Dance.hr ulazi u 5. kalendarsku godinu svoga postojanja, sve je krenulo tamo krajem ljeta 2008. na krovu betule. Nakon osnutka udruge, za što je zaslužan HVS i njegova akcija „100 vaterpolskih terena za 100 godina vaterpola u Hrvatskoj“, uzeli smo dance.hr domenu u nadi da će se dance glazba ponovno vratiti na scenu te da ćemo eventualno štogod zaraditi od prodaje domene :wink:. Ipak, stvari su krenule u drugom smjeru, a u sljedećem članku ćemo rezimirati o čemu smo pisali u proteklih 365 dana.

Jug

Jugova godina imala je uspona i padova. Prvi trofej izgubljen je početkom travnja. Igrao se završni turnir Jadranske lige. I nakon lagane pobjede protiv Mladosti (tada su imali nekoliko ozlijeđenih igrača) uslijedio je poraz od Jadrana HN u finalu. Bilo je to očito podcjenjivanje protivnika koji je dan ranije pobijedio domaćina Primorje (i tako je Jug osigurao startnu jedincu za play off PH), i kojega je Jug samo 7 dana ranije pobijedio u Gružu sa 13:7 (Euroliga), čak štoviše, na kraju treće četvrtine bilo je 9:2.

Taj poraz očito je uzdrmao jugaše jer je uslijedio niz loših igara i rezultatskih neuspjeha. Domaći poraz od Partizana, remi u Igalu i poraz u Budvi izbacili su ih sa Final4-a Eurolige. Bio je to prekid niza od 6 uzastopnih nastupa na završnom turniru.

Završnica prvenstva nakon dugo vremena nije nudila obračun sa Mladosti, već su tu bili Riječani koji su svoje dotad jedino finale izgubili od Juga sa 3:0. Ovaj put su bili malo bolji i upisali jednu pobjedu, i to sa nevjerojatnim golom u posljednjoj sekundi:

Najgol 2011. godine

Ipak, Jug je bio bolji i relativno lagano osvojio 31. naslov prvaka države tj. 9. naslov prvaka Hrvatske.

Ljeto je donijelo brojne promjene. Najvažnija: odlazak Sandra Sukna u Pro Recco čime je postao najplaćeniji (gledano u jednoj sezoni) dubrovački vaterpolist svih vremena. Sa samo 21 godinom Sandro je došao do tog velikog postignuća. Ipak, taj uspjeh njegovog talenta i rada pratile su i kontroverze koje je upravo dance.hr prezentirao široj javnosti. Sandrov otac i dugogodišnji direktor Juga, Goran Sukno je i godinu dana ranije najavio sinov odlazak unatoč tome što je Sandro imao tada još dvije sezone ugovora sa Jugom. I očito je da je u tom sukobu interesa izabrao pregovore u korist sina, a na štetu kluba u kojem prima plaću. Kada smo to prenijeli prozvani smo nekorektnima i poručivano nam je „što će nam neprijatelji kad imamo ovakve prijatelje“. Ipak, na kraju se dogodilo upravo ono što smo prenijeli, i Jug nije dobio zauzvrat ništa (zlobnici bi rekli, osim što se riješio ugovora starijeg brata) osim obećanja o Sandrovom povratku 2014. godine.

Više na tu temu: http://dance.hr/gostujuce-kolumne/1354-tako-je-govorio-goran-sukno.html

Osim Sandra i Ivana Sukna, otišli su Seman, Šutalo, Ivanković te Nikša Drobac – Čvrga koji je jedan od legendi Juga. Osim što ga svi pamtimo po osebujnom stilu igre, on je jedan od najtrofejnijih igrača ovoga kluba u povijesti. Već je 2000/2001. bio povremeno u sastavu prve ekipe i proveo je u njoj 10-ak sezona. Umjesto njih stigli su Nikola Janović, kapetan crnogorske reprezentacije i prvi igrač iz Crne Gore koji je došao u Juga nakon rata, Boris Pavlović, Antun Goreta, a vratio se Frano Karač. Stigao je i Dalibor Perčinić koji je ipak treći golman, tj. mijenja ozlijeđenog Nižića.

U novoj sezoni Jugaši su izgubili još jedno finale, ovaj put kup od Mladosti. Neodoljivo je to podsjećalo na finale Jadranske lige. Ovaj put su u roku od nešto manje od 2 mjeseca od +5 protiv Mladosti i to usred Zagreba došli do -8. Bio je to jedan od najtežih poraza Juga u, bar novijoj, povijesti. Zlobnici bi se ovdje prisjetili one narodne da pametni uče na tuđim, a budale na vlastitim pogreškama. A kako nazvati one koji ne uče ni na vlastitima?

