Kamenice

     Kamenica je pravi biser gastro ponude našeg kraja, oduvijek je bila poznata širom svijeta po svojoj kvaliteti i vrhunskom okusu. Mnogi su se carevi i kraljevi u prošlosti gostili njima, danas pravi znalci iz svih krajeva dolaze u Ston samo radi njih.

Kamenice se uzgaju u Bistrini u Malostonskom zaljevu čije je more iznimno čisto, nulte kakvoće te daje tako dobre i kvalitetne školjke.

Suhe smokve

 

 

Suhe smokve su u prošlosti bile važne za prehranu ljudi dok su danas uglavnom slatkiš. Smokva je jako zahvalno stablo, jer joj ne treba ništa nego ostrić malo grane u prvom mjesecu i rađat će ko luda cijelo ljeto bez imalo brige.
Osušit smokvu kako treba nije lako i tu treba imat iskustva i znat kako odabrat sortu, ocijenit je li smokva dovoljno zrela i na kraju ocijenit je li dovoljno suha.

Dubrovačka rozata

 

 

Rozata ili kako je još u Dalmaciji zovu rožata je stara tradicionalna dubrovačka slastica koja se pravi jednostavno, ali jednostavno je najbolje.
U jednu posudu izbatimo šest cijelih jaja (najbolje bi bilo domaćih) sa šest velikih ožica cukara, dodamo ½ litre mlijeka i još malo izbatimo mikserom.
U teči u kojoj ćemo kuhati rozatu napravimo krokanat (karamel) od šest ožica cukara.

Sarme

 

 

“Sarma jelo pravo sarma, ništa bolje sarma”. Tako nam pjeva Hladno pivo.
Teško je zamisliti blagdansku trpezu bez sarma, a sarme se kuhaju u velikoj teči tako da se mogu jesti više dana, dobro je poznato što više stoje u frižideru pa se podgrijavaju sve su bolje.
Nakon lude novogodišnje noći lagano kiselkaste sarme su najbolji izbor jela za objed.

Kontonjata

 

Kontonjata stara dubrovačka slastica, pravi se od dunja ili kako mi kažemo markatunja. Kontonjata se pravi kad je vrijeme dunja, na jesen. Dunje se prvo malo obare u vreloj vodi koji minut, isiječu se na komade i izvade im se pice, zgnječe se kao kad pravimo pire, da dobijemo lijepu meku smjesu. U kontonajtu ide koliko kila dunja toliko i cukara.
Pire od dunja stavimo u jednu veliku teću i polako miješamo na vatri, dodajemo cukar rekli smo koliko i dunja.

Konzerviranje zelenih maslina

 

Odgorčavanje zelenih maslina

Interesiralo me uvijek kako spraviti zelene masline da budu kao one konzervirane u salamuri iz butige, čvrste, cijele, slane i trajne. Obično ljudi zelene masline natuku pa ih kišaju u vodi više dana da izgube gorčinu, kasnije ih zapare sa moračem da dobiju aromu. Tako spravljene masline su odlične, ali ne mogu dugo stajati i moraju se brzo pojest jer propadnu u vodi.
Prije dvije godine sam se malo više zainteresirao kako odgorčiti i konzervirati zelene masline i došao do dva zanimljiva načina.
Prvi način je starinski, a radi se na način da za otprilike 10 kila maslina nam treba otprilike 6 kila pepela i 3 kila ugašenog vapna (klaka).

Janjetina ispod peke

 

     Janjetina ispod saća je staro tradicionalno jelo.
Za pripremit janjetinu ispod saća treba prvo poć na « Siđ » u Slano i kupit dovoljno velik sać (čelična kupola) i odgovarajući prsten koji drži žeravu da ne sklizne sa saća.
    Najvažnije je naravno dobro i kvalitetno meso, najbolje je domaća janjetina koju baš nije lako naći, ali treba se potrudit i kupiti pravu janjetinu sa sela. Osim janjetine izvanredna je i kozletina koja ima poseban okus, može se stavit i teletina ili kombinacija više vrsta mesa. Za 4 osobe potrebno je otprilike kilo i po janjetine, naravno može i više i otprilike toliko i patata.

Plava riba na gradelama

 

Dosta ljudi ne voli plavu ribu, kao na primjer polandu  ili trupača, kažu da im je suha kad se ispeče i da ima posebni vonj, malo na divljač.
Za pripremit polandu i trupača na gradelama njih treba prvo po kosti rasjeći tako da se dobiju dvije polovice. Polanda (palamida) je dosta kvalitetna riba i nepravedno je podcijenjena dok je trupač malo manje kvalitetan.

Plava riba ima dosta krvi i tamnog mesa što nije baš ukusno i  treba ga očistiti i oprati,  koža ribe se malo rasiječe nožem da bolje upija začine.
Polovice se posole, popapre isjecka se česan i malo petrusina te se smjesa utrlja  u ribu.
Riba se stavi u rostjeru ili neku pliticu i poškropi sa sokom od limuna, a tajna ovog jela je sljedeći sastojak, a to je crno vino.
Vino se ulije u posudu sa ribom, ne baš da pluta u vinu ali da ga ima dovoljno, ulijemo i malo maslinovog ulja dodamo list lovorike i malo ružmarina.

ROŠTILJ

 

 Meso sa roštilja u luku i pivi 

Roštilj ili što ti ga Ameri kažu barbie-q se često spravlja i u ovim našim krajevima.
Najvažnija komponenta svakog roštilja je svakako meso, obično se uzmu čevapćići, roštilj kobasice, svinski vrat, kostolete, i nekad piletine, ali tko što voli.
Nešto svi hvale bosanske čevape, imao sam ih dosta puta priliku jesti, dobri su nema govora, ali nije to tako nešto posebno.
U Bosni čevapi nemaju svinjetine, a u nas je ima i to daje poseban okus.
Piletina se mora prije roštilja posebno pripremit.
Na nju se stavi vegeta, papar, malo soli, malo ružmarina, maslinovog ulja, malo crvene paprike, ja preferiram ljute, i sve se to dobro utrlja u piletinu i ostavi da tako leži par sati. Tako pripremljena je spremna za pečenje.