Poštovanje svima. Danas ćemo malo o motivaciji. Zanimljivo je kako te jedna te ista stvar može jedan dan motivirati, a neki drugi dan demotivirati. Nekad si nakon pobjede još motiviraniji za trening, a nekad nakon pobjede ne odeš na trening. Nekad nakon poraza izgubiš motivaciju, a nekad tek nakon poraza nađeš motivaciju. Samo jesu li pobjede i porazi jedino mjerilo i čega točno su one mjerilo? Jesu li sportske i životne pobjede neko unutarnje mjerilo našeg biološkog mehanizma koje oslobađa hormone proporcionalno našem uspjehu unutar društvene hijerarhije kulture kojoj pripadamo?

Poštovanje svima. Ima jedna izjava koja kaže nešto u stilu „ako staviš prst u more povezan si s cijelim svijetom“. Romantičnost te izjave je kroz godine malo izblijedila, ali i dalje sadrži neku istinu. Pogotovo ako imate bilo kakav oblik proizvodnje negdje po Aziji. Neka mainstream istina danas bi glasila „ako staviš prst u avion imaš vezu s cijelim svijetom i to po trenutno mnogo povoljnijoj cijeni i s mnogo bržim očekivanim dolaskom na vašu željenu destinaciju“.

Poštovanje svima. Meni je ima već koji tjedan završila sezona (Više o samoj sezoni uskoro). Tako da već koji tjedan živim u onom limbu prisilnog odmora. Ne bih to nazvao običnim životom. Odraslim životom. Stvarnim životom. Životom običnog odraslog smrtnika. Ali mnogo blizu. Kao i svi mi tako se i ja moram trgniti iz te neke svoje sportske sebičnosti koja mi, u svrhu višeg sportskog cilja, gotovo makjavelistički opravdava neka moja ponašanja i odluke koje si dozvolim tokom trajanja vaterpolo sezone. Što nekad zna biti naporno za mene samoga, a kamoli za moje ukućane.

Poštovanje svima. Od davno se nismo čuli. Trenirao sam, radio sam, ali nisam igrao. Niti sam imao potpisan ugovor. Tako je jednostavno ispalo. I dok god sam bio obični smrtnik bez ugovora nekako nisam imao prevelike želje išta pisati. Nadam se da ste nakon ovih par redaka uspjeli povezati određene konce. Pošto je sve još svježe poštedjeti ću vas detalja i ostaviti to za moj sljedeći članak, a  umjesto toga ću se u ovom povratničkom članku osvrnuti na jednu interesantnu pojavu kod ljudi o kojoj se ne priča.

Pozdrav svima. Na zadnjoj olimpijadi smo imali priliku uživati u nikad prije viđenim statistikama za naš sport. I koliko god su svi ti brojevi bili novi, inovativni i zanimljivi, ipak je jedna statistika nekako najviše bola oči svojom neuobičajednosti za naš tradicionalno tradicionalni sport. A to je statistika o prosječnoj dobi reprezentacija.

Ovog vikenda očekuje nas 17. Međunarodni vaterpolski turnir „Dobri Dupin“ na Čikat Areni! Počinje se u petak poslijepodne, te završava u nedjelju navečer!