterpolu mi nismo i ne smijemo bit drugi, mi smo, bar bi trebali i željeli bit prvi. Bit velesila. A takvi ne kupuju Harkova, takvi ne kupuju reprezentativni uspjeh. Usporedbe koje je u svojoj kolumni pisao Bernard Jurišić (niže u tekstu naći ćete i link) jednostavno ne stoje. Prvo što vaterpolska obitelj nije jedinstvena u pozitivnim reakcijama, ili se naše poimanje vaterpolske obitelji razlikuje. A drugo, opterećen košarkaškim neuspjesima, promatra vaterpolo kroz tu prizmu.
Kroz ovih 20ak dana u nekoliko navrata tražilo sam rekaciju HVS-a. Slijedi prvi set pitanja i odgovora:
1. Koja je ideja, odnosno zašto se uopće dogodio ovaj transfer?
Procjena Stručnog savjeta je da se želja Kharkova da u budućnosti nastupa za Hrvatsku i potrebe hrvatske reprezentacije obzirom na njegovu poziciju u igri, u potpunosti poklapaju, te je data puna potpora mogućem angažmanu tog sjajnog i momka i igrača.
2. Na koji način je realiziran, mislim na tehničku realizaciju, tko je i kada i na koji način donio odluku u ime hrvatskog vaterpola da se dovede Harkova?
Prvi informativni razgovori su obavljeni još prije nešto više od godine dana kad je do Stručnog savjeta došla informacija da postoji interes igrača.
Kao i sve odluke koje donosi HVS, tako je i ova donesena jednoglasno, prvo na proširenom Stručnom savjetu,a kasnije na Upravnom odboru.
3. Zašto smatrate da je u redu kupovati igrače na reprezentativnim nivou, odnosno kako to da vam je „normalno” da za reprezentaciju Hrvatske igra Rus, čovjek koji je nedavno igrao protiv nas i mogao nas ostaviti bez plasmana na Olimpijske igre?
FINA i LEN pravila su potpuno jasna i ovo ni po čemu nije izdvojen slučaj.
Ako je normalno što je na desetke hrvatskih igrača nastupalo, a i danas dio njih nastupa za druge reprezentacije, pa je potpuno normalno da npr. za reprezentacije Italije, Španjolske, Srbije, Crne Gore, Francuske, Njemačke, Amerike, Brazila…. nastupaju igrači takvog istog statusa, zašto ne bi bilo to isto normalno kad je u pitanju Kharkov?
U konačnici svima nam je bilo normalno igranje Xavija Garcije za Hrvatsku, koji je jedan sjajan igrač, jako puno je dao hrvatskom vaterpolu, danas je i kapetan Juga, dok je njegova kći u sastavu naše najmlađe ženske selekcije.
Dakle, cijelom je svijetu to normalno. A slično je i u drugim sportovima.
Preciznosti radi, niti se kupilo Xavija, niti će se kupiti Kharkova. Oni su u potpuno istom statusu kao i svi ostali hrvatski igrači koji kandidiraju za nacionalnu selekciju. Ne postoji „transfer“ jer igranje za reprezentaciju ne nosi financijsku naknadu u smislu ugovora ili transfera.
4. Smatrate li da je ovo poraz hrvatske škole vaterpola, odnosno rada saveza te da se spuštamo ovim potezima na nivo primjerice Gruzije? Mnogi kažu i sramota, i uspoređuju ovo kao da Brazil kupi igrača u nogometu, ili SAD košarkaša.
Vi naravno imate pravo na svoje mišljenje i o tome ne želimo polemizirati.
Zaista bi voljeli doznati tko su ti „mnogi…“, jer mi takvih komentara nismo dobili.
Za daleko najuspješniji savez u Hrvatskoj napisati da je poraz rada hrvatske škole vaterpola je u najmanju ruku tendenciozno.
Znamo da znate, ali ćemo podsjetit da je u zadnjih 15 godina Hrvatska u kolektivnim sportovima na najvećim natjecanjima osvojila 4 zlatne medalje (Olimpijski pobjednici, dva puta svjetski prvaci te prvaci Europe) i da je sve te 4 zlatne medalje donio upravo vaterpolo. Zadnje zlato neke druge nacionalne selekcije je bilo rukometno 2004.
Osim toga smo apsolutni rekorderi u vaterpolo svijetu po broju uzastopno osvojenih medalja na Svjetskim prvenstvima (čak 7 u nizu), a igrali smo i dva olimpijska finala za redom (2012. i 2016.).
Da, jako smo ponosni na naše rezultate i na našu školu vaterpola.
5. Djeca koja danas igraju za mlađe ukrasne kategorije, smatrate li da ih ovaj potez može obeshrabriti u njihovom budućem radu i napredovanju?
Konkurencija je u svemu u životu uvijek dobro došla i uvijek donosi napredak, tako da ne vidimo razlog zašto bi netko zbog povećanja kvalitete našeg najuspješnijeg kolektivnog sporta bio obeshrabren.
