Poštovanje svima, dobro došli u još jednu epizodu vaterpolo egzistencijalizma. Biti stranac, kada pričamo o sportskim strancima, onda uglavnom mislimo na sportaše i sportašice koji su rođeni u drugoj državi od one u kojoj se natječu. Ustaljena praksa u vaterpolu je dijeliti se po državama i koncipirati naša najvažnija natjecanja oko naših nacionalnih identiteta i dogovorenih granica. Stranci u vaterpolu su se unutar takve vaterpolsko-natjecateljske hijerarhije definirali i regulirali. I to nije bilo samo u vaterpolu, nego u većini sportova. Možda čak i u svim sportovima.

Poštovanje svima. Danas ćemo malo o motivaciji. Zanimljivo je kako te jedna te ista stvar može jedan dan motivirati, a neki drugi dan demotivirati. Nekad si nakon pobjede još motiviraniji za trening, a nekad nakon pobjede ne odeš na trening. Nekad nakon poraza izgubiš motivaciju, a nekad tek nakon poraza nađeš motivaciju. Samo jesu li pobjede i porazi jedino mjerilo i čega točno su one mjerilo? Jesu li sportske i životne pobjede neko unutarnje mjerilo našeg biološkog mehanizma koje oslobađa hormone proporcionalno našem uspjehu unutar društvene hijerarhije kulture kojoj pripadamo?

Poštovanje svima. Ima jedna izjava koja kaže nešto u stilu „ako staviš prst u more povezan si s cijelim svijetom“. Romantičnost te izjave je kroz godine malo izblijedila, ali i dalje sadrži neku istinu. Pogotovo ako imate bilo kakav oblik proizvodnje negdje po Aziji. Neka mainstream istina danas bi glasila „ako staviš prst u avion imaš vezu s cijelim svijetom i to po trenutno mnogo povoljnijoj cijeni i s mnogo bržim očekivanim dolaskom na vašu željenu destinaciju“.