Reprezentacija i HVS

Reprezentacija je imala 2 natjecanja; Svjetsku ligu i Svjetsko prvenstvo. Na oba smo ostali treći. Na SP-u smo imali vjerojatno najlakšu grupu u povijesti vaterpola (Japan, Brazil i Kanada). Pobijedili smo oslabljenu Crnu Goru (bez Zlokovića, Gojkovića i Mlađana Janovića) u četvrtfinalu što nam je bila prva pobjeda nad Crnogorcima u nokaut utakmici. Uz neviđene kikseve Pavića koji je od 9 golova 4 primio kao da nikad ranije nije bio na vaterpolskom golu, poraženi smo u polufinalu od Talijana. Konačnih 8:9 još odlično izgleda kako smo igrali i kako se kretao rezultat (3 minute prije kraja bilo je 5:9). Nažalost niti Rudić nije naučio na vlastitim greškama pa da uz kiksevima sklonom Paviću (i prethodni polufinale SP-a je ima niz sličnih kikseva) na klupi ima drugog golmana s kojim bi barem probao nešto promijeniti. Posebice što su nam 11., 12. i 13. igrači imali mizernu minutažu koju bi odradio jedan, a kamoli ne dva igrača, čime bi se otvorio prostor za drugog golmana.

HVS se proslavio još jednom aferom, nelegalnim poništavanjem registracije 3 juniora VK Krune Osijek. Iako za to nisu imali uporišta u Registracijskom pravilniku, kojega su zbog toga i nekoliko mjeseci kasnije promijenili baš u stavkama koje su se ticale tog slučaja čime su i sami priznali nelegalnost vlastitih odluka. Međutim, iz drugih sportova, ponajprije nogometa, mogli smo u prošloj godini vidjeti da i puno teža kršenja Statuta i drugih Pravilnika saveza nisu nešto što bi nagnalo bilo koga na reakciju (da ne kažemo da je ministar za upravu bio toliko sposoban da mu je 6 mjeseci trebalo da zaključio da je nenadležan za spor u HNS-u ). Hrvatski sport, pa tako i vaterpolo i dalje funkcionira po principu raznih moćnika koji donose odluke neovisno statutima vlastitih organizacija.

Više na tu temu: http://dance.hr/pogledsdesna/1509-smije-li-osijek-bit-bolji-od-primorja.html

Druga, manje problematična odluka, bila je ona o promjeni sustava kupa nakon što je ova sezona već započela i bilo je određeno da se kup igra kao i prethodnih godina, samo da se završni turnir pomakne na proljeće. Jugaši u strukturama saveza još izgleda nisu shvatili kako on funkcionira pa onda ispadaju smiješni sa svojim potezima, posebice ako su zakašnjeli poput ostavke Gorana Hrnića na mjesto dopredsjednika HVS-a.

Tako je bilo i sa jednogodišnjom odlukom o tri stranca koja se naravno produžila i na ovu sezonu, kao i sa primanjem Pro Recca u Jadransku ligu. To je Recco platio sa 200.000 eura, jasno da do klubova neće doći ni cent. Volio bih saznati na što će se ti novci (plus 100.000 od Triglav osiguranja) potrošiti. Tih 300.000 eura kad podijelimo na oko 110 utakmica koliko će se odigrati dođe preko 20.000 kuna po utakmici. A kad znamo da većina igrača u hrvatskim klubovima igra za po 2, 3 ili 4.000 kuna mjesečno, onda dolazimo do paradoksa tj. pitanja postoji li čovjek zbog subote, ili subota zbog čovjeka.

LEN je ove sezone imao bar dva tragikomična poteza. Službena internetska stranica im je trećinu godinu bile nedostupna i na kraju su samo objavili da je to bilo zbog redizajna?! A i ždrijeb za EP koje uskoro kreće bio je tragikomičan, u ždrijebu muškog dijela turnira nisu imali Njemačku, nego su umjesto njih stavili Veliku Britaniju?!

Promijenili su naziv Eurolige u Ligu prvaka, kako su kazali zbog sponzora. Naravno da to neće povećati nagradu za prvaka Europe koja iznosi 17 ili 18 i po tisuća eura, niti smo primijetili nekog novog sponzora. Dapače, i službeni naziv Dalekovod je nestao nakon prošle sezone.

Danče i Dančarsko ljeto

Danče su protekle godine dobile novo ruho, nakon 15-ak godina mirovanja obnovilo se nekoliko zidova, taraca, svega onoga što more svake zime pomalo razvali. Pogledajte fotografiju Daniela Pavlinovića za vrijeme olujnog juga prije 15-ak dana, a tako bude i po nekoliko puta svake zime. U nekoliko navrata stizao je građevinski materijal, većinu je donirao (platio) Grad.