Dodatno, izniman je pozitivan efekt bavljenja određenim sportom djece i mladih upravo nakon najvećih uspjeha nacionalnih selekcija, tako da s kojeg god gledišta promatrali: bolja, jača i kvalitetnija Hrvatska je samo korak naprijed.
6. Narušava li se ugled hrvatskog vaterpola s ovakvim potezima, mnogi kažu da ovakvi potezi potvrđuju tezu da su nakon ovoga samo Mađarska i Srbija vaterpolske velesile?
To što „mnogi kažu…“ zaista ne zaslužuje komentar, a još manje kako ti „mnogi“ potvrđuju nekakvu tezu (čiju tezu, tih „mnogih“ ?) obzirom da do nas osim ovog Vašeg upita nije došao niti jedan sličan komentar. Dapače. Cijeli svijet ozbiljno respektira hrvatski vaterpolo.
Također, sigurni smo da znate, ali ste zanemarili činjenicu da je upravo Srbija, koju tu spominjete, svoje najveće uspjehe ostvarila s igračima koji su došli iz drugih zemalja (Vujasinović, Prlainović, Mandić, Vico, Subotić…).
I čudi nas da ti „mnogi“ nemaju informaciju da je upravo Srbija nedavno uputila zahtjev HVS-u za promjenom sportskog državljanstva donedavnog hrvatskog reprezentativca, riječanina Marka Radulovića.
7. Imamo li u planu u skorije vrijeme kupiti još kojega igrača, možda Merkulova, Papanastasioua ili nekog trećeg, možda je još rano za imena?
Ponavljamo, ti igrači se ne kupuju.
Da li će HVS angažirati još nekog od igrača u budućnosti je na Stručnom savjetu i Upravnom odboru.
8. Da ste u mogućnosti određivati pravila, bi li uopće bili mogući ovakvi slučajevi, da se mijenjaju reprezentacije, da jedan dan igraš za jednu, drugi dan za drugu, a neki i za treću reprezentaciju. Gubi li se na raj način smisao reprezentacija ako se pretvaraju u klubove?
Ovo je napokon jedno zanimljivo pitanje, o kojem bi se dalo raspravljati.
Na žalost, nemamo utjecaj na odluke FINA-e kad je riječ o konkretnoj temi. Vjerojatno bi se zalagali za stroži pristup kod pitanja promjene sportskog državljanstva.
Za kraj, ovo je tekst koji po nama pogađa srž ove teme, napisao ga je novinar koji ne prati vaterpolo aktivno, ali je dao odgovore na sva Vaša gore postavljena pitanja:
https://telesport.telegram.hr/kolumne/juris/naturalizacija-ili-ne/
Bili su to inicijalni odgovori HVS-a.
Pojam transfera je sasvim uobičajem u sportu kada igrači mijenjaju klubove, najčešće u nogometu pa nadalje. Sam transfer ne podrazumjeva i financijsku naknadu, samo promjenu kluba, a ovdje, što je neobično, reprezentacije. Što se tiče spomenutog Xavija, i to je vrlo slična situacija kao i danas s Harkovim. Jedina veća razlika je što ga matična reprezentacija više nije željela, dok smo vidjeli da ruski savez i nije baš tako blagonaklon na ovu vijest.
Što se tiče spornih „mnogih”, to su ljudi koji prate vaterpolo na dnevnoj bazi u Hrvatskoj. Nije takvih baš puno, nažalost, pa je i poprilično lako ispratiti mnoge od njih. A oni su imali većinom negtivne komentare, i to u omjeru na 9 negativnih 1 pozitivni komentar. (Uostalom i ruski novinar je pitao Harkova je li vidio da su gotovo svi komentari u stilu da je on super igrač, da je najbolji u klubu, ali da je on Rusi i da bi, što je logično, trebao igrati za Rusiju.)
HVS: Od nekih 40-ak čelnih ljudi kako vaterpolskog tako i ukupnog hrvatskog sporta (Stručni savjet i Upravni odbor HVSa, te Vijeće HOOa), potpora angažmanu Kharkova je jednoglasna (omjer je 40 pozitivnih od ukupno 40). Uvjereni smo da će takva potpora biti i sa strane Nacionalnog vijeća za sport i resornog ministarstva.
Što se tiče Srbije, nitko nema problema da za reprezentaciju Hrvatske u raznim sportovima igraju Rakitić, Šimunić, Ćorluka, Bojan Bogdanović i mnogi drugi. Pa tako ni za Srbiju, Srbi rođeni van Srbije, pa čak i spomenuti Marko Radulović kojega je HVS, koliko sam upoznat, i to poprilično opravdano izbacio iz naše juniorske reprezentacije pa i matični klub, nakon čega je otišao u Srbiju. Reprezentacija Hrvatske bi trebala biti sastavljena od igrača rođenih u Hrvatskoj i Hrvata iz dijaspore.
HVS: Ni tu se očito suštinski ne slažemo, naime nema nikakve razlike između odlaska Vlade Vujasinovića ili Marka Radulovića iz Hrvatske u Srbiju, u odnosu na dolazak Kharkova.
