Završilo je rukometno svjetsko prvenstvo. Kao i obično kad mi nešto organiziramo, sve je bilo na najboljem nivou osim debakla s podlogom u zagrebačkom polufinalu. A i navijanje je moglo bit puno, puno bolje. S športskog aspekta sve je bilo manje više očekivano i moram se pohvalit da sam u najavi pogodio ko će bit u finalu, a i da će Danska bit u borbi za broncu. Također sam pogodio da će Srbi bit ugodno iznenađenje, a za korak dalje im fali malo više discipline i manje svađa unutar reprezentacije. Najviše sam falio s Španjolcima koji su me najviše razočarali, ali od idućeg natjecanja im se priključuju Šterbik i Rutenka pa će bit u najužem krugu za zlato.

 

 Primjeri športske politike europskih velikana

 

    Razni su primjeri koji su mogli izabrat ko uzor. Recimo Internacionale. Ne sjećam se kako je prije bilo, ali otkad je Massimo Moratti prezidente samo se kupuju igrači i to često nepotrebni tj na pozicijama na kojima su već odlično pokriveni. Tako su na primjer 2000. godine kupili Robbiea Keanea za 17 mil. eura iako su u napadu imali Ronalda (24 god.) tada najboljeg napadača na svijetu, Vierija(27) u naponu snage, pa odličnog tada mladog i trijeznog Adriana(18), Recobu(24), Sukura(28), Kallona(22) i Ventolu(22). Baš im je bio potreban napadač i to puno lošiji od barem šestorice njihovih.

 

    Nakon skoro dva desetljeća Jugaši su opet gostovali u jednoj ligaškoj utakmici u Crnoj Gori. Utakmicu su obilježile obrane, barem što se tiče prve 3 četvrtine. Nakon treće četvrtine rezultat je bio 3:5, a samo u zadnjoj je bilo 3:4. Jug je igro fantastičnu M-zonu, pogotovo kad ljevak Primorca (čini mi se Crepulja) bio na klupi. Čak ni Vićan nije imo previše teških šuteva za branit, koliko su igrači ispred njega odlično igrali obranu. Tek u zadnjoj četvrtini je obrana malo popustila, ali Vićan je tada imo 4 fantastične obrane s igračem manje. Primorac je uglavnom igro izrazito čvrsti presing i tek bi se krajem napada povukli u zonu.

 

    Partizan je osvojio 19. nacionalni kup. Prvi dio organizairan je u ligaškom sustavu. Igralo je 8 ekipa svak sa svakim po dvije utakmice bez Partizana koji je bio izravno u finalu. Čak debilniji sustav nego kod nas, ali nakon jučerašnjeg finala bilo mi je jasno zašto je tako. Ovaj ligaški dio osvojila je Vojvodina i to s 13 pobjeda i s samo jednim nerješenim rezultatom u 14 kola. A u finalu protiv Partizana su izgledali ko Gjivovići Dolphins protiv Montovjerne prije 3-4 godine u Divljoj ligi. U obrani su još koliko toliko mogli parirat, ali u napadu nemaju znanja ni mogućnosti ni postavit lepezu svaki put.

    Svi govore i pišu o odličnoj organizaciji, ispunjenim dvoranama i kad ne igra domaćin, o dolascima gostujućih navijača, poglavito Mađara, Makedonaca i umirovljenika iz Njemačke, o fenomenalnoj atmosferi na našim utakmicama u Splitu  pa ću preskočit taj dio. Samo ću spomenut da je prekrasno vidjet navijanje i pjevanje od prve do poslijednje minute bez iti jedne uvrede pa čak i bez pokliča: «Za dom, spremni!», koji bi sam po sebi bio poželjan da nema negativnu konotaciju iz prošlosti.