Preuzeto sa http://www.dalmacijanews.com

Dančarsko ljeto i ove godine okupilo je veliki broj kartaša, nogometaša, plivača i vaterpolista. Plivački maraton privukao je rekordnih 113 sudionika, a u organizaciji su nam pomogli i članovi PK Juga prevođeni sa predsjednikom kluba Lučijem Đovićem. Također je i Radio Dubrovnik, točnije emisija Val na Valu rađena taj dan na Dančama, tako da je maraton prenošen i na radiju, i to i na 2. programu HR-a. Naravno da su i pisani mediji sve to popratili, a dobili smo obećanje jednog člana udruge da će ove godine doći i HTV.

I druga natjecanja Dančarskog ljeta bila su zanimljiva, pa smo tako imali priliku gledati i igrati protiv 3 reprezentativca; Nikše Dobuda, Paula Obradovića i Sandra Sukna na vaterpolskom turniru „2. četvrtina“.

Osim toga nakon jako dugo vremena Jugaši su se vratili tamo odakle su i krenuli. Seniori su na Dančama odigrali trening utakmicu: https://www.dance.hr/vu-dance/jugasi-na-dancama-2.html

Divlja liga

Ipak, godinu na ovom portalu i na Dančama obilježila je Divlja liga. Prvo ćemo krenuti sa ljepšom stranom, Špiljinim naslovom i prvom pobjedom Turčina u Glavnom turniru. Još nije do kraja raspravljeno što je veće dostignuće. Špilji je to drugi naslov, a zanimljivo je to što se i 2002. i 2011. poklopilo nekoliko činjenica:

– Godinu ranije osvojeno je 3. mjesto pa se po naslov kretalo iz Grupe C.
– Oba puta u grupu je od podnositelja došla Copacabana.
– Oba polufinala pobijeđena su sa 4:3, nakon zaostatka 1:3. 2002. protiv Elite, a 2011. protiv Solituda.
– Trener je oba (i jedino u te dvije godine, drugi put samo u finalu) puta bio Marole.
– Borussia Dortmund je u obje godine (i samo tada u posljednjih 15 godina) bila prvak Njemačke.

Oba puta Milić je proglašen za najboljeg igrača, a ovaj put je i Zambata odnio titulu najgolmana. Doduše, baš je taj izbor donio neke prepirke koje su se mogle kasnije danima čitati na portalu. Četvrti je ovo naslov koji je stigao na Danče i sada tri kupališta imaju po 4 kante: Kupalište ispod kina Slavice, Copacabana i Danče. Više o slavlju Špilje: http://dance.hr/glavni-turnir/1483-spilja-opet-gazi-sve.html

Turčin je po 4. put prošao kvalifikacije i po prvi put u povijesti pobijedio u utakmici Glavnog turnira nakon prethodnih 11 poraza. Bilo je to 8. kolovoza, još jedan datum u slavnoj Turčinovoj povijesti koje će se pisati zlatnim slovima. Pao je Bellevue, 9:8, u Platu. Sudio je Zambata, a kad je Zambata sudac Turčin još nikad nije izgubio. http://dance.hr/dancevideo/1468-snimka-prve-pobjede-turcina-u-glavnom-turniru.html

U ružniju stranu Divlje lige krenut ćemo sa namještenom utakmicom Solitudo – Gjivovići. Solitudo je prenakaradno i preočito pustio Gjivovićima da osvoje bod s kojim su prošli u četvrtfinale, ali bez posljedica. Također, čak dvije četvrtfinalne utakmice obilježilo je jako loše suđenje i direktni utjecaj sudaca na pobjednika. Tako je Fun H2O protiv Solituda oštetio Mladen Rak, a Palace protiv Kamena Malog Željko Mage. Doduše, nije to bilo kao u doba Željka Klarića kada se svjesno sudilo za jednu ekipu, već je presudilo neznanje (Mage) i nonšalancija (Rak), što ih ne opravdava.