Naime, i Vujasinović i Radulović su rođeni u Hrvatskoj, započeli karijeru u Primorju, igrali obojica za hrvatsku reprezentaciju i u jednom trenutku iz osobnih razloga odlučili prihvatiti sportsko državljanstvo Srbije.
I nije točna informacija da smo mi Radulovića, bez obzira na njegovo problematično ponašanje u više situacija, izbacili iz hrvatskog vaterpola. Njegov odlazak je bio isključivo njegova inicijativa i želja.
Cijenim gospara Jurišića čiju ste mi kolumnu preporučili, šteta što ste niste s njime složili i kad je pisao o recimo gosparu Kulušiću pa da takav kadar ne uvozimo iz nogometa u naš sport.
HVS: Ni ovdje se s vama ne možemo složiti iz osnovnog razloga što je angažman Ante Kulušića u vaterpolu iznimno koristan i produktivan za vaterpolo sport. Bilo bi sjajno kad bi imali više takvih sportskih djelatnika u vaterpolu.
Kako se HVS pozvao na jednoglasnost donošenja odluka, već drugi put uz navođenje da je to nešto uobičajeno, pokušao sam dobiti pojedinačne odgovore od članova Stručnog savjeta koji su donijeli odluku, ili je bar predložili Upravnom odboru. Na hvs.hr stoji da su u Stručnom savjetu: Perica Bukić, Milivoj Bebić, Ratko Rudić, Zoran Roje, Boško Lozica, Ognjen Kržić i Dejan Savičević. Međutim, dobio sam skupni, usaglašeni odgovor SS-a:
SS: Iako očitovanje prema trećim osobama nije u opisu posla Stručnog savjeta, za ovaj put smo napravili iznimku, te Vam šaljemo njihov usuglašeni stav.
1. Opravdavali li uspjeh reprezentacije „otimanje“ igrača drugim reprezentacijama? (jasno uz pristanak samog pojedinog igrača)
SS: Dakle, dopuštamo da Vi imate svoje viđenje s kojim se mi ne slažemo.
2. Što ćete smatrati kao uspjeh nakon akvizije Harkova – naslov prvaka Europe/Svijeta/Olimpijade, medalja sa svakog od tih natjecanja ili nešto treće?
SS: Nama je uvijek (s ili bez Kharkova) cilj medalja na najvećim natjecanjima.
3. Što ako taj uspjeh izostane?
SS: Rezultatski neuspjeh uvijek traži dodatnu analizu i postoje instance kojima odgovaraju prije svih izbornik, ali i predsjednik i izvršni direktor, kao i Stručni savjet i Upravni odbor.
4. Jeste li uzeli u obzir, razmotrili da je mnogim navijačima reprezentacija svetinja u kojoj ne bi trebali igrati igrači koji će se odreći vlastite reprezentacije iz sebičnih („osvojit ću prije medalju s Hrvatskom nego s Rusijom“) ili bilo kojih drugih razloga?
SS: Ne slažemo se s vašim viđenjem. Zlato iz Budimpešte je tome najbolji dokaz.
5. Koliko je po Vama moguće imati igrača poput Harkova u sastavu Hrvatske reprezentacije, možemo li očekivati da u skorije vrijeme imamo trojicu, petoricu ili još i više, ako se ukaže potreba?
SS: Pravila LEN i FINA ne ograničavaju broj takvih igrača.
U ovom trenutku nemamo u planu angažman još nekog igrača stranog državljanstva.
6. Smatrate li da je Hrvatska vaterpolska velesila kojoj nije potrebno „kupovati“ igrače i uspjehe te da bi Stručni savjet prvenstveno trebao unaprijediti rad struke i razvoj igrača kako bi igrače poput Harkova dobili iz vlastitih redova?
SS: Jako puno je napravljeno upravo u segmentu unaprjeđenja rada i struke,te razvoja naših igrača i cijela sadašnja generacija igrača koja dolazi ili je već došla na vaterpolsku scenu su upravo rezultat toga rada.
Jednoglasnost odlučivanja, inače i nije nešto čime bi se trebalo hvaliti u demokratskom društvu. Oporba i različita promišljanja, konstruktivne kritike, dovode do kvalitetnih riješenja i donošenja boljih odluka. Možda, da je netko bio protiv, možda bi do dovelo do boljih odluka i sada i ranijih godina. Ovako, s godinama, svatko, pa i onaj najbolji, upadne u veliki problem. Pomisli da je nepogrešiv, ako je okružen ljudima koji baš uvijek misle isto kao i on.
I nitko nema nikakav problem s Harkovim iako je problematično što se tako odrekao vlastite reprezentacije u kojoj je glavni igrač. Ali to je njegov problem, i ruski. Ali njegov angažman u reprezentaciju Hrvatske, e to je naš problem. Hrvatska vaterpolska reprezentacija ne bi smjela kupovati uspjeh.