    Naši su do sad odigrali fenomenalno i za polufinale nam trebaju još samo dva boda iz tri utakmice. Ipak, bilo bi dobro izbjeć Dansku u polufinalu tj. nek se Francuzi umaraju s njima prije finala. Iako se naši niti nisu puno umorili, a i prvi put ima ovoliko dana odmora. Čak dva dana za drugi krug, pa još dva prije polufinala i još jedan prije finala. Dosadašnji organizatori su se uvijek izmotavali da je preskupo toliko dana potrošit na odmor pa su u finalu igrači često bili na rubu snaga nakon 9 utakmica u 12 dana. Mi smo poznati da se uvijek želimo iskazat ko organizatori i da nam ne prestavlja razliku oćemo li se zadužit 100 ili 120 milijuna.

Hrvatska – Rusija    12:7
(4:2, 4:2, 3:1, 1:2)

    Hrvatska je očekivano lako pobijedila Rusiju u 1. kolu Svjetske lige na novom bazenu u Rijeci. Rusi su se držali samo do sredine prve četvrtine čak su i vodili 2:1, ali su onda u slijedećih 6 minuta primili 5 golova u nizu i utakmica je već tad bila riješena. Posebno bi izdvojio Obradovića koji je na debiju za najbolju reprezentaciju (već je igro lani u Svjetskoj ligi, ali je tada igrala B ekipa) bio uvjerljivo najbolji igrač. Zabio je 4 gola, a i u obrani je briljiro. Čak 3 puta je na beku digo loptu bez faula i nije dobio niti jedno isključenje iako je vremenski najduže igro beka.

Jadran HN – Mladost        11:4
 (1:3)(5:0)(2:1)(3:0)

 

    Baš kad sam pomislio da se gaženje kakvo je Jug priredio Spartaku ne može tako skoro ponovit Mladostaši su me odlučili demantirat, a čak nije bilo ozlijeđenog Buljubašića. Početak utakmice nije sugeriro takav rasplet. Dapače, bio je gotovo kao nastavak prošlotjedne utakmice istih suparnika u Zagrebu. Mladost je povela 3:0 iz prve tri akcije s igračem više. Prva dva gola su zabili sa stativa kao i četvti gol. Očito je Jadran izrazito ranjiv s stative s igračem manje. Međutim od polovice prve četvrtine pa do kraja utakmice Mladost je uspijela tek jednom postić pogodak, a primila ih je čak jedanest.

     Spustili su se kriteriji. Posebice na Poljudu. Nekad je Hajduk nešto značio u europskim razmjerima, posebice u 70tim i 80tim godinama prošlog stoljeća s tri plasmana u četvrtfinale Kupa prvaka, a u Kupu kupova i Kupu UEFA po jednom i u polufinalu. Danas su ciljevi bitno niži što je i logično s obzirom gdje se klub u međuvremenu sunovratio. Od slijedeće sezone dolazi do reorganizacije natjecanja pod okriljem UEFA-e. U Ligi prvaka se kvalifikacije dijela na dva dijela koje je UEFA nazvala Champions Path i Best-Placed Path. Iako je manje slobodnih mjesta za kvalifikante (prije 16 sada 10) za našeg prvaka će bit lakše uć u Ligu prvaka. Chapions Path, u koji ide naš prvak, ima 4 pretkola.

U petak u 20³⁰ u Spaladium areni utakmicom Hrvatska – Južna Koreja počinje Svjetsko prvenstvo u rukometu. To je već drugo (dobro, ajde treće ako ćemo računat ženski rukomet ko šport) veliko rukometno natjecanje u našoj zemlji i sigurno najveći športski događaj u mladoj povijesti hrvatske države. To pokazuje dobre veze i relacije našeg saveza unutar rukometnih asocijacija. Znači Gobac je puno sposobniji čelnik od Markovića iako mi se obojica podjednako ne sviđaju zbog toga što su učinili ili propustili učinit u savezima i športovima koje vode. Ali to je jedna sasvim druga tema.
    SP se održava u 6 gradova i traje od 16.1 – 1.2. Prvi dio se igra u 4 skupine po 6 ekipa: