Psiholozi, psihijatri i ostali stručnjaci za glavu govore da se na napad odgovara na dva načina – uzvraćanjem ili bijegom. Međutim, ne pojašnjavaju kako se ponašati u slučajevima fizičkih napada oca na vlastito dijete. Možeš ti ocu uzvratiti ili pobjeći, kako to jednostavno podučavaju stručnjaci, ali isto tako, moraš mu se i vratiti. Jer gdje ćeš inače spavati?

Mali Martin Strel napamet je znao ove poteškoće. Njegov stari zatvorio bi sve lokale u slovenskom mjestu Mokronog, prije nego što bi došao kući mrtav pijan. Tamo bi za desert svakodnevno tukao svoga sina. Mališan mu ne bi uzvraćao udarce već bi skočio u obližnju rijeku i plivajući bježao od pomahnitalog oca. Bilo ga je strah vratiti se doma, pa je zaključio da je najbolje spavati u obližnjoj staji. Ako mu se otac bude približavao, čut će ga, a ni rijeka nije daleko, pa će mu pobjeći. Tako je umjesto u dječjoj spavaćoj sobi, godinama spavao s kravama i ovcama.

“Hvala Bogu više, napokon!” rekao je igrač Taurusa, Nikša Zelen, kad je zabio svoj prvi gol na ovogodišnjem natjecanju! Prije par dana, isto su govorili svi igrači, stručni stožer i navijači Taurusa! Naime, nakon sedam gladnih godina, Kup Elafita vratio se na Suđurađ! Taurus je prvak, pobijedivši u finalu Kalamotu, zaslužno je osvojio prvo mjesto! Igralo se u ne baš najboljim uvjetima, ali su se sve četiri momčadi napalile na naslov! Pa da počnemo sa utakmicama:

U travnju 2009. napisao sam članak „FUN H2O – preko 20 godina“ i završio ga riječima:

Za FUN H2O igraju „neki novi klinci“, zadnjih par godina su bez velikih rezultata (doduše opet je bilo jedno četvrto mjesto), ali na to smo navikli. Kad-tad ponovit će se 1996-ta.

Tribute to:

-svim igračima u ovih 20-tak godina

-svim trenerima, a posebno Đuru Miliću i Nikši Masaru

-ekipi koja je registrirala Udrugu FUN H2O Mlini

-svim prijateljima i sponzorima

-najboljim navijačicama i navijačima

Spušten je zastor na još jedno izdanje Divlje lige, a trofej po prvi put u povijesti ide u Mline. Nažalost, i ovogodišnje amatersko natjecanje dubrovačkih kupališta u vaterpolu nastavilo je s negativnim trendom, kao i nekoliko prošlih godina – opet nije bilo prijavljeno puno ekipa.

Sezona je tradicionalno započela u studenom, treninzi 3-4 puta tjedno. Nakon plivačkih dionica uslijedile su utakmice sa svima koji su za to bili zainteresirani, mlađim kategorijama Juga, Gusarom, mladićima iz Cavtata te sa tzv. juniorima veterana. Igranje protiv puno mlađih i često plivački spremnijih protivnika znatno nam je olakšalo nastup na SP, protiv vršnjaka je ipak išlo nešto lakše.