Ipak, sve to je ništa prema onome što se događalo prije Divlje lige i iza kulisa dok se igralo. Tako smo već tamo na početku travnja objavili članak koji je napisao Igor Legaz u kojem je iznio svoja saznanja o udruzi Divlja liga Dubrovnik: http://dance.hr/gostujuce-kolumne/1282-divlja-liga-dubrovnik-filijala-jedne-agencije.html. Tada smo i saznali da uopće i postoji Udruga koja organizira Divlju ligu. Doduše, na službenim dopisima kao organizator se navodila agencija Dubrovnik PartneR. Kroz iduće mjesece provuklo se komentiranje, pisanje novih članaka. Tema se proširila i na druge medije, DuTv, Dulist, ostale portale. Saznali smo da se u organizaciji Divlje lige „potroši“ preko 100.000 kuna (141.000 po riječima glavnog organizatora), a zaključili da je bar dva puta toliko, a vjerojatno i više, bilo u 2006., 2007. i 2008. godini. Padale su prijetnje tužbama, prema Igoru Legazu zbog napisanog na dance.hr-u, prema raznim portalima (tada ne prema dance.hr-u) da neovlašteno koriste logo Divlje lige. Kasnije su u te prijetnje tužbama uključilo i dance.hr i gorepotpisanog, ali nitko nije tužen. Pokušavali smo se (igrači šest ekipa) učlaniti u udrugu Divlja liga Dubrovnik, ali nam je to tajnica Anđela Matić onemogućila unatoč javnom pozivu tj. tvrdnji da su svi igrači članovi i dobrodošli u Udrugu. 1.8. smo nas dvanaestorica predali predali molbe za učlanjivanjem direktno predsjedniku Udruge, Anti Tončiju Vlašiću, ali eto već 5 mjeseci čekamo odgovor, pa i onaj negativni. Osim toga čekamo i odgovore o računima koje je sam Vlašić u nekoliko navrata javno (DuTV i Dulist) i u direktnoj komunikaciji obećao pokazati svima zainteresiranima.

U međuvremenu smo saznali koliki su bili ovogodišnji troškovi po pojedinim stavkama:

– 4 noći suca Periša u hotelu Palace (plus jedna večera): 3.197,20 kuna
– Piće na Karaki na dan finala: 2.574,00 kuna

Dug je još put do 100.000,00 kuna. Sigurno je da će se ova priča protegnuti i u 2012. godinu.

Intervjui

Proteklu godinu na dance.hr-u imali ste prilike čitati nekoliko intervjua. Prvo smo u travnju popričali sa Vladimirom Vujasinovićem prilikom gostovanja Partizana u Gružu. Kasnije smo u sklopu priprema za SP uručili Rudija Damiru Buriću i sa njime također napravili veliki intervju. Zadarski dopisnik je porazgovarao za Goranom Jovančevićem, a još dva zanimljiva intervjua, sa Marom Jokovićem i Vjekoslavom Kobeščakom, smo dobili od čitatelja. MK je postavio nove standarde u izvještajima i poslije svake utakmice uzimao izjave od igrača Primorja, a ponekad i gostiju na riječkom bazenu. Tako je jedini dobio izjavu, iako su je još neki tražili, od junaka završnice zadnje utakmice finala PH, Paula Obradovića.

Godinu je obilježio i povratak nekoć velikog igrača Perice Bukića. Očito je ušao u krizu srednjih godina. Netko kupi „bjesni“ auto ili motor, a netko zaigra vaterpolo za Mladost u lakšim utakmicama Jadranske i Lige prvaka. Ljudi se više smiju ovim drugima. Bar oni koji prate vaterpolo.

Na mladima svijet ostaje

Za kraj pregleda spomenuti ćemo VK Mornar Brodospas, odnosno njihovo osvajanje trofeja Nardelli. Spominjali smo to već nekoliko puta, a za one koji možda ne znaju to je trofej koji dobiva klub koji osvoji najviše bodova u natjecanjima mlađih kategorija. Imamo 5 kategorija, od nada do juniora, i po dva natjecanja u sezoni. Lani su sa dosad neviđenom dominacijom slavili Mornari, osvojili su 8 od 10 mogućih naslova, i to u svim kategorijama, osim mlađih juniora, po dvostruku krunu. Donijelo im je nevjerojatna 254 boda, odnosno 6 bodova više nego drugoplasirani (Jug 132) i trećeplasirani (Medveščak 116) zajedno. Ostaje nam pričekati hoće li znati te odlične momke pretvoriti i u odlične seniorske igrače.

2012.

U novoj godini očekuje nas puno vaterpolskih uzbuđenja. Uskoro počinje Europsko prvenstvo (16 – 29. siječnja)na kojem imamo cijeli niz jako dobrih reprezentacija; Srbiju, Hrvatsku, Italiju, Mađarsku, Španjolsku. Jadranska liga sa Pro Reccom je još jača, Liga prvaka slabija nego lani, a finale Prvenstva Hrvatske biti će, vjerujem, jako zanimljivo. A ljeto će biti pakleno; Olimpijada, Divlja liga i Dančarsko ljeto. A sva tri događaja će se nažalost preklapati kroz kraj srpnja i prvu polovicu kolovoza.

Dance.hr će godinu započeti sa intervjuom sa Nikolom Janovićem kojega smo napravili još u 2011., a uskoro ćemo ga i objaviti.