Od završetka naše utakmice s Mađarskom razmišljam što napisati, ali prije svega ima li smisla išta pisati? Teško je biti objektivni razumist u zemlji gdje je nacija već 30 godina zabarikadirana u ideološke rovove neovisno koja tema bila na repertoaru. Gdje postoji samo pro i kontra nekoga ili nečega, gdje se politika uvukla u baš svaku poru ovoga društva, a teorije zavjere i razne konstrukcije se izvlače poput aseva iz rukava u maniri najboljih pokeraških prevaranata.
Hrvatska je izgubila od Mađarske u četvrtfinalu i nakon 2 uzastopna finala u Londonu i Riu sada ostajemo bez medalje. Mađarska je pobjedila 15:11 u utakmici u kojoj su neočekivano dominirali već od zadnje minute druge četvrtine. Manhercz je zabio nevjerojatnih 7 golova, jedini promašaj je imao čistu kontru 1 na 0 koju mu je Bijač obranio, ali je u nastavku akcije ipak nekako ugurao loptu u gol.
U zadnjoj utakmici u grupi, Hrvatska je u borbi za prvo mjesto, izgubila od Španjolske, vrlo uvjerljivo, 8:4. Naš napad ponovno nije postojao protiv španjolske M zone, jedini koji je nešto mogao napraviti bio je Luka Bukić koji je sudjelovao u sva naša 4 gola; dva gola i dvije asistencije na stative.
Nakon što je momčad odlično odreagirala protiv Crne Gore, bilo je jako bitno da pobjedom protiv Srbije pošaljemo u definitivni zaborav kiks protiv Australije. Kao što smo i najavljivali prije utakmice, ako mi budemo pravi, utakmica će sigurno otići na naš mlin.
Hrvatska je pobjedila Srbiju u 4. kolu i osigurala plasman među prva dva u grupi B prije četvrtfialnih utakmica. Konačnih 14:12 je uljepšan rezultat obzirom da je par minuta prije kraja bilo i 14:9. Briljirao je Marko Bijač, a uz njega su najbolji bili Maro Joković i Paulo Obradović.
Hrvatska se vratila i pobjedila Crnu Goru uvjerljivo 13:8. Od početka smo diktirali igru i rezultat i na kraju ostvarili čak +5 što nam je bitno u eventualnom krugu s Crnom Gorom i Australijom.
Iako je Hrvatska odigrala sjajnu utakmicu i razbila Crnu Goru 13:8, ovu kolumnu želim započeti s jednom drugom temom. O samoj utakmici malo kasnije… Mislim da ne postoji osoba u Hrvatskoj koja nije ponosna na ove naše momke i svi, počevši od mene i svih koji pišu na Dančama, im čista i iskrena srca želimo da se vrate kući sa zlatnom kolajnom oko vrata! Sad kad smo ovo, nadam se, raščistili za sve vijeke vjekova, želim vam objasniti zašto ovo navodim.
Hrvatska je u drugom kolu izgubila od Australije 11:8 te će sada protiv Crne Gore, Srbije i Španjolske loviti prolazak u četvrtfinale. Čitavu utakmicu Australija je bila bolje i diktirala i tempo i rezultat i igru. Jedini s pozitivnom ocjenom u našim redovima Fatović i Bijač.
U drugom kolu olimpijskog turnira u vaterpolu, Hrvatska je glatko poražena od Australije 11:8. Dogodilo se ono što smo najmanje priželjkivali u ključnoj utakmici koja bi nam „garantirala” ulazak u 1/4 finale i sada se, na žalost, nalazimo na Shibuya raskrižju u Tokiju. Gdje je velika vreva i gužva.
Započele su Olimpijske igre u Tokiju. Nikad čudnije, bez gledatelja, ali s puno COVID birokracije. Naše Barakude, koje jedine brane čast momčadskih sportova, krenule su danas u lov na olimpijsku slavu utakmicom protiv Kazahstana. Sama utakmica je zapravo bila sjajan uvodni trening i nema smisla trošiti previše riječi na istu. Međutim, jedan detalj mi je posebno upao u oko i zato ovu kratku kolumnu želim započeti sa zadnjih 16 sekundi utakmice protiv Kazahstana.







